Mali ženski razgovori sa dr.sc. Mirelom Holy, jedinom članicom iz Hrvatske u odboru misije za adaptaciju klimatskim promjenama u odboru misija EU

Biti dosljedna sebi jer integritet nema cijenu

Nekadašnja ministrica za zaštitu okoliša i današnja pročelnica triju diplomskih studija na sveučilištu VERN, docentica iz informacijskih i komunikacijskih znanosti, filologije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Mirela Holy svojom izjavom „biti dosljedna sebi“ kao svojim motom u životu samo je potvrdila svoj osebujan stil kojim plijeni pažnju, bez potrebe da bude sujetna. Ona jednostavno „strši u sivilu“ i nisu je mogli unificirati niti političke funkcije niti akademski svijet. Ona je jednostavno ostala sebi vjerna u svjetonazoru i svemu što govori i čini do u detalje. Za Male ženske razgovore dr.sc. Mirela Holy govorila je o odnosu čovjeka i prirode o svojem odlasku iz politike, o knjigama koje voli čitati u slobodno vrijeme o… Dalje saznajte same odlučite li posvetiti svoju pažnju ovoj nadasve zanimljivoj doktorici znanosti koja i dalje pliva protiv struje. I ne zaboravite da smo razgovarali sa jedinom osobom iz Hrvatske u članstvu novoosnovanih Odbora misija Europske unije, preciznije članicom Odbora misije za adaptaciju klimatskim promjenama i društvenu transformaciju.

Gordana Igrec

Zašto ste otišli iz aktivne politike?

Zato što mi građani nisu dali povjerenje na izborima. Zanimaju me programska politika i konkretne društvene promjene, a ne političko prepucavanje i spletkarenje oko fotelja. Takav politički diskurs nije jako popularan u Hrvatskoj. Birači biraju slične sebi, a ja sam slična premalom broju birača, odnosno s premalim brojem birača dijelim stavove i interese.

Odakle Vaš interes za očuvanje okoliša?

Zaštita okoliša me počela interesirati još kao tinejdžericu. S devetnaest godina sam napisala roman mit Apokalipsa u kojem sam povezala pitanja zaštite okoliša s pitanjem ravnopravnosti spolova. Smatram da se kroz naš odnos prema prirodi vidi naš odnos prema nama samima i društvu u cjelini. Uvijek sam se zalagala za holistički pristup koji podrazumijeva da pitanja iz područja zaštite okoliša ne možemo razmatrati kao nešto što je odijeljeno od drugih pitanja, već društvene promjene moraju biti cjelovite, a to podrazumijeva i promjenu našeg odnosa i prema sebi i prema tzv. drugima. Skloni smo se uzdizati nad drugima, a ne promatrati sebe kao tek jedan, važan, ali tek jedan dio nevjerojatnog prirodnog sistema u kojem imamo privilegiju živjeti.  

Kako komentirate brigu Pape Franje za planetu Zemlju i očuvanje okoliša? Papa Franjo je napisao i knjigu o očuvanju planete…

Drago mi je da vjerski poglavar brine o zaštiti okoliša no bojim se da njegov odnos prema ovom pitanju nije holistički. Jer da jest onda bi pokrenuo i neka druga važna pitanja, posebice ona vezana uz jednakopravnost spolova i svih ljudi bez obzira na njihove razlike po nekim, za Crkvu još uvijek tabu temama.

Princ Wiliam je pokrenuo zakladu za očuvanje okoliša… Vaš komentar?

Nadam se da će se odreći i koncesijskih prihoda koje dobiva na temelju eksploatacije fosilnih goriva. Lijepo je osnivati zaklade ako to nije samo u svrhu peglanja imidža i tzv. green washinga ili zelenog pranja…

Što čovjek sve radi prirodi i zašto?

Iz onoga što čovjek radi prirodi vidi se sva glupost čovjeka jer ono što radimo prirodi, radimo i samima sebi. Kultura u kojoj živimo je postavila jasnu binarnu granicu između kulture i prirode, dajući povlaštenu poziciju kulturi koja se uzdignula nad prirodu iz koje je nastala. Klimatske promjene su najveća globalna prijetnja čovječanstvu i ukoliko ne počnemo mijenjati naše načine života, naše obrasce svakodnevnog ponašanja pasivnih konzumenata koje su uvjerili da je kontinuirani rast moguć u situaciji ograničenih prirodnih resursa, ljudski rod neće preživjeti ovo, šesto po redu veliko izumiranje vrsta kojemu svjedočimo. No, ukoliko nemamo snagu za tu promjenu onda nismo ni zaslužili preživjeti ovo šesto veliko izumiranje. U srazu prirode i ljudske kulture, na kraju uvijek pobjeđuje priroda jer je ravnoteža temeljni zakon prirode. Ili ćemo taj zakon poštovati, ili nećemo opstati.

Koje su najcrnije prognoze kada je stanje prirodnog okoliša posrijedi?

Potpuno uništenje ljudskog roda. Planeta Zemlja će ponovno postići ravnotežu, samo je pitanje hoće li i ljudski rod u toj novoj ravnoteži biti dio jednadžbe.

Što ljudi poduzimaju u Hrvatskoj za očuvanje okoliša?

Puno premalo, nažalost. Iako Republika Hrvatska u ukupnim svjetskim emisijama stakleničkih plinova sudjeluje s manje od 0,1% te je ispunila obveze iz Kyotskog protokola u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za 5% u odnosu na 1990. godinu, a ispunili smo i zajednički europski cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 20% do 2020. godine,  činjenica je da do ispunjenja tih ciljeva nije došlo provedbom aktivnih mjera energetskih, industrijskih, poljoprivrednih, prometnih ili komunalnih politika, već zbog smanjenja gospodarskih aktivnosti. Pariškim sporazumom EU se obvezala, pa tako i Hrvatska, do 2030. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova za 40% u odnosu na 1990. godinu, a to treba postići „ozelenjavanjem“ cijelog niza sektora poput energetike i prometa, industrijskih procesa i uporabe proizvoda, poljoprivrede, gospodarenja otpadom i ostalih djelatnosti. U korištenju sekundarnih sirovina smo na samom začelju EU jer koristimo samo 4,4% sekundarnih sirovina u proizvodnji novih proizvoda, a prosjek EU je skoro 12%. U području razvoja biogospodarstva, odnosno u tzv. produktivnosti bio resursa također jako zaostajemo za EU što pokazuje da se prema našem prirodnom bogatstvu ponašamo bahato i rastrošno. Temeljni problem razvojne politike u Hrvatskoj je izostanak koordinacije i sustavnog pristupa te nediscipliniranost u provedbi donesenih zakonskih i podzakonskih propisa, planova i strategija. Stoga je nužno jasno definirati strateški okvir za željeni smjer djelovanja, osigurati jasnu razdiobu nadležnosti unutar različitih sektora te sustavno prikupljati podatke, analizirati ih i prilagođavati ih promjenama.

A što u svijetu?

Razlike su jako velike. EU želi do 2050. godine postati prvi klimatski neutralni kontinent. Zeleni novi plan predviđa „preobrazbu EU do 2050. godine u pošteno i prosperitetno društvo, s modernim i konkurentnim gospodarstvom koje koristi resurse tamo gdje ne postoje neto emisije stakleničkih plinova i gdje se gospodarski rast odvaja od uporabe resursa“. Da bi to bilo moguće nužno je provesti tranziciju s tzv. linearne prema cirkularnoj, odnosno kružnoj ekonomiji, a ta će tranzicija trajati minimalno 25 godina. S druge pak strane neke države poput SAD-a, ne žele se odreći razvoja temeljenog na eksploataciji fosilnih goriva i kontinuiranog rasta BDP-a što je potpuno neodrživo.

Vaš moto u životu?

Biti dosljedna sebi jer integritet nema cijenu.

Što Vam najviše smeta u Hrvatskoj?

Licemjerje, dvostruki kriteriji u procjeni drugih i sebe.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Nažalost, nemam puno slobodnog vremena. Čitam, igram se sa psima i družim s prijateljima.

Kako usklađujete privatne i poslovne obaveze?

Poslovne obaveze dominiraju nad privatnim, nažalost.

Kakvu bi Hrvatsku i svijet željeli vidjeti za kojih 20 godina?

Održivu, voljela bih živjeti u svijetu u kojem su gospodarstvo, okoliš i priroda te društvena pravednost u ravnoteži.

Volite li književnost? I čitate li puno i koje pisce sve volite?

Volim čitati, pravi sam knjiški moljac, uostalom studirala sam književnost, a i sama pišem i članica sam Hrvatskog društva književnika za mlade i djecu (Klub prvih pisaca) i Hrvatskog društva pisaca (h.d.p.). Kada sam bila tinejdžerica najviše sam voljela ruske pisce, posebice ruske realiste, najdraži mi je bio Dostojevski, no s godinama mi se ukus profanirao pa sada volim čitati fantasy romane, posebice knjige Joea Abercrombieja, Patricka Rothfussa, George Martina i  Lois McMaster Bujold.