Radovi ne moraju biti isključivo djelo umjetnika, već bilo kojeg građanina koji se želi referirati na posljedice pandemije izazvane COVIDOM-19, odnosno njihov doživljaj izolacije i tzv. „nove stvarnosti“. Djela mogu biti u obliku pjesme, eseja, fotografije i dr.
NATJEČAJ KORONINE KRONIKE
Pučko otvoreno učilište Zaprešić objavljuje Međunarodni natječaj u sklopu Književnog festivala Ban Josip Jelačić – Nagrada KONJANIK za publikaciju i izložbu KORONINE KRONIKE
U novonastalim okolnostima, povodom svjetske pandemije bolesti koja je u izolaciju stavila gotovu polovinu čovječanstva, život i rad većine stanovništva doživio je promjene neslućenih razmjera i konzekvenci. Ljudi su se na brojne načine pokušavali prilagoditi kako bi izbjegli ili preživjeli nevidljivog neprijatelja koji je, poput kakvog napetog SF scenarija, ujedinio ovu civilizaciju u strahu, ali i solidarnosti. Postalo je vrlo brzo očito da je ovakav razvoj događaja, ako izuzmemo mogućnost da je to tek orwelovski test grandioznih razmjera kontrole stanovništva iz političkih i ekonomskih razloga, šansa za spas devastirane i pokorene planete Zemlje.
Pokazalo se da je sjajna maxima „Historia est magistra vitae“ možda po posljednji put dala znak da ćemo usprkos eksponencijalnom tehnološkom razvoju i relativnom blagostanju izginuti od vlastite ruke i nebrige. Ratovi i glad, brutalna eksploatacija čovjeka po čovjeku i majčice i hraniteljice Zemlje nisu nas do sada osvijestili. Iako to apsurdno zvuči, neće nas ujediniti globalna ugroza već strah od nemogućnosti socijalnog kontakta. Usprkos sveprisutnih medija i digitalizacije, slobodan protok roba i informacija nije dovoljan. Kao voda i hrana, kao i zrak, čovjeku je potrebno kretanje, dodir i ljudska blizina. Zar nisu zatvori najveća kazna za nedjela, nije li samica vrhunac te kazne? Kako je bilo kroz povijest znamo i ne može se promijeniti, kako će biti ne znamo, ali možemo utjecati. Imamo ovaj trenutak, koji možemo prokockati u strahu i beznađu, ili se možemo posvetiti sebi i duhovnom preispitivanju i rastu. Činjenica je da se obitelj počela raspadati, a atak na nju uvijek je bio među prvim ciljevima totalitarnih sustava. Licemjerje, pohlepa i lažne vrijednosti, zavladali su svakodnevnicom. Ovo je vrijeme da se zapitamo što nam je uistinu bitno.
Namjera ovog Natječaja vrlo je jasna. Ljudi u svojim domovima pišu svojevrsne dnevnike, brane se humorom, poneko se uhvatio slikanja ili fotografiranja. Mnogi naporno i predano rade, mnogi se boje za svoju materijalnu egzistenciju… Rječju, svi su svjesni da nakon ovog ništa neće biti isto. Mi u okrilju Festivala želimo sakupiti svjedočanstvo vremena, trenutka u kojem je nas u Hrvatskoj zapao i potres. Kako se nosimo s time, koliko pokušavamo razumjeti situaciju i kako doživljavamo nametnutu izolaciju? Rezultat ove publikacije neće biti najbolji literarni tekstovi, već pozivamo ljude različitih profila i zanimanja, od umjetnika, znanstvenika i svih drugih koji imaju osjećaj i potrebu prenijeti svoje viđenje i iskustvo da se izraze, kao zalog budućim generacijama, koje će možda jednom živeći na nekoj Atlantidi naći svjedočanstvo o prijelomnim trenucima opstanka svojih predaka.
Svoje pisane radove (trebaju biti pisani u Times New Roman pismu veličine 12 točaka od 1 do najviše 20 kartica, fotografije i video, možete nam slati do 15. listopada 2020. godine na mail spigl66@gmail.com.
