U KAPIMA LJETNE KIŠE
Zreli mirisi njegovanih cvjetova
U kapima ljetne kiše
Predvečerje sipi
Žudnjama
Užareni dlanovi
Ptice iz kaveza puštene
Divlje i hrabro
Posegnut će
Za ljetom i mirisima
Za strašću i obećanjima
I bol i ljubav
I strah i život
Ciknut će u jednom
Savršenom zvuku
Posebnom trenutku
I ruke će klonuti
Cvjetovi oronuti
Kiša će sve saprati
Mirjana Vlašić Mima
INSTANT
Stabla koja rastu na brzinu
Cvijeće bez trenutka pupanja
Znanja bez učenja
Postolja bez mučenja
Parkovi bez parova
I šetači preskočenih koraka
Sve iste ruže
A nijedna nema mirisa
Mirjana Vlašić Mima
PREDAH
Između srca i mozga
Strše upitnici
Nema smisla
Svidjeti se svima
Umijem lice
Operem ruke
Udahnem
Izdahnem
Ispružim
Pogled
I živim
Mirjana Vlašić Mima
SANJALA SAM
Sanjala sam mirisno jutro
Što me širokom cestom vodi
Negdje prema tebi
U beskraj
Slobodi
Sanjala sam zelenu travu
Što plodno polje u sebe prima
I kako se naokolo raširenih ruku u zanosu vrtim
I smiješim se
Jer te slutim
Sanjala sam da je sve tek početak
I da ničeg prije bilo nije
Da postojim tek od tog jutra
Da ne pamtim jučer
I ne strahujem za sutra
Sanjala sam kako ljubim oblak
Propinjuć’ se nebu s procvalih planina
Sanjala sam tvoje ruke što me nose
Iz rosnih dubina
Put daljina
I plavih visina
Sanjala sam ruže iznikle iz stijena
U zelenom vrtu bistri zdenac grle
Sanjala sam tvoje oči
Što u moju mladost hrle
Sanjala sam raskoš krošnje stabla
Podno koje miluje me nježan hlad
Dok po tvojoj usplamtjeloj koži
Narančasto sunce jutra rasipa sjaj mlad
Sanjala sam grad od rubina
Na čijoj dugoj obali vitke žute svijeće
Bez prestanka gore
Disala sam topli vjetar
Plovila kroz tebe
Valove
I more
Sanjala sam tvoje tijelo
Sanjala sam tvoje lice
Sanjala sam bijele ptice
Sanjala sam dugo, puno
Pa da mi jednom i ugase sve snove
Meni će ostati komadići svjetla
Što samo tobom trepere
Srce će uvijek pamtiti tebe
I živjet će sanje ove
Mirjana Vlašić Mima
KRHOTINE PRIJATELJSTVA
Sve naše hrabrosti i ideje
Ostale se zarobljene među pločama starog kamenog zida
Na kojem smo sjedili u ljetnim noćima
U našoj radoznaloj ulici posjekli su jablanove
I trešnje
I šljive
I maštu
I čuda
I mladost
Tiho je i pusto
A voda podno zida i dalje teče
Istim ritmom
Mirjana Vlašić Mima
SRCE
U meni spava
U meni čuči
Pa onda zaurla
U meni viče
U meni buči
U meni je nježno
U meni je sneno
U meni je divlje
U meni je budno
U meni je srce
Mirjana Vlašić Mima
DIVLJI KONJI
U krdima
S oblacima i vjetrom kada tutnje
U paru
Kada struje brzim rijekama
Ili sami
Kada se uspinju strmim brdima
I lutaju dalekim poljima
Oni nikome ne pripadaju
Oni su lijepi i ponosni
I zaboravljeni
Njih su izgubile uspomene
I napustile luke
Iščupalo ih je korijenje
Oni su nedodirljivi i snažni
Oni trče u Sunce
Trče u noć
Trče
I trče
U boje beskraja
U mirise svitanja
I njihova divljina
I u njoj samoća i suze
Ne znače bol
Nego slobodu
Mirjana Vlašić Mima
Mirjana Vlašić Mima rođena je 1974. godine u Imotskom, kao Mirjana Galić. Po zanimanju je srednjoškolska profesorica ekonomske skupine predmeta. Udana je i majka dvoje djece. Sudionica je i voditeljica brojnih kulturnih događaja u organizaciji Matice hrvatske Grude… Objavila je zbirke poezije; Sunčani drvoredi i Zahvalnost. Poezija joj je (misaona i egzistencijalna, ljubavna, socijalna, duhovna, zavičajna) nagrađivana te uvrštena u više zajedničkih zbornika pjesama u Hrvatskoj, kao i u međunarodne zbirke poezije.
