Aktovi Edgara Degas u muzeju d’Orsay

Prva velika monografska izložba Edgara Degas

Maestro pastela

Nakon postavki posvećenih Claude Monetu/1840-1926/ i Edgaru Manetu/1832-1883/, aktualna ističe Degasovu ambiciju ostvarivanja aktova na jako akademski način, kronolškim slijedom umjetnikove evolucije pokazivanja tijela, uspješno upisanih u modernitet koji je njegovao, tijekom cjelokupnog trajanja, svoje značajne i duge karijere. Aktovi, isto kao i balerine pa konji, zauzimaju vodeće mjesto u slikarevom djelu i prisutni su u svim, upotrebljavanim tehnikama: slikarskim, crtežu, kiparstvu, grafikama i posebno-pastelu, sa kojim je postizao visoku razinu razrade platna. Orgaizirana uz suradnju bostonskog "Museum of Fine Arts", raspolaže obilnim fondovima grafičkih djela Muzeja d’Orsay, rijetko izloženim zbog posebnog načina konzerviranja, kojima se pridružuju posudbe najvećih svjetskih kolekcija poput "Philadelphia Museum of Art" ili "Art Institute of Chicago", isto kao i njujorkškog "Metropolitan Museuma of Art".

Parižanin, Degas je bio sin bankara. Studirao je klasično slikarstvo na Akademiji lijepih umjetnosti, čuvenoj, pariškoj ENSBA. Zatim se usavršavao u Rimu, slijedeći večernje sate slikarstva u "Villi Medici". Slika aktove, akademske pokuse, započinjući historijska platna, jako tražena u njegovo doba. Godine 1865., u slavnom pariškom Salonu, predstavlja "Ratničku scenu Srednjeg stoljeća", evocirajući nasilje konjanika prema ženama, izmučenih tijela, ostvarenu četiri godine ranije.

 

Antagonizam između spolova nalazi  osobnu deklinaciju u čuvenom platnu "Enterijer", također, nazvanom i "Silovanje", nastalom oko 1868. godine. Muškarac stoji u pobjedničkoj pozi, dok žena sjedi u košulji, razgolićenog ramena. Korzet joj je na podu, a svjetiljka diskretno osvjetljuje scenu, što obiluje različitim tendencijama. Javne kuće su, također, nadahnjivale slikara koji se nije htio ženiti, niti je lako otkrivao svoj privatni život. Na kraju 1870. godina, Degas je ostvario seriju malih monotipa pohotnih, oblih i pohlepnih prostitutki, što primaju bogate klijente. Grafike nisu bile upućene široj publici pa ih je mnoštvo pronađeno na skrivenim mjestima u ateljeu, nakon njegovog isčeznuća.

U osom desetljeću 19. stoljeća, Degas je predstavljao ženske aktove u intimnosti odaja, kako se brišu nakon kupanja, česljaju i uređuju. Platna otkrivaju umjetnikova nastojanja prikazivanja tjelesnog naturalizma, uz upotrebu ekspresivnih kapaciteta pastela. Nije skrivao tjelesne nepravilnosti, pokazujući žene sa celulitom ili viškom kilograma. Pojedini kritičari su ga smatrali ženomrscem, a drugi slavili njegov smisao za stvarnost.

Degasovi aktovi nemaju lica, često ostvarivani s leđa, sto je objasnio na kraju postojanja: "Možda sam smatrao žene, previše bliske životinjama"?! Opčinjen formama i pokretima, pravio je male, olovne figure i na taj način pripremao djela jer mu je vid, neprestalno umanjivan. Zato su tijela dezartikulirana, a linije energične.

Izložba se završava uljem iz 1896. godine, nazvanim "Žena nakon kupanja". Mlada osoba se česlja nad ručnikom u ruzičastom dekoru, ritmiranom crnim linijama. Stoljeće je na izmaku, utopljeno u zadnjim odsjajima. Avangarda 20. stoljeća već je prisutna, a Picasso i Matisse spremni naslijediti ga.

Džana Mujadžić

Akademija-Art