Dani suvremenog hrvatskog filma u Parizu

Hrvatski suvremeni film u Parizu od 13. do 17. studenog

 
Od 13. do 17. studenog u pariškim kinima "Reflet Médicis", smještenom u petom gradskom okrugu/3, rue Champollion/ i "Arlequin" koji se nalazi u ulici Rennes, na broju 76 u šestom arondismanu, organiziraju se "Dani suvremenog hrvatskog filma"
 
Manifestacija započinje s ostvarenjem Ognena Sviličića "Oprosti za Kung-Fu" u slijedeći utorak, uz redateljevo prisustvo. Dan kasnije će se upriličiti projekcija filma Lukasa Nole "Nebo, sateliti" isto kao i film Kristijana Milića "Živi i mrtvi", uz njegovo prisustvo. Pozvani su i Branko Schmidth koji će predstaviti "Put lubenica", Hrvoje Hribar kojić prisutvovati pariškom prikazivaznju vlastitog djela "Što je muškarac bez brkova", Dalibor Matanić, Zvonimir Jurić i Goran Dević, jedina redtateljica Snježana Tribuson, pa Antonio Nuić.
Hrvatsku suvremenu kinematografiju Francuzi predstvljaju kao mladu i neovisnu, bogatu i raznoliku, iako se još uvijek čeka film koji bi je potvrdio na međunarodnoj sceni. Da bi se to ostvarilo, potrebno je završiti sa stremljenima, prema sociološkom i duhovnom naturalismu-  objasnjavaju galski stručnjaci.
Znači, neohodno je zaustaviti sa snimanjem ratnih trauma pa umanjiti utjecaj ekonomsko-politicke izgradnje, u koju se zemlja dobro angažirala. To je, navodno, ostvarljivo pošto je u prošlosti hrvatska kinematografija posjedovala jaku avangardnu tradiciju, jednako kao i estetski modernizam neuporedivog bogastva, zahvaljujući cineastima poput Vatroslava Mimice, čija će se slavna ili manje poznata remek-djela, predstaviti u Francuskoj u okviru ovojesenje sezone Hrvatske.
"Od nezavisnosti, stečene 1992. godine, Hrvatska je nastojala rekonstruirati svoju skoro uništenu, filmsku industriju, čija je prošlost malo poznata na međunarodnoj razini. Režim Josipa Broza Tita, diktatora- filmofila, što je oformio najveći jugoslavenski festival u romanskom amfiteatru grada Pule, 1954. godine, kao i moćni studiji zagrebačkog "Jadran filma" su osigurali dugotrajnii i jako izvjestan prosperitet filmu, prije nestajanja jugoslavenske države, početkom devetog desteljeca prošlog stoljeća. Luksuzna snimanja talijanskih, njemačkih ili francuskih ekipa, hrvatska filmofilska tradicija pa postojanje čuvene zagrebačke Skole animiranog filma, koju je Cannes otkrio 1959. godine, osigurali su posperitet kinematografije okrenute modernizmu, apstraknosti i formalizmu, nego što je to slučaj u drugim dijelovima nekadašnje federacije".
Festival "Dani suvremenog hrvatskog filma su organizirali pariški "Filmski ekrani" /Les Ecrans de Paris/ i čuveni časopis "Les Cahiers du Cinéma" što upravo izdaje poseban prilog posvećen hrvatskoj, sedmoj umjetnosti.