Oko kraljice Teute, priča autorica, kroz minulo vrijeme narod je ispleo mnoge predaje; o njenoj ljepoti, kraljevanju, te tragičnoj smrti
No, kako takve priče gotovo da nemaju uporište u pisanim povijesnim izvorima ili ih je vrlo malo, Vesna Štulić uzima iz povijesti koliko može i poseže za fikcijom
Glasom povijesničara, zapisničara ili kako ga Vesna u zbirci na jednom mjestu naziva endem – pjesnika autorica upravo u muškom licu ispisuje poetska pisma poslana iz ovog vremena u ono vrijeme prije više od dvije tisuće godana, vrijeme vladavine ilirske kraljice Teute. A sve u želji da sa Teutina imena skine onu negativnu konotaciju koja ju je pratila do današnjih dana. U tome autorici “pomaže” Pelagozit, kamen, mineral koji u svom svojstvu ima moć prizivanja inspiracije, vizija, kamen kojeg se još uvijek može pronaći na nekom od pučinskih otoka kojima autorica plovi, a na kojima je Teuta po predaji stolovala, nakon što ih je osvojila. Tako se u knjizi spominju otoci Šolta, Hvar, Sv. Andrija… no ispisujući brojne legende i mitove, ostavlja čitateljima da i sami otkriju svoj otok, kao i onaj jedan i jedini Teuti neosvojiv, Vis.


Pelagozit kraljice Teute, svojevrstan je zagonetan rebus; kombinacija poetskih slika, slova i znakova u vremenu.
” Čitajući ovo Vesnino djelo ostajem fascinirana njenim književnim i plodnim bogatstvom. Spjev o Teuti je ljubavni spjev pisan iz muškog lica, bogat emotivnim senzibilitetom. Vesna oživljava zaboravljenu civilizaciju i vrijeme vladavine kraljice Teute, te istu stavlja na pijedestal vremena. Vrijeme i prostor međusobno se isprepliću. Putovanje pučinskim otocima oslikava bogatstvo i ljepotu Hrvatskog zemljopisnog područja. Svaka pjesma jedna je legenda; o crnoj gušterici, divljem dijapiru, endemskom cvijetu, velikoj osi, grumenu zemlje, utvrdi… Spajanjem povijesti i sadašnjosti, mora i kopna, proze i poezije, života i smrti, mogućoj i nemogućoj ljubavi autorica je zapravo spojila ženu i muškarca iskazujući tako svoje pjesničko umijeće. I za razliku od Pinesovog rebusa, ova zbirka je blago koje nam je Vesna s radošću predala na čuvanje.” – napisala je Sanijela Matković, književnica i slikarica.
Boris Kastel, najpoznatiji pjesnik Mediterana piše: “Metafore i alegorije gore poput fosfora. Ovim ciklusom autorica je oživjela kraljicu Teutu, i učinila je besmrtnom. Zato je poezija eliksir vječnosti. Ujedno dajući pečat svojih pjesničkih hodočašća mitologijom stvarnijom od jave. Knjiga je jedrenjak i ima saće od pjesama koje imaju posebnu pelagijsko – legendarnu slast. Sva su slova o njoj vidljivi i nevidljivi rukopis. Od soli. Da svijetle. Nije ona mit. Može biti vodilja, zodijak, sobarica, valima sveprisutna. Zbirka njenim dahom potpisana. Zbog ove zbirke znamo da plovidba i putovanje nisu isto. Magija poezije!”





