Skip to content

“Sultanovo carstvo” izložba u brusselskom Bozaru okuplja mase

Pad Szigetvara Ali Seyyid Lokman 1579

Uzajamna fascinacija

Odnosi Otomanskog carstva i renesansne Europe glavni su sadrzaj velike izlozbe sto odusevljava posjetitelje cuvene brusselske Palace Lijepih Umjetnosti, u svijetu poznatog Bozara. Pokazani eksponati podsjecaju na raznolikost i raskosnost slikarstva i grafike, oklopa i nekadasnjih automata.Kako su umjetnicki odnosi nerazdvojivi od diplomatskih, vojnih i ekonomskih, svi podaci su objasnjeni na jasan ali diskretan nacin.

Proucavani period zapocinje padom Konstantinopolja 1453 godine pa traje do pocetaka XVII stoljeca, obiljezen mirovnim ugovorom u Zsitvatoroku, potpisanim 1606. Prisusvo Otomana u centralnoj Europi druge polvice XV stoljeca, opsada Otranta 1480 godine koja se zavrsila u krvi, jednako kao i promaseni sporazumi ostvareni u Becu 1529 ili Malti 1565, izceznuce Sulejmana Velicanstvenog 1566 godine, veleposlanstva i manevriranja francuskih kraljeva sto su uporno trazili veze sa turskim mocnicima, radi suprostavljanja germanskom carstvu, navalna bitka kod Lepanta 1571 godine, su dogadjaji obradjeni u cuvenoj Palaci belgijske prijestolnice.

Preporucljivo je obnoviti saznanja jer pogled na tursko carstvo se proteze od Dürera do Tintoreta, Hansa Memlinga do Gentile Bellinija i flamanskih, te njemackih graficara. Svi su doprinijeli slavi nekolicine prototipa : janjicara, mamluka, vezira. Prepoznaju se po nacinu oblkovanja brade, brkova, kapa i turbana, sirokih mantila ili kratkih kaputica.

Organiziran i cjelokupan svijet

Postavka predstavlja brojne ratnicke kolekcije sto su same za sebe predivan ikonografski materijal ali ne i cilj izlozbe kao ni otkrivanje nepoznatih umjetnika ili slikara sto su autori takozvane drugorazinske skole, cija je karakterisrika fiksiranje sjecanja u pitoreksnim epizodama nakon bitki ili otvaranja kratkotrajnih veleposlanstava, instaliranih na ledja jedne kamile, koja je zadjudjivala i impresionirala 1530 godine.

Europski umjetnici , njhovi istomisljenici istog perioda smatarli su Otomansko carstvo jednakim njihovim drustvima, ponekad i superiornijim kriscanskim, zapadnim silama kao razlicitom svijetu od njihovog, ali organiziranom ,cjelokupnom i kompleksnom. Predstavljanja se odlikuju nerazumijevanjem, nepreciznoscu, strahom nakon odlucujucih bitki ali i strepnjom.Osjeca se prezir ali i uvazavanje. Kolonijalizam nije jos ostvario sve negativnosti i ne smatra se vrijednijim od drugih, kao sto ce ciniti od XIX stoljeca.

Sultan Sulejman, nazvan Velicanstveni se otkriva pod novom svjetlosti kao suveren administracijske drzave, ciji napredak omogucava neograniceno rasipanje dobara. Vladar na molitvu petkom navecer vodi cijelu svitu, dostojnu najcuvenijih europskih dvorova, daleko je od bilo kakvog barbarstva za koje je naknadno optuzivan. Veleposlanici i putnici koji su posjecivali Sublimirana vrata, svjedocili su o Sulejmanovom dostojanstvu, pristojnosti i prilagodljivosti, razlicitim od tiranstva koje mu je poslije pripisivano. Sa Roxelanom, rodjenom u Ukrajini cinio je nerazdvojan par, graviran posvuda sto je bilo najeksplicitnija potvrda, njihove velike i bezgranicne ljubavi, daleke bilo kakvoj brutalnosti.

Ateljei velikog Titiena isto kao i Veroneseovi ostvarili su razlicite portrete turskog monarha. On je po vidjenju slavnih slikara imao dug, pravilan nos, odlucan svijetli pogled, njegovanu bradu i vitku ali vitalnu pojavu. Roxelane je posjedovala mlijecan ten i predivnu, svijetlu kosu. Bila je omiljeni model venecijanskih, slavnih slikara. Oboje jako poznati smatrani su “glamouroznim parom” , na cijelom Starom kontinetu. Uspjeli su nametnuti legerdani image njihove bracne skladnosti, cija se popularnost brzo sirila po cijelom svijetu.

Veliki broj Sulejmanovih portreta je odavno skupljen u princevskim i kraljevskim kolekcijama. Grofovi od Mantove u Urbina su posjedovali Titienova platna, kao i ona urdjena u njegovom ateljeu izmedju 1530 i 1540 godine.

François er et Soliman le Magnifique par Titien

Vrijednovanje i uvazavanje

Na nekoliko mjesta brusselska izlozba podsjeca na tu posebnu povijest vrijednovanja i uvazavanja, sto je njezina bazna namjena. Podvuceno je kako je Luther i njegovi reformisti gledali na Otomansko carstvo s odobravanjem, smatrajuci ga dostojanstvenijim od Rimskog. Oko 1520 godine flamanski prosjaci su izjavljivali “Bolje Turci nego papisti”! pa su nosili medalje u obliku kifle, boreci se protiv spanjolskih, jako katolickih trupa.

Manje su zacudjujuce alegorije “Slobodnih umjetnosti” Nijemca Hansa Brosamera koji je 1521 godine, predstavio Ptolomeja u turskoj nosnji. Ptolomej je zivio u Aleksandriji gdje su orijentalni znanstvenici poput zapadnih, smatrani naslijednicima grckih.
Postavka istice i kucnu radinost perioda pa znacajno mjesto zauzimaju svile vezene zlatom i srebrom kao i veliki, raskosni tepisi. U najvecim ratnim vihorima su premjestani na mjesta okrsaja. Izlozeni su i diplomatski darovi koje su pase upucivale poljskim i ceskim princevima. Najcesce lijepo izradjeni predmeti, znalacki odabranog kolrita i nijansi.

Turski tepisi su krasili i kovcege madjarskog plemstva, najvise protestanskog. Stavljani su i u radne kabinete rimskih kardinala ali i u obitavalista lombardskih grofova. Prepoznatljivi na platnima Lorenza Lottoa i Hansa Holbeina mladjeg kao i na slikama iz ateljea Hansa Memlinga koji je upucivao na njihov kvalitet trgovce iz Brugesa i Brusselsa. Jedan odnjih, Willem Dermoyen je 1533 godine odlucio uputiti izaslanika u Otomansko carstvo koji je pokusao prodati njegove osobne tepihe. Za misiju je odabrao Pietera Coecke van Aelsta, umjetnika mastovite nadarenosti ali skromnog pregovaraca. Nije uspio zainteresirati Sulejmana za belgijske proizvode pa je putovanje moglo biti zaboravljeno. Medjutim izaslanik je putovao preko Makedonije do Konstantinopolja slikajuci sve sto je vidio : gradske kostime, nosnje, obicaje…Nakon van Aelstove smrti upruga je pronasla djela pa ih gravirala u drvetu. Aktualno krase cijeli zid brusselske postavke.

Uspjeh ovog posebnog, etmolosko-geografskog dokumenta bio je znacajan u Nizozemskoj pa cijeloj u sjevernoj Europi. Rembrant se osobno, nekoliko desetljeca kasnije, prikazao kao orijentalac. Godine 1631 turska moda se nastavila, izmedju radoznalosti i obozavanja.

Postavka u Bozaru traje do 31 svibnja.

Dzana Mujadzic

Paolo Veronese sultan Bajezid