Dr. Burić: SLUČAJNOST ILI ŽELJA

Čovjek se u svome govoru često prevari. Izgovori nešto što nje trebao ili smio. Imena se lako zamjene, godine pobrkaju, dogodaji izvrnu. To po nekada postaje smješno, po nekada tužno, a po nekada i zabrinjavajuće

dr. Jure Burić

Ovo što se je dogodilo gospodinu Branku Bačiću HDZ-ovom  moćniku pri Tv nastupu ujedno je i smiješno i tužno i zabrinjavajuće. Smiješno, jer je izgovorio ime “ljutog protivnika” – kandidata za gradonačelnika grada Zagreba kao “svoga” kandidata, tužno jer je to skoro pa odmah opet ponovio i zabrinjavajuće što je ostavio dojam kako se više uistinu ne zna čiji je tko kandidat. Zavladala neka sveopća ljubav u kojoj se više ne zna tko koga više voli i priželjkuje na tronu glavnog grada svih Hrvata – Zagrebu.

A, kako uopće dolazi do takvih smješno-tužnh scena “zamjene identiteta”. 

Pa, svjedoci smo kako se je na samom početku stvaranja Hrvatske nekim govornicima omakla riječ Jugoslavija umjesto Hrvatska. Nekima slučajno, nekima namjerno. Ovi “slučajni” bili su tužni kako im se to moglo dogoditi, a ovi namjerni barem su na trenutak, dok su tu riječ izgovarali, na takav način tu nakaradnu tvorevinu – držali na životu.

U ovom jučerašnjem Bačićevom obraćanju vjerojatno je “sličnost” prezimena  bila presudna, mada je ona samo u onom nastavku “IĆ” ista, dok su TOMA i FILIP dva potpuno različita imena i značenja, od kojih su ih ova dvojica kandidata vjerojatno i dobila. 

Žao mi je govornika kojemu se potkrala ova “lapsus linguae”, ali se pribojavam istine Freudove rane teorije psihoanalize u kojoj  “lapsus” predstavlja djelo koje u podsvjesti ukazuje na – želju!

Travanj, 2021.