Kristološki ciklus u umjetnosti obuhvaća prikaze Isusa Krista i događaja iz njegova života, od Navještenja do Uskrsnuća. Nina ih je odabrala jedanaest
Sanda Stanaćev Bajzek
”Isus zacjeljuje gubavca”, ”Isus i Marija Magdalena”, ”Portret Djevice Marije”, ”Uskrsnuće i Torinsko platno (”Santa Sindone”)”, ”Posljednja večera”, ”Molitva u Getsemanskom vrtu”, ”Križni put”, odnosno prizor jedne od postaja( Isusovo lice s križem na putu prema Golgoti), ”Marija i Josip”, ”Kruha i ribe”, ”Smirivanje oluje”, hommage Rembrandtu te ”Raspeće”, slike su koje čine mini kristološki ciklus kojeg je za nas, a prvenstveno za sebe s dubokom proživljenošću naslikala Nina Bajrić Blažeković.
Naslovila ga je Holly Canvas i izložila u galeriji Canvas poznatoj zagrebačkoj publici po kvalitetnom i bogatom izložbenom programu. Programu koji je sada oplemenjen i „posvećen“ uljima na platnu kojima je Isus Krist glavni motiv i tema.
Kristološki ciklus u umjetnosti obuhvaća prikaze Isusa Krista i događaja iz njegova života, od Navještenja do Uskrsnuća. Nina ih je odabrala jedanaest. Jedanaest slika u kojima se dadu iščitati brojne kristološke vrline. Od jasnih prikaza/scena Isusova djelovanja koji potiču snažan vizualni doživljaj, od kreativne inspiracije i interpretacije koja nosi snažneporuke. Svjedoči i o utjecaju kristoloških tema na razvoj umjetničkih stilova i tehnika. U njima se iščitava i snažan kulturološki pa čak i sociološki aspekt. Autor predgovora, dr.sc. Enes Quien koncentrirao se, razložno na umjetnički aspekt, naglašavajući kako „slikarica izvrsno znade postaviti kompozicijsku strukturu“. A jedna od slika referira joj se čak na jedno od remek-djela sakralne umjetnosti na Rebrantdovo Smirivanje oluje. Kada se već dotičemo umjetničkog aspekta, važno je spomenuti Nininu slobodu u gradnji kompozicije slike, u samoj ikonografiji koje se pridržava, ali koja upravo u toj kompozicijskoj gradnji nerijetko udružuje dvije priče u jednu scenu, kao u slici Isus i Marija Magdalena (to je i Ecce Hommo) ili Kruha i ribe (Isus i maleni).“ Quien podrobno opisuje scene, odnosno prizore slike, analizirajući i samu slikarsku vještinu. “Prvo, slikarica izvrsno znade postaviti kompozicijsku strukturu. Likovi su centrirano postavljeni u istaknuti prvi gro plan u prostoru u kojemu se radnja odvija. Drugo, Nina je vješta koloristica. Ne razbacuje se bojom, besprijekorno je koristi u funkciji priče. Ničega u njezinom slikarstvu nema ni premalo ni previše, točno onoliko koliko treba. Gdje treba samo naznačiti, naznačuje. Gdje treba bojom istaknuti detalj, to čini. Slika više tonski nego koloristički.“
„Ono, zapisuje dalje Quien, što sakralno slikarstvo Nine Bajrić Blažeković čini uvjerljivim i sugestivnim, kao izrazom dubokog proživljavanja vjere, jest njegova psihološka i emotivna uvjetovanost. I umjetnička imaginacija, iz koje proizlaze u slobodnoj interpretaciji, doista lijepi portreti uskrslog Isusa i Marije.“
Točnije, razlog stvaranja ovog ciklusa izvorište ima u duhovnom i teološkom, u želji da se osobno posvjedoči i prenese kristološka poruka – o Kristovom spasenju, ljubavi i milosrđu koje je Nina jasno akceptirala u 11 izloženih slika. Tih 11 prizora Isusova života, dakako da nisu nasumce odabrana. Postoje razlozi koji proizlaze iz autorčine osobne spoznaje i proživljenosti značenja i snage Riječi Evanđelja koju Nina potom prenosi na slikarsko platno. Posebno dojmljiva slika prizor je Križnog puta u kojem vidimo Isusa kako nosi križ na kojem Nina ispisuje medicinske šifre dijagnoza psihičkih oboljenja. I priča se zatvara na križu. A potvrđuje uskrsnućem.
„U Nininom slikarstvu sve je jasno onome tko vjeruje, i onome tko nešto zna o slikarstvu.“ – zapisuje na kraju Enes Quien.
