Osjećan samoće pojedinca u neposrednoj blizini tolikih drugih, u silnom okruženju, u mnoštvu, u masi, u bezbroju, izvire iz Ivanovićevih slika
Miroslav Pelikan
U proteklom je dužem razdoblju osobitu pozornost izazvao akademski slikar Josip Ivanović, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor respektabilnog opusa, s nizom akrila na različitim (uglavnom velikim) formatima platna sa svojim omiljenim motivom ili motivima, skupinama simbolički prikazanih automobila, jedinstvenog naziva Carlings.
Naravno, mnoštvo automobila, usloženih u redove, uredno i vodoravno i okomito, često u vrlo šarenom kolorističkom okruženju, živi svoje čudesne živote u njihovom, izoliranom, samosvojnom svijetu.
Mada je po svemu sudeći, simbol automobila također i simbol za čovjeka, koji živi i djeluje u velikim uređenim i premreženim sustavima, ali uvijek doista sam i osamljen, potpuno sam u masi, jedan do drugoga i okomito i vodoravno.
Taj snažni osjećan samoće pojedinca u neposrednoj blizini tolikih drugih, u silnom okruženju, u mnoštvu, u masi, u bezbroju, izvire iz Ivanovićevih slika.
U najnovijem ciklusu doista velikih formata, nekoliko je slika veličine 155 x 200 cm, uz jednu izrazito veliku, impresivnu, 200 x 465 cm, slikar još više produbljuje problem, uvećavajući masovne skupine automobila u više slikarskih varijanti, istodobno šireći područje pejzaža na drugim slikama, koji polako i temeljito prekrivaju svijet automobila.
Znači li ovaj povratak prirodi na više slika, spas za čovjeka?
Je li taj povratak izvorima najbolje rješenje?
Slikar namjerno ulazi sve dublje u opće pitanja života današnjice, otvarajući i teme budućnosti, što ćemo i kako ćemo.
Istaknimo i sjajni, osebujni kolorit niza djela Josipa Ivanovića na novim akrilima u impozantnom opusu Carlings.
