Miroslav Pelikan SJEKAČ MAGLE
SJEKAČ MAGLE
Obično oko šest sati izjutra, ali nikada u sasvim isto vrijeme, izlazio je iz male kuće.Sasvim polako zatvarao je vrata, tiho. Zastao bi za trenutak, kao da je nešto zaboravio, okrenuo se i pošao do vrtnog izlaza. Lijevo i desno, oko uske kamene staze, cijelim vrtom okružujući kuću prostirao se pažljivo izravnati sitni pustinjski pijesak. I najmanji trag na njemu lako se opažao. Tako se najbolje branio od nepoželjnih posjetitelja. I ne samo jutarnjim otkrivanjem tragova već i noću jer pijesak je na najmanji dodir škripao, dobro se čulo. I doista, za ove mnoge godine nitko ga nije iznenadio. Nije se bojao nestanka vrijednih stvari, toga nije bilo u kući. Ona se sastojala od četiri prostorije. Prva, u koju se odmah ulazilo, bila je velika radna soba. Lijevo, malena spavaonica. Na sjevernoj strani spavaonice kupaonica. Na desnoj strani velike sobe nikada zatvorena vrata otkrivala su ulaz u kuhinju. I to je bilo sve. Na sredini radne sobe veliki je stol. Do njega je jedna stolica s podignutim naslonom. Sa strane do prozora koji je pokrivao polovicu zida mali stolić s dubokom foteljom. Svi slobodni prostori na zidovima bili su prekriveni policama punih knjiga i alata u dobro zaključanim metalnim kutijama. To je bila tajna koju je pažljivo čuvao,rukom izrađeni, sitni i precizni alati od najtvrđih metala… … …
Pročitajte cijelu priču Miroslava Pelikana – SJEKAČ MAGLE !
