Crkva slavi 28. prosinca spomendan Nevine dječice, odnosno prisjeća se sve one nevine dječice do dvije godine starosti koju je dao poubijati židovski kralj Herod, htijući se na takav način riješiti novog Kralja – Isusa
Nevinu dječicu, koja su dala život za novorođenog Krista, kršćani su odavno štovali kao prvomučenike. Svjedoci su Krista kojega je Otac poslao na svijet da se svi ljudi spase. Žive vječnim životom premda im je rano uzet vremeniti. Najstariji liturgijski kalendari imali su niz svetačkih blagdana neposredno vezanih uz Božić. Među njima su se nalazila i Nevina dječica. U srednjem vijeku ti su mali sveci gledani kao nasljedovatelji Djeteta Isusa i nazivani su “Comites Christi”, tj. oni koji slijede Krista. Ovaj je blagdan i na Istoku i na Zapadu prisutan već od prve polovice 5. stoljeća. Od 9. stoljeća do 1955. godine ovaj blagdan je čak imao svoju Osminu, a od 10. stoljeća dan Nevine dječice bio je blagdan subđakona, učenika i ministranata
Uz muku i bol koju su pretrpjeli ovi nevini mučenici, ne bismo smjeli zaboraviti ni bol roditelja koji su se morali od njih rastati na tako okrutan način. Ni majčinsku ni očinsku bol ne bismo trebali zapostaviti, nego i nju prikazati kao žrtvu za Krista koji je podnio najtežu patnju za otkupljenje svih čovjekovih boli. Ovo je blagdan kad smo kao ljudi i kao vjernici pozvani zapitati se kako postupamo prema daru rađanja koje nam je Bog povjerio i tako nas učinio sustvarateljima ovoga svijeta, i kako se uopće odnosimo prema životu. HKM
