U srijedu, 1. srpnja u 19 sati u Galeriji Karas, u Praškoj 4 u Zagrebu, otvara se izložba „Nacionalna baština – hrvatske autohtone pasmine pasa”. Izložba se realizira kao dio ULUPUH-ovih programa u Galeriji Karas
Izložba se tiče radova nastalih na temu hrvatske nacionalne baštine. Zamišljena je kao pilot projekt koji bi se u narednim godinama trebao realizirati kao bijenalni projekt posvećen različitim segmentima nepokretne i pokretne nacionalne baštine. U prvoj godini posvećena je kinološkoj baštini i vizualnom odgovoru primijenjenih umjetnika na njene izazove.
„Hrvatske autohtone pasmine su: dalmatinski pas, hrvatski ovčar, posavski gonič, istarski gonič kratke i oštre dlake, tornjak (zajedno sa BIH) i međi. Na izložbu sam pozvala umjetnike koje duži niz godina koriste inspiraciju autohtonim pasminama pasa poput dizajnera Borisa Ljubičića koji svojim uvijek novim rukopisom (p)opisuje hrvatsku baštinu; keramičarke ‒ Vlastu Jarnjak (nakitom), Andreu Kržišnik Pušić (skulpturom) i Karmen Ptičar (zidnim satovima) koje uvijek kreativno odgovaraju na pozive; scenografa Dragu Turinu koji godinama tajno izrađuje didaktičke igračke i razvija svoju kreativnost u drugom svijetu; Ranku Radović koja svojim malim papier-mâché skulpturama duži niz godina baštini našu stvarnost…
Na poziv na izložbu vrhunski su odgovorili i oblikovatelji nakita: Rea Boschi Gogolja i Zlatko Odrčić; tekstilni i modni stvaraoci: Marija Petrić Miklušić (svilene marame), Nataša Jeletić i Koraljka Kovač (haljina), Dado Kovačević (majice). Fotografi Josip Portada, Maja Hrnjak i Miljenko Vojta (i ja, Ivana Bakal), kao i Vesna Kolobarić te Alida Mezić s Mateom Banoža Blažević (zakonspojenihposuda!) u drugačijem i posve novom izdanju oblikovanja podmetača i(li) razglednica. Ilustratori su zastupljeni radovima Zlatka Drnjevića i Aleksandra Žiljka, a igračke radovima Teodore de Both. Ne iznenađuje činjenica kako je planetarno poznat dalmatinski pas kao inspiracija radova najviše zastupljen. Začuđujuće je kako je izostao kreativan odgovor na inspiraciju kroz karikaturu, multimediju ili intermediju, no u konačnici to ne umanjuje vrijednost radova ili izložbe u cjelini, koja je vrhunski vizualni odgovor na pokretnu nacionalnu baštinu u ovom segmentu – kroz vizuru naših autohtonih pasmina pasa.” (Ivana Bakal, iz predgovora)
Koncepcija izložbe: Ivana Bakal
Selekcija: Ivana Bakal, Branka Hlevnjak i Višnja Slavica Gabout
Likovni postav: Ivana Bakal
Izlažu: Ivana Bakal, Rea Boschi Gogolja, Teodora de Both, Zlatko Drnjević, Maja Hrnjak, Vlasta Jarnjak, Nataša Jeletić / Koraljka Kovač, Vesna Kolobarić, Dragutin Dado Kovačević, Andrea Kržišnik Pušić, Boris Ljubičić, Zlatko Odrčić, Marija Petrić Miklušić, Josip Portada, Karmen Ptičar, Ranka Radović, Drago Turina, Miljenko Vojta, zakonspojenihposuda ! (Alida Mezić / Matea Banoža Blažević), Aleksandar Žiljak
Izložba će se moći pogledati do 14. srpnja, od utorka do petka od 11 do 19 sati, subotom i nedjeljom od 10 do 14 sati. Ponedjeljkom i praznikom galerija je zatvorena. Ulaz na izložbu je slobodan.
Izložba je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture RH.
Organizator: ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnika
Partner: Hrvatski kinološki savez
Nacionalna baština – hrvatske autohtone pasmine pasa
Izložba se tiče radova nastalih na temu hrvatske nacionalne baštine. Zamišljena je kao pilot projekt koji bi se u narednim godinama trebao realizirati kao bijenalni projekt posvećen različitim segmentima nepokretne i pokretne nacionalne baštine.
U prvoj godini posvećena je kinološkoj baštini i vizualnom odgovoru primijenjenih umjetnika na njene izazove.
Hrvatske autohtone pasmine su: dalmatinski pas, hrvatski ovčar, posavski gonič, istarski gonič kratke i oštre dlake, tornjak (zajedno sa BIH) i međi.
Povijest određenog naroda je i način života,odnosno kultura življenja i prilagodba životinjskog i biljnog svijeta njegovim potrebama. Stoga ne čudi što jedna mala zemlja poput Hrvatske ima toliko brojne autohtone pasmine pasa, prilagođene i uzgojene za čovjekove potrebe za raznolika podneblja – od kršnog Velebita, slavonske ravnice do dalmatinske obale. Pasmine dijelimo s obzirom na svrhovitost na: ovčarske pasmine (hrvatski ovčar, tornjak, međi) i lovne pasmine (dalmatinski pas, istarski oštrodlaki i kratkodlaki gonič, posavski gonič).
Dalmatinski pas jedna je od najpoznatijih pasmina pasa u svijetu, za čiju popularnost najviše zahvaljujemo filmovima Walta Disneya.
Andreas Keczkemety 1737. naziva pasminu latinskim imenom Canis Dalmaticus i navodi visinu od 4-5 Spithamusa iliti pedalja. Thomas Pennant 1771. godine opisuje dalmatinskog psa i naziva ga Dalmatian, po regiji iz koje potiče ‒ Dalmaciji.
Kroz povijest dalmatinskog psa nazivalo se i dubrovačkim goničem, a brodovima Dubrovačke republike rasprostranjeni su po cijelom svijetu. Zanimljiva je višestoljetna povezanost dalmatinskog psa i konja, uz koje su često galopirali i služili za zaštitu.
Stoga ne čudi podatak kako je dalmatinski pas i danas maskota američkih vatrogasaca koje su u prethodnim stoljećima dalmatinski psi čuvali od napada divljih pasa na konje upregnute u vatrogasna kola.
Likovni prikazi dalmatinskog psa pronađeni su na oltarnoj slici u crkvi Gospa od Anđela u mjestu Veli Lošinj (1600.-1630.), te na slici Posljednja večera u samostanu u Zaostrogu (prva polovica 18. stoljeća).
Danas je dalmatinski pas prvenstveno kućni ljubimac kojemu se radi izuzetne atraktivnosti, nerijetko i potpuno nezasluženo, umanjuje inteligencija i uspjeh dresure. Iako jedna od najpoznatijih pasmina na svijetu, nedovoljno je iskorišten za promociju svoje domovine.
Fotografije dalmatinskih pasa na stjenovitoj dalmatinskoj obali ili snimke u snijegu pokazuju kako je točkasta bijelo-crna ili bijelo-smeđa obojanost dalmatinskih pasa mimikrijska prilagodba području porijekla.
I sve ostale naše autohtone pasmine (osim novijeg tornjaka i međija) opisane su u zapisima biskupa iz Đakova. Njihova ljepota, inteligencija i jednostavnost trebale bi još više inspirirati umjetnike na kreaciju nego što je vidljivo u našoj umjetnosti.
Umjetnici svih sekcija pozvani su da u svom mediju likovno odgovore stvarajući unikatno djelo, ali i moguć prepoznatljiv umjetnički suvenir. Izložba je selektirana.
Svugdje je do maksimuma iskorištena prepoznatljivost nacionalne baštine osim kod nas.
Na izložbu sam pozvala umjetnike koje duži niz godina koriste inspiraciju autohtonim pasminama pasa poput dizajnera Borisa Ljubičića koji svojim uvijek novim rukopisom (p)opisuje hrvatsku baštinu; keramičarke ‒ Vlastu Jarnjak (nakitom), Andreu Kržišnik Pušić (skulpturom) i Karmen Ptičar (zidnim satovima) koje uvijek kreativno odgovaraju na pozive; scenografa Dragu Turinu koji godinama tajno izrađuje didaktičke igračke i razvija svoju kreativnost u drugom svijetu; Ranku Radović koja svojim malim papier-mâché skulpturama duži niz godina baštini našu stvarnost…
Na poziv na izložbu vrhunski su odgovorili i oblikovatelji nakita: Rea Boschi Gogolja i Zlatko Odrčić; tekstilni i modni stvaraoci: Marija Petrić Miklušić (svilene marame), Nataša Jeletić i Koraljka Kovač (haljina), Dado Kovačević (majice). Fotografi Josip Portada, Maja Hrnjak i Miljenko Vojta (i ja, Ivana Bakal), kao i Vesna Kolobarić te Alida Mezić s Mateom Banoža Blažević (zakonspojenihposuda!) u drugačijem i posve novom izdanju oblikovanja podmetača i(li) razglednica. Ilustratori su zastupljeni radovima Zlatka Drnjevića i Aleksandra Žiljka, a igračke radovima Teodore de Both.
Ne iznenađuje činjenica kako je planetarno poznat dalmatinski pas kao inspiracija radova najviše zastupljen. Začuđujuće je kako je izostao kreativan odgovor na inspiraciju kroz karikaturu, multimediju ili intermediju, no u konačnici to ne umanjuje vrijednost radova ili izložbe u cjelini, koja je vrhunski vizualni odgovor na pokretnu nacionalnu baštinu u ovom segmentu – kroz vizuru naših autohtonih pasmina pasa.
Cilj projekta/izložbe je aktivno uključivanje ULUPUH-a u kreativnu i kulturnu industriju povezivanjem sa svim potrebnim segmentima za izradu i plasman umjetnina suradnjom s partnerima iz turističkog i gospodarskog sektora. Nadam se da ćemo u tome i uspjeti.
Ivana Bakal
