SINIŠA VUKOVIĆ u pjesničkoj antologiji u redakciji T.M. Bilosnića |

Siniša Vuković

Siniša Vuković je pjesnik, esejist, putopisac, dijalektolog, lingvist, leksikograf, književni i glazbeni kritičar, skladatelj, melograf i dirigent rođen 1. 11. 1973. u Cambridgeu (Velika Britanija). Odrastao je u Selcima na otoku Braču gdje se i školovao. Studirao je hrvatski i talijanski jezik s književnostima na Filozofskom fakultetu u Splitu. Tekstove je objavljivao u najuglednijim hrvatskim listovima i publikacijama: dnevnicima Slobodna Dalmacija, Jutarnji list i Vjesnik; tjednicima: Nedjeljna Dalmacija, Hrvatsko slovo, Fokus, Hrvatski fokus i Vijenac; časopisima: Republika, Forum, Mogućnosti, Dubrovnik, Nova Istra, Zadarska smotra, Quorum i Hrvatska obzorja. U znanstvenom časopisu Čakavska rič objavljuje dijalektološke stručne članke i čakavsku poeziju (poema Nisan se rodi za igrat na buće, sonetni vijenac Put križa i prijevod psalama Sedan salam ol pokore). Glazbene kritike, osvrte i komentare objavljivao je i na Hrvatskom radiju, te u listu Hrvatskog društva skladatelja Cantus. Na talijanskoj radijskoj postaji RAI 3 komentirao je operne predstave s talijanskih, švicarskih i njemačkih kazališnih pozornica.

Član je strukovnih institucija: Društvo hrvatskih književnika (od 2003.) i Hrvatsko društvo skladatelja (od 2005.).

Predsjednik je splitskog ogranka Društva hrvatskih književnika (od 2013.) i član Upravnog odbora Zaklade Ljubo Stipišić Delmata (od 2019.).

Bio je član Kazališnog vijeća HNK Split (2008. – 2009.), član žirija na Festivalu sjevernojadranskih klapa (2001.), član žirija nagrade “Judita“ dnevnika Slobodna Dalmacija za glazbeni dio Splitskog ljeta (2011.).

Autor je ukupno 26 knjiga čakavske poezije, književnih i glazbenih kritika i eseja, muzikoloških monografija, čakavskog rječnika, prijevoda: Ričnik selaškega govora (Split, 2001.), Diladur, (Split, 2001.), Kartulina sa škoja (Split, 2002.), Triptih za Verdija (Split, 2002.), Zbor pučkih crkvenih pjevača Podstrane (Podstrana, 2002.), Pivači Salone (Solin, 2002.), Uzimanje mjere (Split, 2003.), Lumin pril tabernakulon, (Split, 2003.), Verši na Selcih (Selca, 2005.), Kvoška i piplići (Split, 2006.), Kušnja pamćenja (Split, 2006.), Petrada (Zagreb, 2007.), Hrvatsko katoličko glazbeno društvo Podstrana 1907. – 2007. (Podstrana, 2008.), Partitura i štapić (Split, 2009.), Dalmatinsko evanđelje (Split, 2010.), Ruža solista (Split, 2011.), Aida (Split, 2017.), Čakavski pištular I. (Split, 2018.), Čakavski pištular II. (Split-Selca, 2018.), Čakavski pištular III. (Split-Selca-Bol, 2018.), Čakavski pištular IV. (Split-Solin, 2019.), Čakavski pištular V. (Split, 2019.), Pisma nada sviman pisman (Split, 2020.), Tri čavla Isukrstova (Split, 2020.) i Nabucco (Split, 2020.).

Uredio je i za tisak pripremio niz zbirki suvremene čakavske lirike drugih autora, koje je popratio predgovorom ili pogovorom. Kao pjesnik zastupljen je u više antologija i zbornika (Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća Milorada Stojevića, 2007.), a citati iz njegovih znanstvenih knjiga sastavnim su dijelom mnogih leksikografskih izdanja (Jadranske etimologije III. Vojmira Vinje, 2004.; Rječnik bračkih čakavskih govora Petra Šimunovića, 2006.). Uvršten je u Hrvatsku književnu enciklopediju (svezak 4, 2012.). Njegovi melografski zapisi i obrade tiskane su u nizu notografskih izdanja monografskog tipa.

Dugogodišnjim čakavološko-dijalektološkim radom posebnu je pozornost stavio na lingvističku granu onomastiku (imenoslovlje), što je rezultiralo skrupuloznim radom Onomastička terminologija (“Čakavska rič”, 2007.) u kojem se na dotad neviđen način obrađuju vlastite imenice s novom i osuvremenjenom terminologijom, te je stratifikaciju i obradbu oníma s postojeća tri (antroponimija, toponimija i etnonimija) proširio za još dva (bionimija i ergonimija). Radeći na projektu Atlas dalmatinskih nadimaka terenskim je istraživanjem prikupio obimnu leksičku građu na otocima Braču i Hvaru, te u Splitu. Autor je i nacrta za Enciklopediju Splitske opere po kojem ju dugo već izrađuje i nadopunjuje. Godinama radi na Dalmatinskoj čakavskoj Bibliji, a dosad je preveo kompletan Novi zavjet, te starozavjetne knjige Pjesma nad pjesmama, Tužaljke Jeremije proroka, Propovjednik i Psaltir. U časopisu “Zadarska smotra” objavio je vlastite čakavske prijevode sviju evanđeljâ: Evanđeje po Mati (2018.), Evanđeje po Markotu (2018.), Evanđeje po Luki (2019.) i Evanđeje po Ivotu (2019.).

Kao pasionirani zaljubljenik u opernu umjetnost proputovao je čitavu Europu pohodeći gotovo sve glavne gradove i kazališta u njima, te festivale, i odgledavši većinu opernoga repertoara uključujući i raritetne naslove važnijih skladatelja na više od 80 inozemnih pozornica. Poseban akcent stavio je na Italiju (Milano, Rim, Venecija, Napulj, Firenca, Verona, Torino, Genova, Bergamo, Palermo, Catania, Reggio Calabria, Bari, Parma, Bologna, Modena, Reggio Emilia, Ravenna, Trst, Udine, Ancona, Macerata, Jesi, Pesaro, Torre del Lago, Pisa, Livorno, Mantova, Novara, Legnago, Ferrara, Oderzo) i Njemačku (München, Berlin, Bayreuth, Köln, Frankfurt, Leipzig, Dresden, Hannover), a od eksponiranijih središta obišao je i više kazališta u Beču, Grazu, Salzburgu, Zürichu, Parizu, Bruxellesu, Madridu, Barceloni, Pragu, Brnu, Bratislavi, Budimpešti, Varšavi, Krakovu, Ljubljani, Mariboru, Beogradu, Sarajevu…

U glazbenom smislu djeluje kao skladatelj, dirigent i muzički pisac. Autor je više moteta za muški zbor i soliste a capella s primjenom polifonije, te čitavog niza liturgijskih pjesama za mješoviti zbor uključujući i Misu Gospe od Karmena (2009.), građenu prema motivima pučkog pjevanja bračkih Selaca i posvećenu 20. obljetnici biskupstva msgr. Slobodana Štambuka, Selčanina. Skladao je niz dalmatinskih klapskih pjesama na vlastite i tuđe stihove, a obradio je i mnoge popularne pjesme i poznate numere iz klasične glazbene literature za puhački orkestar, kao i aranžmane kampanilističkih napjeva prvi put uopće notno zapisanih. Diljem Dalmacije prikupio je i melografirao stotine pučkih svjetovnih i crkvenih melodija, te ih tako spasio od sigurnog zaborava. Radio je kao nototekar u Orkestru Hrvatske ratne mornarice u Splitu (1993. – 1996.), te vodio zborove “Marjan” i “Chorus Spalatensis” iz Splita, župski zbor “Gospe od Otoka” i “Pivače Salone” iz Solina, te mješoviti zbor KUD-a “Jozo Bodlović” iz Bola. Osnovao je mješoviti župski Zbor Krista Kralja u Selcima (1996.) s kojim je snimio trostruki CD Ispovid’te se na kojem se predstavlja kompletno glagoljaško pjevanje Selaca (“Verbum”, 2008.). S ovim je zborom nastupao po cijeloj Dalmaciji, Hrvatskom Zagorju, te u Italiji, Francuskoj i Poljskoj. Dirigent Puhačkog orkestra KUD-a “Hrvatski sastanak 1888“ iz Selaca bio je u razdoblju 2011. – 2013., s kojim je održao niz koncerata po Braču, Hvaru i širem splitskom području.

Bio je voditeljem Pučkih crkvenih pjevača s Kamena, te klapa “Arja”/”Dental Centar Marušić” iz Vranjica, “Solin” iz Solina, “Kamen” s Kamena, “Brodosplit” i “Serpentina“ iz Splita, “Lesina” iz Jelse i “Mrduja” iz Milne s kojom je snimio nosač zvuka Duše naše kartolina (2008.). U dva je navrata bio asistent dirigenta Vlade Sunka korepetirajući Gradski zbor Brodosplit u dva velika oratorijska projekta: Requiem u d-molu Luigija Cherubinija i Uskrsnuće Ljube Stipišića Delmate. S muškim vokalnim ansamblom “Chorus Spalatensis” održao je brojne koncerte po Dalmaciji tumačeći važna djela hrvatske glazbene baštine J. Bajamontija, I. pl. Zajca, J. Gotovca, K. Odaka, B. Papandopula, Š. Marovića i dr., a s istim je sastavom snimio i nosač zvuka Pred tobom, Bože (2020.), na kojem su predstavljene sakralne skladbe hrvatskih autora i obrade pučkih crkvenih pjesama s područja srednje Dalmacije, kojih je većinu sam melografirao i aranžirao. Na Internacionalnom natjecanju koralne glazbe u Veroni sa zborom iz Kamena osvojio je Srebrnu plaketu (2001.).

Kolekcionar je Biblija na različitim jezicima i pismima, te se u njegovoj kućnoj biblioteci nalazi više od 300 svezaka Svetog pisma sa svih strana svijeta, uključujući gotovo sva izdanja na hrvatskom jeziku, pa i ona partikularna. U okviru manifestacije “Dani kršćanske kulture”, u travnju i svibnju 2017. godine, u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu bio je upriličio izložbu te kolekcije pod imenom: “Kip Biblije – tijelo jezikâ sa sviju kontinenata”, a ista je izložba bila postavljena i tijekom korizme 2018. godine u Državnom arhivu u Vukovaru, zatim u srpnju iste godine u Selcima na Braču, u kolovozu u Bolu, u rujnu u Zagrebu na Kaptolu (u okviru svečane proslave 50. obljetnice objavljivanja Zagrebačke Biblije, 1968.), te u Solinu u travnju 2019. godine i Trogiru u rujnu 2019. godine.

Autor je izložbe kamenarskog alata “Stinja ol duha”, koja je bila postavljena u izložbenom salonu u Selcima (15. VII. – 31. VII. 2019.), na kojoj su bili izloženi klesarski i kavadurski alati i oruđa uspomoć kojih se kamen “brao” u kamenolomima (petradama, kavama) i kasnije obrađivao i ugrađivao. Autor je i izložbe postavljene u foyeru HNK Split u čast 30. obljetnice karijere nacionalnog opernog prvaka basa: “Ivica Čikeš – u riječi, slici i tonu” (ožujak 2020.).

Živi u Splitu i djelatnik je HNK Split.

Siniša Vuković

Izãšli su iz kovačȉje

Izãšli su iz kovačȉje: lītȍ i gradîna
bućârda i zubȁtka, pikȅt i špuntalijôra
mlât i macôla, za grebȁt kȁmen bĩli
kontra suncu, kontra vȉtru,
kontra vrȉmenu ča gȁ grīzȅ!

Izãšli su za nasmījȁt dûšu probodȅnu puntalūrôn
probužânu bumbardînōn
ča sȕ je tȉli polȕgōn kargȁt
od onȍ nevôjnēga tîla
mlačȉćen ožmarânēga i mȁcōn pritučȅnēga!

Punćȍt i kîn sa lȁštrōn su mi ȕ srce zabodȅni
olkȁda su mi rȅkli da nĩma vȉšje stãre kovačȉje
kraj kojẽ nȉkad nīsân pasȁ a da nīsân zakašjȁ
ol zadȉmjenēga garbūnȁ u kojẽn se crjenĩ
kȍmād gvȍzda čȁ nô će kosôr oli kosorȁča postȁt.

I trȁpanj
i grȉpja
i šćapadũr
i rašîn:
izãšli su iz kovačȉje!

Sigûra rūkȁ vrĩdnēga kovāčȁ
u klĩšćiman držĩ deštemperânu motȉku užãrenu
tȅk izvȁđenu iz ôgnja…
i glȅdān kakȍ crjȅna žâr bižĩ
ispol bȍte ȍl mlāta!

Nevôjna zemjȁ – u kojõn su se tūpȉli
i maškĩn i maškinȉć i motȉka i motȉčica,
kroz kojû je lîzla pûnta ol plȕga i tãko je češjȁla,
u kojû je štrȕc škropȉ vȍdu i tãko je žẽdnu napājȁ –
zȁnavīk zafalĩje onîman… kî su izãšli iz kovačȉje.

Lipotȁ, ča jȅ tȍ lipotȁ?
Lipotȁ su zadȉmjene ponȉstre, špȍrke rûke… cȑne,
mȁjica na špalîne… zagȍrena, prašȉna pȍd noson.
Tô je lipotȁ. Jȅrbo, da nĩ bîlo tȅga, ne bȉ bîlo
ni onȇga svȅga… ča jȅ izãšlo iz kovačȉje.

Ni kȕća se nĩ môgla ugrādȉt brȅz kovačȉje.
Brȅz klânfe i paletîne
britvȅle i brokvūnȁ
brȅz španjulȅta i krakūnȁ.
Ko bȉ mâltu zamīšȁ brȅz mēlȁ i badīlȁ?

Kakȍ bi na komĩn sȅ
brȅz trȉnōg, komȍštrīh i kadênīh,
brȅz popȅčka, mulȅtīh i gradȅlīh?
A dȉ su rãj i grabȕje…?
Izãšli su iz kovačȉje!

Zîmi bi se smȑza
kȁ da ne rečen čȁ
da nĩ bîlo nẽ zadȉmjene kovačȉje
iz kojẽ su izãšli sikȉrice i sikȉre
za obālȉt cablȁ, za ogrȉjāt dûšu…

Izãšli su iz kovačȉje i kovāčȉ
nĩ ni kovačȉja ča jȅ nikȁda bĩla:
sȁl je kȁ vȁ zemjȁ – pūstȁ i prāznȁ.
Ô kovačȉjo, kakȍ je žâ mi…
ča tȅ vȉšje nĩ!

A dȉ su sȁl onȁ lītȁ i gradîne
motȉke i motȉčice
sikȉre i sikȉrice
pũsti nākôvnji, mlâti i klĩšća…?
Izãšli su iz kovačȉje!

Svȅ nas je mȁnje

Grẽn pūtên i mȉslīn
Kolȉko je parõv
Vȕda šotobrȁco prõšlo
Kolȉko je pȍjūpcīh
Onĩh prvĩh pȁlo
I kolȉko je očȉjūh
Ovȕda – onãko – sjȁlo…

Jã sâm šẽtān i kȍntān:
Svȅ nas je mȁnje!

Glȅdān dok kroz pȍrat gȁzīn
I brojĩn
Svȅ mȁnje brodîc u krȁju!
A znân, dobrȍ znân
Da nȉdi nīsȕ isplovȉle:

Svȅ jih je mȁnje…

Ma dobrȍ je,
Dȉ su ôvce
Ča sȕ nan smētȁle po pūtȕ
I tovȁri ča se inkantâdu,
Dȉ su dicȁ
Sa obrũbjenīn kolȉniman
I nȍne sa remînān,
Dȉ su pȉsme pod ponȉstrōn
Pršurȁte i krokânti
Inštrumênta mužikânti,
Dȉ su lôžja i konȍbe
Smȍkve i arȅle
I jêrule u dvōrȕ dȉ su,
Dȉ su sūsȉde nestȁle
Sȁda kada mi premîdu
I za drũžbu da mi bȕdedu…?

Svȅ jih je mȁnje…

Nĩma,
Nĩma,
Nĩma vȉšje fijêrīh ni poklȁdīh
Ni cvĩća čȁ vȍnja ditînstvon
Ni manjarôle ni angunȉje
Ni stãreKȅke ni šjora Marȉje

Sâmo su mirȉne i beštîmje – ostȁle!

Ma nȅ,
Ne mȍgu vȉrovāt
Vȍ svȅ ča sȅ dogodȉlo
I vȍ svȅ čȁ glȅdān
Vȍ svȅ čȁ ušȉman dosȉmjen
I rukân opipãjen,
Vȍ čȁ govȍrīdu i činīdũ
Vȍ čȁ mȉslīdu i lȁžedu
Nȅ!
Ne mȍgu vȉrovāt
Da ne sãnjān
I da ne porebambĩjen
I da ne kũnjān u pȍsteji
Kraj komīnȁ
Kraj provîna
Kraj likārȁ i bocūnȁ
Kraj popȁ i procesijūnȁ…

Sâmo sjȁ fûrmin i šȁpje:
Svȅ nas je mȁnje…!

Tomislav Marijan Bilosnić – Iz ciklusa Iz svega glasa (crteži, tuš)

Drîvo krīžȁ Isȕkrstovēga

Ȕbrā san drîvo
za krĩž Isȕkrstōv

Nȅ ol česmȉne
nȅ ol planȉce
nȅ ol zelenȉce
nȅ ol mȁsline

Promȉsli se
nȅ ol mȁsline
a jȅmā se põć
na gorȕ pȕnu mȁsline

Ȕbrā san drîvo
za krĩž Isȕkrstōv

Ol smīčȁ
i ol gluhāčȁ

Ol gluhāčȁ
da vȍnja
ol smrīčȁ
da bodȅ
i da vȍnja
Ȕbrā san i krȕnu
nȅ ol drȁče
ni ol totivȉke
vengo ol jȁsena
– da trȁje

Grêdu ol gluhāčȁ
stȁvī san impȉjo
gredȉcu ol smrīčȁ
mȅtnū san trȅso

Jã san jȁsen stȁvi
u intrešêl

Ȕbrā san drîvo
za krĩž Isȕkrstōv

Jȅma i drîva
i kȍre
i smolẽ
– da vȍnja

I vȉdī san
da krĩž plȁče
smolõn

I jã plȁčen
nȅ ni smolõn
nȅ ni kȑvjon
nȅ ni sȕzōn

Jã plȁčen za sobõn

Upānâ san sȅbe na krīžȕ
nȅ pritučȅnēga brȍkvān
ni inkolânēga smolõn
vengo zalĩpjenēga
sramotõn mojõn
i rîčju dānõn
neučinjenõn

A bî san ȕbra drîvo
za krĩž Isȕkrstōv

Split, 21. X. 2015.

Lopȁta i fûga u fȉs-mōlȕ za dvȁ mrtvacȁ

…ȅto van svȅ tȅ vȁše infjorâne kopošânte
iskẽšene fȁce sa mȑtvīman smīhȉman
plȍče inkortȅlo sa krīžȉman u kê nīstȅ povȉrovāli
ȅto van svȅ tȅ vȁše infjorâne kopošânte
po kîman kȍ pribivenȁ pribĩva travurȉna
obrẽsla ȉzvānka čȁ gingolȁjūć se na vȉtru
činĩ fîntu ol žīvjênja…

…mȅne molâjte uza fânfare od lopȁtīh lȅć u svõj grôb
žȅp zemjẽ mojẽ, njẽzīn drôb
pa da rȕsmarīn sa žȉlōn
kroz fûgu kȍ šȉlōn
iž lebrȁ mojẽ smȑti
pomuzgâ životȁ svõga
kȁrag čȁ bodȅ i pȑti
ȍštar kȍ pȑsti
zabodȅni
dubokȍ
u jȍko…

Split, 21. X. 2015.

Rogãč s pȉsnikovēga grȅba

Jȁkovu Fiamêngotu
na dnȅv ol pokopãnja njegȍvēga

Nīsân Šȅnoa, u njȅga je garîful
cvît crjên kȍ pečũrva napodan hrȅba
plahȉvo prȅdān da ne olpũhne rȅful
sûh lîst rogāčȁ s pȉsnikovēga grȅba.

Ôn na kopošânti, falkȕša u pôrtu
zemjȁ nada môren, môre poda stīnjôn
u grȅbu. Pȉsnīk spĩ, tô môre… Prôntu
dûšu ol rȁja škrȍpīn kȑšćenīn vīnôn.

Rîva se s Komûnōn uspȉnje na Mûster
kaštîl su kanpanȅlon grẽ pũt nebȅsīh
bužȁjūć izdešȍta kalâde tûste.

Gorĩ pȉsnīk kȍ gajȅta na Svẽtēga
Mikȕlu, Gōspȁ otrẽsa sa travêsīh
lũg njegôv, rogãč s pȉsnikovēga grȅba.

Komiža-Split, 5. I. 2019.

Ȍplima u pôrtu, pârti nan je Tõnko

Vȅčer prîn pokopãnja
ol Tõnkota Marõevića – Pujête

Rîvu u Pajîzu ugrîzla je šćigajȉca
rȕzina jĩ kolône od acâla, barbȉta
strīžȅ bȑke ol bârke dôklen rebatajȉca
pȉje môre kakȍ sunȁc vȍdu iž korȉta.

Gajȅte namigĩjedu su prôvōn po pôrtu
gingolȁjūć se na meštrālȕ čȁ ne dã mîra
kȁpāri i rȕsmarīn ȕfādu se u sôrtu
bȉt krȕna ol funerālȁ, kal nȅ fjôr ol pîra…

Ȍplima je ol Stõrēga Grôda svȕ pȍtkovu
potopȉla, môre obližĩje prȁge ol kûć
burdižȁ dūšȁ plȉvajūć ki vȉšnjēn pokȍju.

Dnȅv u krīsȕ, u pȍ agȕsta, kȍ žerȁva vrûć
kĩpi vȁla, kȉsne kȍ mišnȉca ol nônota
sȕza môre ne vȍdni, ȍdni Bôg je Tõnkota…

Split, 13. VIII. 2020.