Ana Zaninović i Filip Grgić osvojili srebra, Petra Matijašević broncu

 

 

 

 

Četvrtu, petu i šestu medalju u Manchesteru osvojili su Filip Grgić (68 kg), Ana Zaninović (53 kg), a potom i Petra Matijašević (67 kg). Ana i Filip osvojili su srebra, a Petra je osvojila broncu.

Grgić je do finala došao s dvije pobjede na zlatni bod (u produžetku) dok je u polufinalu morao pobijediti tešku ozljedu ozljedu koljena i favoriziranog domaćeg borca Stampera (9:6). Britancu je presudio udarac u glavu, 15 sekundi prije kraja borbe. Nažalost, finale je morao predati Turčinu Servetu jer zbog istegnuća medijalnog kolateralnog ligamenta više nije mogao niti hodati normalno. Utučena glasa, rekao je:

– Jako mi je žao što nisam mogao raditi ovaj finale jer sam od istog borca izgubio u finalu prošlog europskog prvenstva pa sam mu htio uzvratiti. Vodstvo reprezentacije odlučilo je da ne riskiram neku veću ozljedu koljena koja bi me mogla izbaciti cijelu sezonu. Kad je već tako i ja sam se s tim složio.

U dramatičnoj četvrtfinalnoj borbi, Grga je na zlatni bod eliminirao opasnog Moldavca Arventija, nakon što je na ulasku u posljednju minutu borbe gubio 2:5. No Zagrepčanin je pokazao da ima i srca i pameti pa je 18 sekundi prije kraja izjednačio. U osmini finala, Grga je pobijedio izvrsnost Francuza Aminea Manaia. Vodio je 9:2, nakon čega je pao u tempu i dozvolio 10:10, no u pripetavanju je hrvatski borac bio jačih živaca.

Kad je osigurao medalju, reprezentativni kolege su mu skandirali "šišanje, šišanje". Među dečkima pao je dogovor da onaj koji osvoji medalju mora pod šišaću mašinu, kao što je to bio slučaj s brončanim Karaulom.

Za razliku od "muka po Grgi", Ana Zaninović se do finala poigravala sa suparnicama. Pomela je konkurenciju autoritetom svjetske prvakinje i suverenom tehnikom. Ruskinja Pulina pala je sa 14:8, bez izgleda je bila i Talijanka Mastranton (10:2), a u polufinalu je Splićanka bila toliko dominantna da je borba (zbog bodovne premoći, na plus 12) prekinuta u trećoj rundi (kod 18:6). Anu je cijelo vrijeme bodrila sestra Lucija koja je još u petak obranila svoj naslov europske prvakinje (do 49 kg).

Nažalost, u finalu je Ana izgubila od Turkinje Yangin i to na zlatni bod (7:8). Nakon podjele medalja, a to je bila njena prva na europska, nije bila tužna, ali ljuta jest.

– Nisam tužna jer bih bila nezahvalna reći da sam nesretna zbog srebrne medalje, ali sam ljuta na sebe zbog načina na koji sam vodila borbu. Nisam se smjela s njom boriti iz klinča, iz kojeg me dvaput pogodila u glavu, doduše držeći se za mene, no to suci nisu primjetili. Ljuta sam i jer nisam dovoljno slušala trenera Tomasa.

Matijašević je u spektakularnom četvrtfinalu pobijedila domaću predstavnicu Biancu Waldken (22:16), nakon što je suparnicu sedam puta pogodila u glavu. Borbu prije, Matijašević je nadjačala izvrsnu Azizovu (4:3) čime je trasirala put ka svojoj prvoj medalji u karijeri na najvećim natjecanjima. Nažalost, u polufinalu protiv sjajne Francuskinje Niare (5:8) noga više nije "letjela" kao borbu prije.

– Ne sjećam se kada sam u jednoj borbi nekoga sedam puta pogodila u glavu. No, ta borba odnijela mi je puno snage, pa mi je nedostajalo svježine u polufinalu – kazala je Petra nakon osvojene svoje prve medalje na velikim natjecanjima.

Foto: Sandro Deak

Izvor: Dražen Brajdić / Vecernji.hr

Akademija-Art