Miroslav Pelikan: SOBNI SUSREĆE BOJKOTIRANOG / Pročitajte priču!

Miroslav Pelikan: SOBNI SUSREĆE BOJKOTIRANOG

Emila Marića starost nije savila, nije ga prignula zemlji, zadržao je i svoje dostojanstveno držanje, bilo je doista i nečega aristokratskog u njegovom hodu, u razgovoru. Njegova se rafiniranost osobito isticala kod objedovanja. Volio se i lijepo nositi, kako se to pučki govorilo. Ne mali broj pojedinaca ukazivao je na njegovu osebujnu eleganciju, pa čak i u vremenima kada to nije bilo najprimjerenije.

Emil Marić dugo je radio, gotovo jedan cijeli ljudski radni vijek u lokalnom kamenolomu kao šef računovodstva. Odradio je sve radne obveze bez i jedne primjedbe, uostalom zato je i dobio dvosobni komforni stan. U njemu je podizao svoju obitelj, posebice vodeći brigu o dvije kćeri, koje su sada, dakako odrasle i svršena školovanja pošle za svojim izabranicima i živjele dosta udaljene, kako jedna od druge tako i od oca. No da, majka je bila živa ali silno povučena ženica, rijetko je izlazila iz stana. Ako je što trebalo donijeti s tržnice, išao je Emil. Ako se moralo bilo što odlučiti, odlučivao je Emil. Svejedno, obitelj je živjela i rasla ne privlačeći specijalnu pozornost susjedstva. Zapravo, iz njihova se stana nikada ništa nije začulo. Ako su i razgovarali, onda su šaptali, tako su susjedi tumačili pomalo tajanstvenu tišinu…

Pročitajte cijelu priču Miroslava Pelikana: SOBNI SUSREĆE BOJKOTIRANOG