Mnogi pišu, ali prava poezija je čudesna i rijetka

Intervju sa književnicom Majom Gjerek

Iza profesorice komparativne književnosti i filozofije je 14 objavljenih zbirki poezije od prve „Tajna“ do posljednje „Džepni izazov“ ili „Kristalne ruže“ na bugarskom jeziku. Pjesnikinja Maja Gjerek iz Koprivnice gradiću u Podravini koji nije poznat samo po Podravkinim proizvodima nego po slikarima naivcima i dobrim književnicima poput Marka Grgura, ima status slobodne umjetnice i profesionalne književnice i to kao članica HZSU-a i Društva hrvatskih književnika. Za portal Akademija Art književnica Maja Gjerek govorila je o svojem književnom stvaralaštvu i umjetnosti općenito.

Autorica: Gordana Igrec

Od kada pišete poeziju?

Poeziju pišem od djetinjstva, prvu knjigu sam objavila prije osamnaestog rođendana. 

Što je vas poezija?

Poezija je moj poziv i moj život. 

A što – proza?

Volim pisati i prozu, napisala sam više romana te nekoliko romana i knjiga priča za djecu s mojom majkom, Anicom Gjerek,  također kniževnicom, naš roman Bijeli dimnjačar nagrađen je u Italiji Zlatnom medaljom, međunarodnom nagradom zemalja Alpe-Adria. 

Gdje pronalazite inspiraciju?

Inspiraciju pronalazim u svemu oko mene, ljudima, događajima i u meni, posebno emocijama, spoznajama i duhovnim iskustvima. 

Kakvu poeziju pišete?

Pišem najviše refleksivnu i duhovnu poeziju, ali i ljubavnu. 

Koje ste sve nagrade za svoje književno stvaralaštvo dobili?

Dobila sam međunarodnu nagradu za poeziju Krilato nalivpero Slavenske akademije u Bugarskoj te mi je objavljena zbirka pjesama na bugarskom Kristalna ruža i domaću nagradu Zvonimir Golob za najljepšu ljubavnu pjesmu. 

Koje pjesnike volite čitati?

Volim mnoge pjesnike i puno njihovih pjesama, svaka sjajna, već napisana pjesma za pjesnika koji je čita je novo nadahnuće. 

Kakav bi svijet bio da nema poezije?

Da nema poezije svijet bi bio puno tužnije i očajnije mjesto, ovako čovjek u poeziji bar na kratko dobiva krila za let u Nebo. 

Kako ste se vi odredili prema „hiperprodukciji poezije“ u Hrvatskoj?

Nemamo u Hrvatskoj previše poezije, mnogi pišu, ali prava poezija je čudesna i rijetka no dobro je što puno ljudi piše, jer poezija oplemenjuje i liječi dušu

Čime se još bavite osim pjesništvom?

Osim poezije i proze pišem recenzije, proslove, pogovore, eseje, tekstove za glazbu, scenarije…

Kako je živjeti u gradu „tete Vegete“ – Koprivnici? 

Koprivnica je prekrasno mjesto za život, a pjesnici ugodno društvo i dragi kolege.. Ponekad se lijepo družimo, iako ne prečesto, volim ih i podržavam i drago mi je da književnost cvate u mom rodnom gradu kojeg obožavam.

Što nam novoga pripremate u bliskoj budućnosti? 

Nedavno mi je, uz stipendiju Ministarstva kulture i potporu Grada Koprivnice, objavljena nova zbirka pjesama Džepni vremeplov, pjesme pišem stalno pa će vjerojatno slijedeća knjiga opet biti poezija, a možda i knjiga izabranih eseja koje sam pisala u proteklih 20 godina, ponajviše kao urednica u Maloj knjižnici DHK u Zagrebu.