Skip to content

Moj put u Izrael

Putovala sam u Izrael na hodočašće koje je uključivalo obilazak najpoznatijih mjesta Svete zemlje. Stručnu pratnju na šestodnevnom putovanju pružili su nam vrsni poznavatelji tog područja, cijenjeni profesor biblijskih znanosti i dvojica svećenika, i time doživljaj Izraela duhovno upotpunili i emotivno obogatili. U nastavku prenosim svoje dojmove.

Izrael je centar i sveto mjesto za sve tri monoteističke religije, stoga nisam bila iznenađena bogatstvom sakralnih objekata i njihovim suživot jednih uz druge. Kroz putopis predstavljam vam privilegij obilazaka i uživanja u svakom trenutku boravka u Izraelu.  

Obilazak najpoznatijih mjesta Svete zemlje uključivao je mjesta i gradove spominjane u kršćanskim evanđeljima Nazaret, Haifa, Kana, Tiberija, Betlehem i Jeruzalem, kao i povijesno Galilejsko jezero na kojem leži Kafernaum, dom Sv.Petra te rijeku Jordan, koja se pruža od sjevera zemlje prema jugu, duž granice između neprijateljskih zemalja Izraela i Jordana.

Razgled smo započeli u gradu Nazaretu, mjestu gdje su živjeli Marija i Josip i mjestu Marijina navještenja, s dvjema crkvama posvećenima tom događaju. Jedna od njih je pravoslavna bazilika Marijinog izvora, nekad crkva anđela Gabrijela. Na tom mjestu i danas se nalazi izvor koji je, prema vjerovanju, pohodila Marija i gdje joj se ukazao anđeo Gabrijel.

Druga je bazilika Marijinog navještenja, koja je u sadašnjem obliku podignuta 1969., projektirao ju je talijanski arhitekt Giovanni Muzio. To je najveća kršćanska bazilika u Izraelu. U podrumu bazilike se, prema predanju, nalazi Marijina kuća. Unutrašnjost crkve i zidine oko bazilike ukrašavaju mnogobrojni mozaici posvećeni liku bl. Djevice Marije. To su istinska umjetnička djela poklonjena bazilici od donatora iz cijeloga svijeta. Razgledavajući mozaike posjetitelj ima osjećaj kao da je na umjetničkoj izložbi.

U gradu Nazaretu žive Židovi, Arapi – muslimani i katolici, ali u odvojenim četvrtima. Vrlo jasno su vidljive razlike između dijelova grada u običajima, kulturi življenja, uređenosti javnih površina i općenito uličnim vizurama.  

Posjetili smo Haifu, lučki grad na Sredozemnom moru, treći po veličini u Izraelu. Ponad grada je brdo Karmel gdje je podignuta karmelićanska crkva unutar koje se nalazi špilja proroka sv. Ilije. Haifa je prepoznatljiva po hortikulturnom dragulju – Bahajskim vrtovima, pomno uređenim i održavanim i dovedenim do savršenstva u parkovnoj kulturi.

Brodom smo se vozili Galilejskim jezerom, a obišli smo i nekoliko gradova podignutih na obalama jezera. Grad Tiberija (nazivaju ga i Tiberijansko more) kao i Galilejsko jezero leži na 210 m ispod razine mora. To je najveći grad na svijetu s geografskom depresijom. Poznato je da je grad osnovao Herod Antipa, i da je dijelom nastao na groblju. Grad naseljavaju isključivo Židovi.

Na drugoj obali jezera mjesto je Kafarnaum, mjesto gdje je otkriveno arheološko nalazište kuće svetoga Petra, kao i arheološko nalazište sela iz Isusovog doba i sinagoge u kojoj je poučavao.

Obišli smo i crkve na obali Galilejskog jezera, među kojima su najpoznatije crkve Umnažanja kruha u Tabghi, crkva Petrova primata – prvenstva Petrova te crkvu Osam blaženstava na Brdu blaženstava. Čudo umnažanja kruha slikovito nam je ispripovijedano kao čudo umnažanja dobrote, empatije, otklanjanja škrtosti i ljubavi prema bližnjemu. Galilejsko jezero poznato je po nekoliko čuda – od hodanja po vodi, glasa Božjeg: “Ovo je moj sin jedinac”, silnoj oluji, do mreža prepunih ribe. Tu je Petar dobio zadatak baciti mrežu među ljude. Posjetili smo i crkvu u Kani Galilejskoj, podignutu u spomen na čudo pretvorbe vode u vino na svadbi u Kani. Bračni parovi imali su ovdje priliku obnoviti bračne zavjete.

Iz Nazareta, smještenog na sjeveru Izraela, zaputili smo se prema jugu u grad Betlehem, vozeći se jednim dijelom puta uz rijeku Jordan koja je i državna granica između Jordana i Izraela. Zaustavili smo se na mjestu za koje se vjeruje da je mjesto Isusovog krštenja i, simbolično, vodom iz Jordana obnovili svoj sakrament krštenja.

Putem smo mogli promatrati šarolikost izraelskog krajolika koji se mijenjao od mediteranskih veduta, preko nepreglednih polja i plantaža banana, datulja, vinograda, mandarina pa sve do nepristupačnih pješčanih brežuljaka s malim pustinjskim špiljama koje sugeriraju da unatoč svemu i tu ima života.

Gradić Betlehem najpoznatiji je kao mjesto Isusovog rođenja. U njemu smo posjetili crkvu Isusova rođenja, a unutar crkve i samu špilju rođenja i jaslice. U crkvu se ulazi kroz niska i uska vrata koja su nekad davno sprječavala da u crkvu ulaze konjanici s konjima. Obilazak smo morali obaviti brzo, u špilji se može zadržati praktično par minuta jer predugi redovi turista čekaju dokaknuti mjesto gdje se Isus rodio. Na samo mjesto rođenja ukazuje jedanaestokraka zvijezda u špilji rođenja. Crkvu ravnopravno koriste tri kršćanske crkve katolička, grčka i armenska.

Južno od Betlehema leži grad Jeruzalem, sveti grad za Židove, kršćane i muslimane. Najljepši pogled na grad pruža se s Maslinske gore, gdje se nalazi Getsemanski vrt i mnoge crkve koje svjedoče o vremenu i događajima vezanima uz Isusov život.

Na Maslinskoj gori je i židovsko groblje, za koje Židovi vjeruju da pokopani na tom groblju prvi ulaze u raj. Pogledom s Maslinske gore na Jeruzalem dominira Omarova džamija sa zlatnom kupolom, jedna od najljepših džamija muslimanskog svijeta, ujedno najstarija postojeća muslimanska građevina i uopće islamski spomenik. Druga dominantna znamenitost je zid sa zatvorenim zlatnim jeruzalemskim vratima, glavna vrata kroz koja se u biblijsko doba ulazilo u grad. To su ta povijesna vrata kroz koja je prošao Isus ušavši u Jeruzalem na dan koji kršćani obilježavaju kao Cvjetnica, Cvjetna nedelja – dan kad su mu se silno radovali i obasipali ga cvijećem i palminim grančicama. Vrata su zatvorena kako Mesija ne bi mogao ponovo doći.  Na mjestu neposredno ispred vrata podignuto je muslimansko groblje. Muslimani se tako vole nadati i reći u šali „kada prorok dođe, mora najprije pored nas proći prije nego što uđe u grad“.

Najznačajnija crkva u Jeruzalemu je crkva Kristova groba i uskrsnuća. U sklopu crkve nalaze se dvije kršćanske svetinje – kamen s brda Golgota u koji je bio zaboden križ na koji su Isusa priboli i sam grob u koje je tijelo bilo položeno. Oba ova mjesta u biblijsko vrijeme bila su izvan tadašnjih zidina grada, a sada se nalaze u sklopu crkve, te je prava milost što ih se može obići, dotaknuti i tko ima potrebu tu se pomoliti. Brigu o crkvi vode četiri kršćanske crkve: katolička, grčka pravoslavna, armenska i kopska, a kako između njih nije uvijek vladala sloga, ključeve crkve dobili su muslimani, koji otključavaju i zaključavaju crkvu. Najvažnija poruka crkve je vjerovati da je grob prazan. Isusov grob daje nadu sutrašnjici i poručuje: život se nastavlja.

Obavili smo obred križnog puta, počevši od ulice Via Dolorosa (Put suza, Put Patnje, Put Boli, Put Stradanja), u kojoj je prva postaja, krećući se uskim, vijugavim, popločanim jeruzalemskim ulicama u povijesnoj jezgri grada, istom onom rutom kojom je i Krist prošao prije nego je doveden na Kalvariju i tu bio razapet. Križni put završava u crkvi Kristova groba.

Getsemanski vrt značajan je za sve kršćane, mjesto je Isusove molitve i propitivanja. Sam vrt dio je zemlje koji pripada katolicima, franjevačkog reda a sačuvan je zahvaljujući požrtvornosti trojice Hrvata iz Sarajeva koji su ga otkupili i predali franjevcima u ruke. Zahvaljujući pateru Tomislavu Glavniku iz Hrvatske, na ulazu u vrt postavljena je spomen ploča na tri jezika koja svjedoči o plemenitom potezu trojice Hrvata po imenu Pavle, Antun i Jakov. U vrtu se njeguje maslina stara dva tisućljeća, svjedokinja tadašnjih događaja i sadašnjeg vremena.

Zanimljivo je da je veliki dio sakralnih objekata koje smo obišli podignuto ili obnovljeno u 20. stoljeću i arhitektonski su vrlo suvremene. Sve crkve i bazilike ukrašene su izvanredno lijepim mozaicima. Mozaici plijene pažnju bilo da su na oltaru, bočnim lađama, podu, vanjskim prostorima. Zamjenjuju slike koje se uobičajeno vide u crkvama i bazilikama. Jedan od najljepših mozaika krase baziliku Preobraženja na gori Tabor, mozaici prikazuju četiri Isusova preobraženja u društvu dvanaest apostola. Prekrasni su i mozaici i vitraji u bazilici Marijina navještenja u Nazaretu, svi su posvećeni bl. Djevici Mariji.

Osobito bih istaknula ljepotu vitraja i mozaika u crkvama Marijinog pohoda Elizabeti u Ein Karimu, te crkvi Sv.Petra od pijetlova pijeva na Sionu i Marijinog usnuća na Maslinskoj gori, zatim kapelica Bičevanja u Jeruzalemu i crkva Blaženstava na Galilejskom jezeru.

Zapadni zid ili zid plača dio je jeruzalemskog hrama razrušenog 70. godine. Najsvetije mjesto za Židove. Svaka židovska  molitva završava riječima nade za obnovu hrama. Pri ulasku svi posjetitelji prolaze sigurnosne kontrole te se čekanje u redu podrazumijeva. Zid je podijeljen na prostore za molitvu na ženski i muški dio, što se strogo poštuje. Muškarci koji prilaze zidu obavezni su nositi kapicu kipu. Posjetitelji su dužni održavati tišinu, a fotografiranje nije dozvoljeno.

Putovanje je organizirala župa Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Zagreba, na čelu sa župnikom Vjekoslavom Meštrićem koji je bio pratitelj putovanja.

Stručni vodiči bili su fra Tomislav Glavnik i prof. dr. Ivan Šporčić. 

Autorica: Karolina Bartulović