U izdanju Kulturno informativnog centra otoka Šolte iz tiska je izašla nova zbirka poezije Vesne Štulić Hesperidini vrtovi, podnaslova Jedan dan na Šolti
“Vesna baršunastim vezom veze stih znalački vrsni. Jedan dan pretvara u poemu. Ona šeće sa suncem, pjesmom i prolazi vremenom, visinama. Povija riječ cvjetovima rascvjetalih krošnji, vrtovima. Lijepo je putovati ovakvom poetskom stazom.
Grob Vesne Parun postaja, kod koje se zaustavlja autorica prepoznavajući njezine pjesme u kiši koja umiva Šoltu. Dodiruje hladan brački kamen (u stihovima, kao Sudbina) i kao da poemom želi oživjeti duh velike pjesnikinje. Kiša miriše na ruke nevinije od njezinih ruku i na Lorkine naranče.” – napisala je Sanijela Matković, književnica.
Hesperidini vrtovi, zbirka je poezije nastala za boravka Vesne Štulić kao autor-gost na prošlogodišnjoj Manifestaciji 101. proljeće Vesne Parun, u Grohotama na Šolti. Tom prilikom Vesna je predstavila jednu od svojih knjiga posvećenih Vesni Parun, Maslina nedorečena. Podsjetimo Vesna Štulić osim poezije i proze piše i objavila je dva romana povijesne fikcije.
Hesperidini vrtovi je četvrta po redu zbirka posvećena velikoj pjesnikinji, a ono što je razlikuje od ostalih, premda je svaka pisana na drugačiji način, jest to što autorica ovom zbirkom pjesnikinju i sebe stavlja u prostor (ovog puta otoka Šolte) i kada misli da je kraj, da se više nema što izreči tu pred grobom Vesne Parun, zalivani kišom iznova niču poetski cvjetovi a pjesnikinja je jedna od, zapravo jedina Hesperida pod stablom zlatne jabuke, što je kako autorica kaže asocijacija na Zoranićevu zlatnu jabuku u ruci vile Hrvatice, ona koja predstavlja hrvatski jezik…odnosno zlatne naranče kako je u mitologiji prikazano.
Uskoro iz pera ove autorice očekujemo Okovanu pučinu, putopisno-poetsku knjigu koja objedinjuje poetsko putovanje dvaju pjesnikinja, dvije žene, dvije Vesne od otoka Prvića, preko Zlarina do Šolte.
” Plemenita kadulja kao melem pjesnikinjim ranama. Jedan dan na Šolti dvije poetese u šetnji vječnošću isprepliću duše i tka se stih kao staza vječnosti. A kiša, kiša im pomaže da im otisak stopala što dublje otisne vrijeme…. Ovom zbirkom poezije Hesperidini vrtovi, Vesna Štulić dostojanstveno i prelijepo odaje hvalu pjesnikinji koja je zadužila sve pjesnike.
Onoj koja je zaspala u pjesmi i spava Vječnim snom ispod bračkog kamena. Dok more s okusom Lorkine naranče grli obalu Šolte.” – dodala je Matković.
…slutih tu zoru –
trgnula se iz sanjarenja moja Olinta
no ne usudih se otvoriti oči,
tek uzviknuh sva onako šumovita:
živjela Marulova korablja!
( stih iz pjesme U čemu leži tajna nečujamskih šuma)
