Miroslav Pelikan: ROBERT Z.
K U Ć A
Robert Z. odavna nije bio u rodnom gradu, u domovini. Jednostavno, ponekad se opravdavao sam sebi, nije imao dovoljno vremena za sve. Jedna se tura nizala za drugom. Rindt je dobro plaćao svoje ljude, a kako i ne bi, kada su mu Robert i ostali vozači donosili izvanrednu zaradu, uvećanu i skalom opasnosti, od kamionskog prijevoza daleko od europskih putova, vozeći od jednog do drugog mjesta po putovima na Istoku, po putovima iznenađenja i smrti.
Robert Z. imao je vrašku sreću, godinama vozi a a samo je jednom bio ozbiljnije ranjen, no u redu, bilo je i nekoliko krhotina, srećom, ne pretjerano duboko. Sve je to Rindt uredno platio, doista svaki gram metala.
Sjedio je u dvorištu s nekolicinom muškaraca, vojnika, vozača, civila, postaje br. 6, čekajući da se put raščisti kako bi konvoj nastavio put. Do njih su dopirali odjeci eksplozija, praskavi zvuci streljiva.. Lokalne oružane snage, vladine postrojbe, osiguravale su konvoje, mada bez velikih rezultata. Kamioni su redovito letjeli u zrak, raspadajući se u moćnim eksplozijama, pogođeni raketom ili naletjevši na minu.
Robert Z. nije se previše na tu leteću klimu previše obazirao. Svi su vozači razmišljali isto, ono što ti je suđeno to se i desi ili ovdje u pustinji ili u domovini.
Pročitajte četverodijelnu priču Miroslava Pelikana: ROBERT Z.
