KUGLE U KOSO POLOŽENOM TUNELU
I
U magli tamne, širom otvorene oči, netremice
U kretanju kroz maglene trake
Trenutak mogućeg dodira otisnuo se u nepovrat, definitivno
Mirno se odbrojavaju padajuća zrnca pijeska u klepsidri slučajnosti
Proparao me je dugi pogled, prepolovio čvrstim metalom okovani kljun broda iz Južnih mora, čuvara Labirinta
Kapci su spušteni, na temelju prirodnih zakona,
S uklještenim pogledima,
Negdje pri najmanjem razmaku tijela,
Bez otpora,bez trenja
II
Otvoreni pogled bez uzmaka
Istaknuta brada
Ravna crta nepokreta
U vremenskom stroju
Rastočena prisjećanja u mogućoj erupciji
Nekoliko sekundi
Titraj zaborava
III
Ponovljeni susret
Sjećajući se svojih nekoliko posljednjih glibnih koraka,do suha tla Bezvremenske lagune,oh,doista se dugo cjedilo blato mraka i beznađa,
Iznova te susrećem u vremenskom procijepu današnjeg isječka
Prepoznajem te
Krećemo se pravocrtno na temelju pravilne strukture vlastitih slojeva,bez zaustavljanja,odmjereno kao dvije crne kugle u koso položenom tunelu
Kako se mogu povezati tamne slike lagune i tvoj odlazeći lik,ne remeteći otklone promjena?
Valjalo bi spoznati vremenske tunele
IV
Susreti dvije metalne kugle u koso položenom vremenskom tunelu
Poštujući izvorne zakone kretanja,dvije kugle pokreću se s različitih pozicija unutar istog vremenskog odsjeka
Napreduju pravocrtno s nakanom u budućnosti mogućeg susreta
U trenutku susretanja dolazi do nagle izmjene temeljnih zakona
Lijevak prirode ih usmjerava drugamo
Stari se zakoni ponovo uspostavljaju
Bez mnogo potresanja odnosa stvari i ideja
Kugle i dalje posjeduju realnu mogućnost dodira
Jednom
PREBIRANJE PO PROŠLOSTI
1.
Potpuni očaj doživljenog prostora
Mijenjati mrtvo za malo manje mrtvo
Suspregnuti već utrnule osjećaje
Razmišljam o ostacima prošlosti,vješto nazvanih memorabilije
Ne postojim,samo se sjećam
Kakofonija povremenih isječaka vremena povratka,kretnje unatrag
Potpuni očaj doživljenog prostora osobnosti
Mijenjati neživo za malo manje neživo
Ušutjeti,pokoriti oči
Slušam okamine prošlosti,prebirem po njima,prstima
2.
Prebiranje po prošlosti
Oduzeti dragocjene trenutke od samoga sebe,bez imalo obzirnosti,prosuti ih na sredini sobe,prebirati po njima,nastojeći ih nekako složiti u one vremenske odsjeke za koje bez imalo stida mislim da pripadaju
Kada pronađem meni odgovarajuće slike,odahnem napokon te ih vratim u kaos prošlosti
One su tamo,u toj vremenskoj kutiji,na pravom mjestu,mogu ih uvijek pronaći i izvući na svjetlo današnjeg dana
Prebiranje po prošlosti rijetko donosi zadovoljstvo
3.
U odsutnosti pravog trenutka penješ se na piramidu,potpuno sam,bez tereta prošlosti,bez ispraznih nada koje vješto eksponira futur,dosežeš vrh,okrećeš se prema četiri stranice svijeta,pogledom se klanjaš nebu,oči obaraš prema građevini,prema zemlji,zadržavaš kratkotrajno dah zatvorenih očiju
U prisustvu pravog trenutka ne činiš ništa,ne zanimaju te piramide,strane svijeta,nebo,zemlja,osjećaš bliskost potrošene prošlosti i drski izazov budućnosti i stojiš na mjestu
4.
Valjalo bi se redovito osvrtati,kako bi prošlost očistili od nepotrebnih izlučevina,jednostavno sve prošlo procijediti i ostaviti samo ono što je tjelesno,čvrsto,tekućine iz procijepa izliti
Kada nam takve geste prijeđu u svakodnevnu naviku,procijeđena prošlost imati će odgovarajuću vrijednost,posebice za budućnost jer futur voli čisto
Valjalo bi se redovito osvrtati,samo da nije strahova koje jedine,ali baš u cijelosti vučemo naprijed
Osvrnuti se?
5.
On putuje ususret svojim sjećanjima,sučelit će se s prošlosti
Bez straha ,korača odlučno,zatvorenih očiju,čini mu se da je put urezan u njegovom krvotoku
Što ga tamo očekuje?
Iznenađenje ili priznanje?
Put je dug,vijugav,često prolazi usjecima kroz brdovite krajeve,preko ponekog starog drvenog mosta iznad zamuljenih potoka i mutnih rijeka
Već ga i sjećanje noći zatječe,ne odustaje,ne mijenjajući ritam koraka,tek oči više napreže
Ne osjeća glad,hodajući unatrag ne možeš biti gladan
6.
Prijelazi iznad rijeka prošlosti
Prijelazi iznad rijeka prošlosti rijetko su označeni,najčešće su to stari,već dobro ruinirani drveni trupci duboko usađeni(uronjeni)u glinu
Teško ih je razlikovati od običnog mosta,na njima samo koraci drugačije odjekuju
Prijelazi iznad rijeka prošlosti vode u višeslojni labirint,čim se učini prvi nagib stopala on se unutar vijuga udvostručuje,što više hodaš,dalje ćeš putovati
7.
Beskrajno se krećem unutar kruga
Pozorno koračam po tankoj crti,bojim se i same pomisli,promašiti put
Prate me Sunce i Mjesec,ritmično se izmjenjuju,pokrivajući me danom i noći
Ravnomjerno hodam,stalno gledajući ispred sebe,ne osvrćem se,kružnica me uvijek sustiže
Koliko je to vremenskog odmaka,od trenutka kada sam odlučio pobjeći od sebe?
Putujem sitnim koracima,sporo,ne sklapam oči,ne osjećam umor,samo hodam,samo hodam
8.
Vrijeme povratka
Vrijeme povratka u red stvari i odnosa dugo traje,mukotrpno je to htijenje
Svaki je povratak složen i mučan,moraš se nečega odreći,bilo čega
Samo vrijeme je nesklono,trpno
Ispod si svega,cijela je povijest nataložena na tebe,postaješ okamina
