TO NAM JE TREBALO, 11. lipnja 2020.
Život bez doticaja i dodira iskreno oslobođene pjesničke emocije nikako ne bi imao svu punoću uzvišenog doživljaja, i kada tu, na dojmljiv način, interpretiranu poeziju još ogrnete u suptilnu nenametljivu glazbu, dobijete čarobnost. Čarobnost bez utjecaja vremena i prostora. Čarobnost pripadnosti u kojoj pjesnikova riječ, bez zadržke, nosi i otvara sve pore empatije.
Tu snagu i dojam i doživjeli su mnogobrojni večerašnji posjetitelji Galerije K2 u Križevcima, koji su prisustvovali poetsko-glazbenoj večeri pjesnika i pisca Josipa Petrlića Pjera te pijanistice i skladateljice Tatjane Vorel. Moramo napomenuti da je prijedlog za ovaj nastup i organizaciju istog došla od Udruge K.V.A.R.K. koja je za cijelo ljeto pripremila bezbroj različitih kulturnih programa pod nazivom „Ljeto u dvorištu“.
Pjer je u ovu večer krenuo sa recitiranjem svoje pjesme „K’o dete malo zmusanoga lica“ koja nas je odmah uvukla u njegovu, pjesničko doživljenu stvarnost. Potom nam je križevački književnik Petar Babić na zanimljiv način pokušao u kratkim crtama predstaviti svestranog umjetnika i na mnogo polja izraženog kreativca Pjera. Naglasio je da Pjera i ne treba posebno predstavljati, jer većina ljudi u Križevcima zna njega i njegov rad, ali iako on sam zna dosta o Pjeru svejedno svako malo otkriva puno toga novoga o njemu i njegovom radu i njegovim područjima djelovanja. Potom je Pjer predstavio svoju glazbenu gošću iz Zagreba, pijanisticu i skladateljicu Tatjanu Vorel iz koja je, na iznenađenje, ali i ponos svih nazočnih, rođena u Križevcima. Tatjana se predstavila svojim skladanim pjesmama za klavir, a za tu večer je skladala i izvela pjesmu posvećenu svojim Križevcima.
Pjer nas je onako spontano, simpatično i u maniri Rade Šerbedžije, uz zanimljiv “razgovor“ i izvrsno interpretiranu svoju poeziju, lagano vodio kroz večer svojim ljubavnim stihovima koje je fino upotpunjavao sa šaljivim pučkim pjesništvom. Predstavio se i sa pjesničkom minijaturom, prozom, a dotaknuo nas je sa potpuno originalnom pjesničkom formom ‘pjeriku’, Pjerov haiku. U većini pjesma ga je glazbom pratila Tajana na klaviru. Tako „spojeni“, glazba i stih, mamili su trenutke bez disanja.
Na samom kraju nastupa Pjer je uz sviranje na gitari izveo i svoju pjesmu za djecu, koju je i uglazbio, „Zavrti svoj kišobran“. Od prvog tona, ta nas je pjesma „uvukla“ te smo svi s Pjerom glasno pjevali, vrtjeli virtualni kišobran, nadmetali se u pogađanju boja i totalno nesputano se radovali kao mala djeca.
Još dugo poslije službenog programa svi su se ostali družiti i razmjenjivati doživljaje. Nakon ove duge Korone stanke trebalo nam je ovakvo nešto. Slijedeći nastup ovakvog tipa Pjer i Tatjana početkom svibnja imaju u Koprivnici.
Autorica: Marijana Šatrak
