Razgovor sa endokrinologom i dijabetologom, saborskim zastupnikom, prof. Milanom Vrkljanom

Mnogi problemi u zdravstvu pokušavaju se ovih dana opravdati korona pandemijom što naprosto nije opravdano

“Politikom se trebaju baviti ljudi koji su uspješni i vrijedni, radišni i skromni. Nikako ljudi koji nemaju iza sebe životne i profesionalne rezultate”, kazao nam je to na početku našeg razgovora prof.dr.sc. Milan Vrkljan, dr.med., saborski zastupnik iz Domovinskog pokreta. Neki bi zlurado mogli prokomentirati: “Eto, još jedan liječnik u politici”. Ali medicina i politika u kojoj se radi na dobrobiti čovjeka, iako na izgled potpuno različite sfere, imaju ipak dosta dodirnih točaka. Jer bi im objema trebao u fokusu biti – čovjek i njegov boljitak. Upravo o tome, kao i o slobodnom vremenu kojeg malo ima i o ostalim interesima ovog osebujnog liječnika endokrinologa i dijabetologa, razgovor smo vodili za portal Akademija Art. Pa, zavirite malo u svijet profesora Vrkljana.

Gordana Igrec

Gdje ste radili do ulaska u Hrvatski sabor?

Prije ulaska u Hrvatski sabor bio sam pročelnik Zavoda za endokrinologiju i dijabetes „Mladen Sekso“ u Vinogradskoj bolnici. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu redoviti sam profesor.

Što Vas je potaknulo da se politički angažirate?

Još dok sam bio samo liječnik često bi sa svojim liječnicima znao raspravljati o nedostatcima zdravstvenog sustava. Vrlo često i mlađi kolege bi me upozoravali na probleme koje imaju kao mladi liječnici. Nikada se nisam mirio sa tim da naši liječnici i sestre odlaze izvan Hrvatske. Važno je napomenuti da u razgovoru sa mlađim kolegama nikada nisam čuo da je razlog za odlazak iz Hrvatske povezan sa materijalnim mogućnostima, konkretno, sa plaćom. Oni su nezadovoljni sa lošim uvjetima rada, netransparentnosti zdravstvenog sustava, općoj nebrizi za sustav kao i potpunoj nebrizi o edukaciji mladih liječnika i sestara. Ovo što sad vidimo i što je postalo prepoznato kao financijski dug zdravstvenog sustava od 12 milijardi kuna samo je vrh sante problema. Radi lakšeg razumijevanja, za te novce mogli bi izgraditi četiri pelješka mosta. Zdravstvo je postalo potpuno stručno, kadrovski i financijski devastiran sustav. U takvom okruženju bilo je samo pitanje dana kad ću odlučiti ući u borbu za pravedniji, bolji, uređeniji sustav, ne samo zdravstva. Nakon razgovora sa Miroslavom Škorom vrlo brzo sam se uvjerio da je to ono što ja želim i u što vjerujem.

Ima li medicina i politika kakvih dodirnih točaka? I kojih?

Dobro pitanje, vjerujem da ima. Gledajući političare u Saboru, kolege, a poznajući od prije zdravstveni sustav zaključujem da su jedni i drugi vrlo ambiciozni ljudi. Još uvijek dajem prednost ljudima koji rade u zdravstvenom sustavu, barem liječnicima i sestrama koji su prva linija skrbi za bolesnika.

Što za Vas znači domoljublje?

U Hrvatskoj je to možda i najteže pitanje. Odgovorit ću kako ga ja vidim i živim. To je svakodnevni rad za boljitak svoga naroda, spremnost na ulaske u bitke koje ne moraju dati odmah rezultat i biti spreman da ne budeš odmah prepoznat. Politikom se trebaju baviti ljudi koji su uspješni i vrijedni, radišni i skromni. Nikako ljudi koji nemaju iza sebe životne i profesionalne rezultate. Osobno sam kao predsjednik Udruge Ličana „Vila Velebita“ pokrenuo inicijativu da se izgradi spomenik Šimi Starčeviću u Karlobagu. Šime je bio francuski đak, živio je 40 godina u malom podvelebitskom mjestu i napisao je prvi pravopis hrvatskog jezika na hrvatskom jeziku. Njegova je poznata izreka da svi Dalmatinci, Dubrovčani, Bosanci, Slavonci, Hercegovci, Zagorci Ličani i Istrani govore jedinstvenim jezikom koji se zove hrvatski jezik. Kad se oko ovakvog projekta okupi nekoliko stotina Ličana onda ja to zovem domoljublje. Ili ista Udruga „Vila Velebita“ prije pet godina osmislila je i izdala knjigu „Umjetnost Like“. Nama Ličanima posebno je draga jer smo pokazali da od prvih par slikara hrvatske moderne, sa početka 20. stoljeća, četiri su Ličana na čelu sa Miroslavom Kraljevićem. Tako vidim domoljublje.

Osim medicinom vodite i mali hotel u Lici. Kako to?

Taj hotel u Karlobagu je obiteljsko nasljedstvo. Kupili smo ga 1995. godine i bio je potpuno financijski i građevinski propao. U međuvremenu smo ga obnovili i posebno smo ponosni da naš hotel već 25 godina radi kroz cijelu godinu. Hotel sad vodi supruga Sanela jer je to njezina profesionalna orijentacija, ona je doktorirala ekonomiju i cijeli profesionalni rad vezana je uz turizam.

Kako punite baterije?

Rekao bih da sam ove godine kad sam ušao u Hrvatski Sabor prvi put podvukao crtu i okrenuo se iza sebe. Povremeno ni sam ne znam kad sam neke stvari stigao. Ono što me veseli da imam vrhunski Zavod. Fokus interesa liječnika na mom Zavodu je endokrinološka onkologija i mogu sa ponosom reći da ne postoji dijagnostički ili terapijski zahvat koji se može napraviti u Londonu ili Berlinu, a da ga mi ne možemo napraviti u mom Zavodu. Sve sestre i liječnici su vrhunski educirani i svaki od njih može raditi u najvećim centrima širom svijeta. U suradnji sa njima u Zavodu je pokrenuto više aktivnosti koje su Zavod svrstali uz bok najboljih centara Europe. Prije 10 godina pokrenuli smo e-kongres kao jedinstveni sustav edukacije u Republici Hrvatskoj, ali i u europskim prostorima. Pokrenuli smo medicinski znanstveni časopis koji je uskoro postao matični časopis češkog, mađarskog, slovačkog, makedonskog, bosansko-hercegovačkog i crnogorskog endokrinološkog društva. U Zavodu je prije šest godina osnovano Hrvatsko društvo za endokrinološku onkologiju, HLZ. Jednom tjedno sastaje se Konzilij za endokrinološku onkologiju gdje nam vanjski liječnici šalju pacijente iz cijele Hrvatske, ali i susjednih zemalja.

Čitate li literaturu?

Osim medicine, samo knjige koje imaju povijesnu i nacionalnu priču.

U braku ste sa književnicom Sanelom Vrkljan. Kako je živjeti u braku sa pjesnikinjom i književnicom?

Lako i teško, ja sam čovjek silne energije koju usmjeravam u dva smjera, medicinu i promišljanje društva u najširem smislu. Ona je književnica. Nekad mi se čini da bi mi bilo draže da se posveti samo književnosti i obiteljskom hotelu.

Do kojih vrijednosti najviše držite u životu?

Odgoj djece.

Vaš moto u životu?

Raditi, nezamislivo mi je da dođe vrijeme da ne želim ili ne mogu raditi.

Kako uspijevate uskladiti privatne i poslovne obaveze?

Trudim se, mislim da uspijevam, ali možda nisam najbolja adresa za to pitanje.

Kakvu Hrvatsku biste voljeli vidjeti za 20 godina?

Kako sam godinu dana bio u Domovinskom ratu, osnovao sanitet 118. brigade HV-a i bio prvi načelnik, iskreno se nadam da mladi ljudi neće nikada više morati izlagati svoje živote kako bi obranili Hrvatsku. Također volio bih da mladi Hrvati ne moraju iseljavati iz Hrvatske i da postanemo zemlja u kojoj neće biti kriminala, nepotizma i korupcije.

Kako biste Vi komentirali izjavu dr. Igora Štagljara u emisiji NU2 kod Aleksandra Stankovića od 04.09. “da su svi usredotočeni na korona virus, a mogla bi prijetiti onkološka pandemija”. Nisu li svi previše usredotočeni, naime, na korona virus, a ostale se bolesti zanemaruju?

Nisam vidio tu izjavu, ali u Hrvatskoj svake godine umre 24 tisuće bolesnika od srca, 14 tisuća od malignih bolesti i 4 tisuće kao posljedica dijabetesa. Ukupno preko 52 tisuće naših sugrađana. Svjedoci smo da je zdravstveni sustav u velikim problemima, mnogi od ovih bolesnika u ovoj godini neće uspjeti doći do odabranog liječnika i kad stignu na pregled bolest će nažalost biti u uznapredovalom obliku. Mnogi problemi u zdravstvu pokušavaju se ovih dana opravdati korona pandemijom što naprosto nije opravdano. Hrvatski zdravstveni sustav ima 14 tisuća postelja i unatoč pandemiji trenutno je hospitalizirano manje od tisuću bolesnika od kojih su mnogi sa blagim simptomima.

Kako biste Vi ocijenili naš zdravstveni sustav?

Uvjeren sam da imamo vrhunski obrazovane sestre i liječnike. Mnoge poluge tog sustava funkcioniraju isključivi požrtvovnošću njih. Dug od 14 milijardi kuna, stručna, organizacijska i financijska devastacija sustava zdravstva posljedica je krivih politika i kadroviranja čija posljedica je pobjeda privatnih interesa nad općim.