Vraćaju li se iseljeni Hrvati u domovinu?
Boris Markuš
Predivan dan, uz odličan ugođaj i divne ljude…. Naša domovina Republika Hrvatska
Cjelogodišnji turizam je turizam koji se odvija svih 12 mjeseci u godini bez prevelikih oscilacija. Kod nas definitivno tako što u većini slučaja nije ostvareno. Sezonalnost je i nadalje glavna turistička forza. Preduskršnji boravak na moru ima svoje čari. Dobro, dok privatnici kreču u uređenje iliti sanaciju turističko- ugostiteljskih objekata, dotle su to već odradile velike hotelijerske kuće i spremnije, više-manje, dočekuju kasniji Uskrs i spajanje s prvomajskim praznicima. Pridošli radnici pristigli sa svih strana odrađuju zacrtane planove. Laganini se odrađuju početni sezonski zadaci. Inače, glavna su fora bauštelci koji se šepure, guštajući u morskom povjetarcu. Miris šuške se osjeti u zraku, i njima rad ne pada teško. Bit će tu love za ugodan život po povratku domu svom. Osluškujući radničku priču čovjek lako skonta kako je hrvatska lijepa zemlja i Bogom dana zemlja. Na koncu konca postala je pravi uvozničko – radnički eldorado ako želiš staviti dobru pinku u džep.
Mnogi su to skontali pa sada hrle u Lijepu Našu kako bi ostvarili zaradu o kojoj tamo negdje daleko mogu samo sanjati. Svih ovih godina svjedočimo pričama, koje dokazuju da smo na pravom putu. S druge strane zaustavljeno je iseljavanje, a boraveći van granica domovine, uvjerili smo se kako želja za povratkom iz dana u dan sve više jača kod naše iseljeničke populacije. Mnogi bi se sutra vratili samo da nisu prodali naslijeđene nekretnine, pa je nesigurnost iznalaženja stambenog prostora, glavni problem. Posla i onako ima na pretek, a i zarada nije loša. Nekada je to bilo drugačije, no niti bogatije zemlje nisu imune na krize. Svjedočimo cijenama (Njemačka, Austrija, Slovenija), koje su kudikamo veće od prije koju godinu. Režije, hrana, osiguranja, najam…. sve je to otišlo u nebesa, a plače ostale na istom. Minimalna povećanja ne donose neku korist. Na drugoj strani je kvaliteta života, koja se po mnogo čemu ne može uspoređivati s našim životnim stilom. Standardni pokazatelji kvalitete života odnose se na pojedine domene života i uključuju percepciju svakog pojedinca o emocionalnom blagostanju. Kvaliteta života mjeri se kroz četiri ključna područja: vrijeme, vitalnost, novac i odnosi. Ono što stoji na putu radosti i ugodnog života treba jasno definirati te raditi na izvoru problema.
