Veljko Barbieri
VELJKO BARBERI, rođen je 1950 u Splitu, do sada je objavio 24 knjige prvenstveno proze, ali i poezije i eseja, te napisao i nekoliko dramskih djela. Romani i pripovijetke objavljeni su mu na sedam svjetskih jezika, neki u visokim nakladama u izdanju renomiranih europskih izdavačkih kuća. Dobitnik je brojnih domaćih i stranih književnih nagrada, a proza i poezija uvrštena mu je u domaće i strane književne antologije. Živi i radi u Makarskoj.
Veljko Barbieri
Iz zbirke „100 koraka po šumi“
…
VI.
U litici fosil školjke. Poganski bog još trubi iz podmorja. Grlić amfore, napukle usne davnog . vinopije. U ruševinama gomile nabacan kamen, ispod kamena lijes i kostur , amuleti.
Zidovi i zidići, trimi i stanovi u špiljama. Usta punih suhih kozjih brabonjaka, bleje kosti nestalih. Pa onda sasvim slučajno okisdirani bakrenjak. Na njemu je profil rimskog cara, na poleđini lik Apolona.
To nije život šume.
…
XXXV.
Šuma je sklopila poguban savez. Pozvala je u pomoć moćne suparnike. Osolili su zajedno kozje kože. Obrijali oštru kostrijet. I smekšali put mrtvih koza.
Podmazali su mješine skorupom. I mladim sirom. Djelali tanke piske od suhog jezika. Dao je javor nevoljko drvo za svirale.
Pa su pokopali koze u vinu.
Zasvirale su diple opet u gustišu. Uzdasima pohotnih pastira.
Propetih prikaza na papcima.
…
XXXIII.
Znam, ipak će poletjeti. U nizu jedna za drugim. Borovi kao crvena jedra od kore, pinije kao gljive, čempresi kao koplja. Izvući će korijenje kao davna vesla, od krošnji slijepiti krila. Osinjim voskom i smolom iz ožiljaka.
Dosta je šumi čvrstog tla i njegovih opsjena. Dosta joj je zraka i zemlje. Njihovih potvora. I ona vjeruje u svoj dom na nebu.
Samo tamo više nema šumskog boga.
I on je prastara izmišljotina.
…
LXIV.
Duhovi umrlih stabala šuljaju se u šumi i prilaze neosjetno svojim živim potomcima. Znaju sve o budućnosti šume jer su je već osjetili. Znaju sve o razornim vjetrovima, požarima i sušama.
Oni poznaju onostrano u smrti.
Ne voli šuma te iznenadne posjete predaka. Njihove mučaljive prikaze. Plaše je kada ih osvijetli munja u krošnji napuklog neba.
Jecaju u grmljavini.
…
XCVIII.
U granama muk jer nema više grana. U krošnjama tišina jer nema više krošnji. Među stablima utiha jer nema više stabala. U šumi gluho jer nema više šume.
Nitko ne zna kada je nestala, ali je nema.
A jednom su ovdje mrsili vjetrovi u lišću i iglicama, stabla su plesala i znala letjeti, šaptale su vlati, mirisalo bilje. Brbljali su, zavijali, siktali i režali šumski ljudi.
I nečujno ridali pod nestalim krošnjama od tišine.
Iz zbirke „ 113 valova „
…
Tomislav Marijan Bilosnić – Iz Liburnskog ciklusa (ulje na kartonu) 
Tomislav Marijan Bilosnić – Iz Liburnskog ciklusa (ulje na kartonu)
1.
PRVA VODA
Zagrizeš u more, ne osjećaš sol, samo broncu bradatih božanstava. Valovi slušaju Sapfine strofe, potom jezik filozofa i mornara.
Teški su to i vlažni snovi. A more se cijedi među zubima. Mene splavara kojeg još vrebaju valovi. Pokrenuti prije vremena i stvari koje poznajem. Ne drhte ni pred čim, čak ni pred vjetrom koji ih podiže jedne uz druge.
Pjene se i bistre njihove kapi. Imaju okus stariji od zemlje i kamena, stariji od mene i mojih predaka, prvih plivača. Stariji od riba, vina i ulja. Stariji od zemlje, stariji od svih bića.
To je okus mora, star kao prva voda.
. . . .
51.
SONETI U ŠKOLJKAMA
Tamo iza obzora huče morski vjetrovi. Plode se i mrijeste. Ne može se doploviti do njihove utvrde. Izmiče prozračna, sva od perja morskih ptica i udrobljena sedefa. Ponekad zna bljesnuti za obzorom kad je pogodi oštra zraka.
Zbog toga u školjkama šumi more i vjetar, znaju se čuti valovi, zna se čuti svađa galebova i burnica. Samo ribe šute, dok rakovi škrguću mašicama. A onda zapuše u školjkama. Iz one kule od zraka, perja i sedefa.
……..
67.
VENERIN ASTROLAB
Prova para modro mlijeko, za krmom vrije skorup mora. Kad spusti jedro tone sidro kao korijen broda. Neželjena hrid! No kad digne sidro i jedrilje, plovi do obzora preko kojeg se prelijeva more. Iza njega zvijezde kojima se prikrada nebeska korablja. Vodi je ona najvažnija, na bezbroj zaveslaja od Sunca i sedam od Velikog medvjeda. Venerina Sjeverna zvijezda, astrolab koji nikada ne gasne.
No zna svod nad morem ugasiti zvijezdu morskih lutalica. Tada plutaju sred nepoznatog. Pred oluju. Kad ih dostigne, tone brod u podmorje. Neželjeni otok! Utihne tada nevrijeme, a nad utopljenikom i dalje jedri morska korablja.
Sa njenih krila i meka jedrilja, kaplje Venerina put.
….
Tomislav Marijan Bilosnić – Iz Liburnskog ciklusa (ulje na kartonu) 
Tomislav Marijan Bilosnić – Iz Liburnskog ciklusa (ulje na kartonu)
102.
CRNO SUNCE
Noćno je sunce veće no ono što sja danju. Crveno je u snoviđenjima ali crno na nebu. I takvo ima svoj odraz na površini. To sunce je mornar iz dubina. Izgubilo je sjajni lik na nebu i prikrada se u pomrčini.
Crni je kapetan potonulih mitova, otac morskih bića. Nemilosrdan je to gospodar. Dijete mrkih kometa i crnog sunca odraženog u tminama.
……
113.
MORSKI DUHOVI
Morski su duhovi mišićavih udova i tetiva od valova. Izranjaju i zaranjaju vezani kudjeljom morske trave.
Zračni su duhovi, brodovlje koje para svod i sidri se u uvalama neba. Od oblaka do oblaka.
Zemaljski su priviđenja, okamine zraka i zemlje. Vatreni pale žarećim jezicima. U maglicama slane vode i slanog zraka izlijevaju nova kopna.
No kada se udruže morski duhovi, odjekne u nama. U svako povečerje i svako svitanje. u razgrnutu pokrovu i paperju noći.
Ona kao i more govori valovima.
Veljko Barbieri
Veljko Barbieri u pjesničkoj antologiji u redakciji T. M. Bilosnića
