Tigar iz Salamance i druge pjesme s okusom soli, kruha i vina naslov je najnovije zbirke pjesama Tomislava Marijana Bilosnića, u izdanju 3000 godina ZaDar
Riječ je o pjesničkim iskustvima, susretima i doživljajima s Bilosnićevih boravaka u poznatom svjetskom sveučilišnom gradu Salamanca u Španjolskoj, u kojemu su objavljene zbrke Tigar i Afrike, kao i mnoge druge pjesme ovog autora.
Zadnjih godina u Bilosnićevoj poeziji transcendentno-simboličkih poetičkih obilježja – piše Davor Šalat – „znatniji je udjel i svojevrsnih putopisnih sastavnica, to jest diskursa koji se oslanja na stvarne lokacije na kojima je sam autor, odnosno lirski subjekt boravio, te na mikro-naracije i anegdotalnost, kao i na naglašenu intertekstualnost. Tako je nakon zbirke pjesama Havana blues, nadahnute boravkom na Kubi i drugim zemljama hispanske Amerike, Bilosnić napisao poetsku knjigu Naranče Federica Garcíe Lorce, u kojoj su pak pjesme usko vezane uz njegovo proputovanje po španjolskim gradovima i tematiziranje velikih španjolskih umjetnika i svetaca.“
Tigar iz Salamance na svoj način nastavlja poetska iskustva zbirke Naranče Federica Garcíe Lorce i doslovni je Bilosnićev poetski dijalog sa španjolskim prijateljima iz Salamance i Ávile. Bilosnić, kao pjesnik s više tematsko-stilskih lica, u svojim se pjesmama iz ciklusa posvećenih gradu Salamanci, obraća svojim prijateljima pjesnicima, slikarima i fotografima Alfredu Pérezu Alencartu, José Amador Martínu, Joséu Maríu Muñozu Quirósu, Miguelu Eliasu i rano preminuloj pjesnikinji i urednici Jacqueline Alencar, kojoj je posvećen posebni ciklus pjesama. Tu su i pjesme s posvetama prevoditeljici Željki Lovrenčić, kao i glasovitoj španjolskoj pjesnikinji Gloriji Fuertes.
Tigar iz Salamance u koricama Bilosnićeve knjige svojevrsna je umjetnička opsesija nadahnuta njegovim stvarnim i imaginativnim vezama sa španjolskim gradom Salamancom, njegovim vezama s pjesnicima, slikarima, urednicima i izdavačima, u tome gradu i kastiljanskim ambijentom. Poznati hrvatski kritičar Šalat bi kazao: „Bilosnić kao da slijedi određene umjetničke postupke nadrealističkih i apstraktnih slikara koji često kreću od vidljivog svijeta i stvarnosnih referenci koje potom ili svode na osnovne – apstraktne – elemente ili ih imaginativnim montažama u potpunosti stiliziraju i uklapaju u nadrealističku stilsku fakturu“.
Zbirku Tigar iz Salamance svoji uvodnim tekstom „Jedan Tigar šeće Salamancom“, koji je ranije objavljen u španjolskim medijima, popratio je Bilosnićev izdavač i prijatelj, peruansko-španjolski pjesnik, akademik Alfredo Pérez Alencart. Kao urednica zbirke potpisuje se izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, pročelnica Kroatistike na Sveučilištu u Zadru. Likovnu opremu potpisuje sam autor, a grafičku obradu Marija Marfat. Na naslovnici je Bilosnićeva slika „Meseta“ (visoravan u središnjoj Španjolskoj) iz njegovog likovnog ciklusa ulja na drvu „Nutarnji pejzaž“.
Alfredo Pérez Alencart
JEDAN SE TIGAR ŠEĆE SALAMANCOM
Salamanca je grad koji vrlo lako osvoji nečije srce. Oni koji je posjete i dožive, zauvijek ostanu vezani uz nju premda su u njoj boravili nekoliko sati ili nekoliko dana. A oni koji su previše lijeni da je osmotre, nikada je ne uspiju upoznati iako prolaze njezinim ulicama čitavog života.
Smatram da je izuzetna povlastica što smo u Salamanci ugostili Tomislava Marijana Bilosnića (Zemunik, Hrvatska, 1947.), pjesnika neosporne kvalitete, što bi priznali u bilo kojemu dijelu svijeta. Njegov cjelokupni opus broji više od stotinu knjiga poezije i proze i prema mišljenju sklonih mu kritičara ali i zavidnika kojih nikada ne nedostaje kad se netko po nečemu ističe, vrlo je dojmljiv i poznat i izvan granica njegove zemlje. A povlastica za njega i za čitatelje sa španjolskoga govornoga područja je imati kao posrednicu nekoga tko tako dobro prevodi pjesnike s hrvatskog na španjolski i sa španjolskog na hrvatski kao što je Željka Lovrenčić.
Dakle, Bilosnić je bio u Salamanci i prvi put prošetao njezinim ulicama i barovima u hladnim i kišovitim danima mjeseca rujna 2015. godine. Prema vlastitom priznanju, došao je da bih doznao tko sam / došao sam u Salamancu / neuhvatljivu / i vječnu / Tijelo tigra / grad je u mojim očima / odraz labirinta na zidovima / tvrđim od jezika.
Došao je predstaviti svoju knjigu „Tigar“. I pustio je tigra i svoju maštu da slobodno lutaju, a zatim je napisao četiri lijepe pjesme koje je prevela Lovrenčić i koje do sada nisu objavljene ni na hrvatskome ni na španjolskome jeziku. Počnimo s jednom od njih naslovljenom Tijelo tigra u Salamanci, i posvećenu pjesniku i fotografu Joséu Amadoru Martínu Sánchezu, te po mojemu sudu, najupečatljivijom: Sanjam tijelo tigra.
Tijelo tigra sanjam kao Salamancu / gipko / od zlatnih žica / Mačevi zuba / temelj su kraljevstva zatvorenoga u suncu / Tijelo tigra / dodir je neuhvatljivi / kao crtež djeteta / u svjetlosti kamena / u samoći / vatri i pepelu / u tisuću i jednoj noći / u tisuću kristala zrcala / u zdjeli sjećanja / Tijelo tigra u Salamanci / čeka kada će se otvoriti vrata / nekoj drugoj sudbini.
Na predstavljanju knjige koju sam s velikim zadovoljstvom uredio i napisao joj predgovor u Dvorani riječi (Sala de la Palabra), Bilosnić je izjavio da je Salamaca jedan od rijetkih gradova u svijetu zbog kojega bi ostavio svoj Zadar. Slikaru Miguelu Elíasu, ilustratoru njegove zbirke, posvetio je drugu neobjavljenu pjesmu naslovljenu Tigar na kiši u Salamanci:
Tigar skače s kapi na kap / tigar se skriva u kapi kiše / i nama prikrada / Tigar je u svakom biseru / tigar je u svakoj zvijezdi / Tigar je Hanibal / u španjolskoj samoći / on je poput žabe na kiši / glasan i pokretan.
Jednoga poslijepodneva, 17. rujna, gotovo nam se „izgubio“ u prekrasnome baru koji izvrsno ugošćuje pjesnike i u kojemu ga je José Amador nagovorio da proba nekoliko dobrih jela pripremljenih od riba iz rijeke Duero. Ali, pronašli smo ga i odveli u Ávilu gdje je trebao čitati svoju poeziju. Međutim, on je samo želio ostati u Salamanci – to vidimo u pjesmi Tigar u Salamanci, posvećenoj Željki Lovrenčić…
Kad tigar krene kroz bambuse / tigar se jutru predaje // tigar se umnaža u Salamanci / Kada se čuje šum njegova hoda / to vjetar je / u kojemu šumi španjolski jezik / i šušti / uznemiren / kao zlatne vlati žita / senjore Severine Vega Gallego / sablja / Cervantesova rječnika / Brci su tigra sunce / koje prethodi pastirima iz Ávile / Na tigru iz Salamance / jašu pustinjski vitezovi / u zagrljaju / sa smrću / plavom poput neba.
Na početku teksta govorio sam o povlasticama. Spomenut ću ih i na kraju i dodati da sam se odmah sporazumio s tim istaknutim hrvatskim pjesnikom. Činilo se da se oduvijek poznajemo premda ne znam ni slova hrvatskoga a ni on španjolski. Sporazumijevali smo se osmjesima, pokretima ruku, zvukom njegovih stihova, prijateljskim zagrljajima. Tako je to u našoj pjesničkoj struci. Ne samo da se nekoga upozna nego se rađa i prijateljstvo. Ato je prava povlastica.
I na kraju predstavljam vam pjesmu Salamanca s prugama tigra, posvećenu autoru ovogateksta:
Salamanca s ulicama iscrtanim poput pisma / s prugama tigra / u vrtovima / peruanski miris trave / i zubi blijedog mjeseca / Tigar u Salamanci / Cervantesov je duh / njegov mač / između Ávile i Salamance / Lijepa je Salamanca / puna tigrovih sjena / u sjenama se povijest stvara / slike obuzete svjetlošću. Tigar i dalje šeće Salamancom. Budite ljubazni prema njemu…
