P. Pavlović – HUTOVO

Pero Pavlović
HUTOVO

Hutovo je kameni cvijet koga grle latice brda. Ovo mjesto Bog je obdario svojom ljepotom; ruke čovjekove i um, svojom. Uvijek kada prođem Hutovom, sjetim se jednog nastavnika od koga sam učio govoriti hrvatski, jedne bake i jednog dobrog dume koji bi proročki znao reći: Od Hutova do Graca svaki te kamen blagoslivlja, svaka ti grana maše, svaka ptica pjeva.

U to slovo
U zlatne Ranjinove retke
Dovinut se
I vilovit propjevati

Iz davnine i tmine
Iz dubine
Iz opčinjena jezika
Glagolja probuđena povijest

Rozete, križevi, pleteri
Luk i strijele, štit s mačem
Mladunci jeleni
Kola, konji u propnju

Na straži sveudiljna mira
U kamenom okružju stećaka
Zri ljepota

Blagom svojim prostire se
U san
Javu
U naše živote

U pamćenju
U vrutku žive radosti
U cvjetnoj ogrlici brda
Tvoje ime bokori u stijeg i vedrine