Skip to content

Safar: BOGATSTVO?

shoeshine

PREMA istraživanju humanitarne organizacije Oxfam objavljeno je kako će 1% najbogatijih ljudi svijeta uskoro posjedovati više nego ostatak svjetskog stanovništva

Od pamtivijeka pohlpa prati čovjeka. Da, prije mnogo godina divno dirljivo poučno je to otpjevao besmrtni Elvis Presley –u pjesmi „in the getto”

Dragi prijatelji, glas umjetnika može biti mnogo svjetliji putokaz prema boljem svijetu od glasa pohlepnih političara i tajkuna a koji eto posjeduju u vlasništvu bogatstva pola čovječanstva, a ima ih tek jedan posto. U toj tužnoj priči nema veze kapitalizam ili komunizam. Nećete vjerovati ali u komunističkim sustavima diktatori posjeduju čitave države – mladi diktator Kim Yong Nam posjeduje čitavu Sjevernu Koreju, obitelj Castro Kubu. Komunistička Kina ima 134 dolarskih milijardera od kojih su veći bogataši samo partijske vođe. Putin je težak 87 milijardi dolara naravno bez institucija… Dakle, ništa se ne razlikuju od vlasnika korporacija i banaka u kapitalističkom sustavu, a što znači da na pohlepu nije imuna niti jedna ideologija.

Opet ponavljam: Drevni zloduh pohlepa prati čovječanstvo vjernije do vlastite sjene i samo ljudi jaka duha mogu reći NE pohlepi. (Pohlepa ne bira materijalno bogate i siromašne ,baš kao niti rasu, spol i religiju, ona zavodi svakog čovjeka.) Jer ne zaboravimo, čovjekov najvjerniji saveznik u kušnjama je jaki duh koji rađa savjest.

U gustoj šumi kušnje čovjek bez savjesti je kao svjetiljka bez ulja. ( Da me ne shvatite krivo, ja nisam protiv uspjeha u životu, ali sam protiv pohlepe. Pohlepni ljudi nemaju nikakve veze sa uspješnim ljudima, koji rade za svoje dobro stvarajući vrijednosti za opće dobro. Uostalom, svi mi se vraćamo u zemlju siromašni kao Job, ali svaki čovjek poslije svog života iza sebe ostavlja onoliku sjenu kolika mu je za života svjetlost dopirala iz duše.)

No, dragi prijatelji pogledajmo malo na svijet oko sebe filozofskim očima i zapitajmo se je li tih 1% materijalno najbogatijih ljudi svijeta ustvari jedan posto duhovno najsiromašnijih ljudi svijeta?

Fami

Ne zaboravimo da najveću sreću rađaju emocije i osjećaje i te plemenite vrijednosti su rođene u duši. Život nas uči da bez emocije nema toliko opjevanih ljubavi, a ona anđeoski čista ljubav ne može se kupiti niti jednim novcem i kraljevstvom.

Walter William Safar

 

Elvis Presley – In the ghetto
{youtube}2Ox1Tore9nw|500|400|0{/youtube}

 

Dječak papirničar

U sjeni sumorne zgrade, u ulici ružne i mračne vanjštine,
koja je većim dijelom dana bez sunca
i ljudske topline, dječak i pas bave se svojim jedinim
zakonitim obrtom, što im ga je namijenio svijet: preživljavanjem.
Dječak i pas nisu samo jedno tijelo i jedna duša,
nego su, kako to svijet misli, i jedan glas.
Taj glas, koji, čini se, čuje se samo za vrijeme Badnjaka,
dolazi od vrištava duha, koji nema mira
u tužnoj ulici, koja u cijelom svom postojanju
nije udomila ni jednog leptira, bila je neka vrsta gramzljivog
pauka, koji je preo paučinu da hvata neoprezne ljude.
Pa opet, dječak i pas smjernom i vazalskom poslušnošću
dočekuju svaki novi dan, prodaju papir: obični, fini
konceptni, bijeli, bjelkasto smeđi, zlatnoplavi; marke,
pijesak za posipanje, čavliće, olovke, crvene i zelene
vrpce za vezivanje darova; stare bilježnice, kalendare,
dnevnike. Ukratko, dječak i pas su trgovci starim dobrim
vrijednostima. Za sudove oni su nevidljivi, jer tko mari
za sirotinju, tako zbore mudraci. A ovog jutra
dječak i pas nisu bili na svom mjestu, zlatna sunčeva
prašina lelujala je na mekim, slađanim leđima vjetra,
kao da traži dječaka papirničara i njegova psa.
A dječak je oplakivao smrt svog starog psa, u sjeni,
kao i uvijek, daleko od očiju svijeta, te slane, nijeme
suze tražile su samo jedan kratak pogled svijeta,
Ali hladni svijet smatra dječaka samo običnim, skromnim,
poniznim, poštenim, samim time i nevidljivim papirničarem.
On kleči kraj jedinog svog prijatelja, i slomljena glasa
posljednji put pozdravi svog psa:
“Laku noć, moj jedini prijatelju! Laku noć, moj mali
papirničaru! Spavaj slatko i sanjaj blaženo!”
I tako, dječak papirničar, opet osta sam u tužnoj ulici.

©Walter William Safar

Venetian-Boy