Docent Palić imao je vrlo senzibilnu i istančanu duhovnu stranu svoje osobnosti koju je pokazivao u ljubavi prema vjeri i svojoj predanosti katoličkoj vjerskoj zajednici. Svoju predanost navedenom iskazao je kao Predsjednik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva Osijek u trajanju od 12 godina. Također je bio i aktivni sudionik liječničke komisije za Međugorje.
Josip Palić rođen je 1937. godine u Janjevu, gdje su njegovi predci doseljenici iz Dubrovnika. Nakon završetka Medicinskog studija 1966. godine u Skopju, doselio se u Hrvatsku te je u bjelovarskoj bolnici odradio obvezni liječnički staž. 1968. godine započeo je specijalizaciju na Neuropsihijatrijskom odjelu u Općoj bolnici Osijek te postao specijalist neuropsihijatar 1972. Gotovo cijeli svoj radni vijek bio je voditelj Odjela za cerebrovaskularne bolesti, a kasnije i Klinike za neurologiju KBC-a u Osijeku. Svoj poziv liječnika specijalista od prvoga dana rada na Neuropsihijatriji u Osijeku shvatio je kao svoj životni poziv kojemu je bio bezuvjetno i nesebično predan sve do dana svojega umirovljenja 2002. godine.
Magistrirao je 1980., a status primarijusa stekao je 1986. godine. Godine 1999. stekao je naziv doktora znanosti. Za svoj rad nagrađen je 1998. g. u Sevilli te je 1999. godine, a nakon sudjelovanja na 51. godišnjoj konferenciji Američke akademije za neurologiju, postao i njezin član. Godine 2001. postao je docent na Medicinskom fakultetu u Osijeku. U duhu navedenoga, docent Palić bio je od 1983. godine do 2012. godine predsjednik Udruge cerebrovaskularnih bolesnika Osječko-baranjske županije, a od 2012. godine počasni je doživotni predsjednik. Godine 2001. primio je Povelju humanosti Osječko-baranjske županije kao javno priznanje za humana djela učinjena na području županije.
Docent Palić imao je vrlo senzibilnu i istančanu duhovnu stranu svoje osobnosti koju je pokazivao u ljubavi prema vjeri i svojoj predanosti katoličkoj vjerskoj zajednici. Svoju predanost navedenom iskazao je kao Predsjednik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva Osijek u trajanju od 12 godina. Također je bio i aktivni sudionik liječničke komisije za Međugorje.
No jedna je ljubav bila najveća u njegovu životu, supruga Marija s kojom je ovdje u Osijeku stvorio topli dom u kojemu su dobili i odgajali svoje troje djece: kćeri Ružicu i Jasnu te sina Matu. Beskrajna ljubav posebno se iskazala u brizi za njegovu unučad, njegovo najveće blago. Uvijek je govorio da je obitelj ta koja ga je u svemu nadahnjivala i poticala, u svemu mu uzvraćala s ljubavlju i pažnjom i bila njegov najveći uspjeh i najveći ponos. Svi mi koji smo imali čast i priliku raditi i učiti od našeg poštovanog i dragog docenta Palića možemo reći da smo zahvalni na tome što nas je u našemu radu usmjeravao k najvažnijim stvarima, a to je briga o čovjeku kao cjelovitom biću, bolesniku, vjerniku, članu obitelji i članu zajednice. Hvala mu od srca na tome uime svih djelatnika Klinike za neurologiju KBC-a Osijek.
S. Butković Soldo / glas-slavonije.hr
){kind=link}