Betshabée se uljepšava

Rembrandt-Bethsabee

Restauracija poput najznacajnije operacije

Čuveno platno slavnog Rembranta, jedno od najzanimljivijih iz bogate riznice najposjećenijeg muzeja svijeta, pariškog Le Louvrea, odlazi na restauraciju. Cijelu godinu će stručnjaci analizirati predivnu Bethsabee: centimetar po centimetar, otklanjati naslage požutjelog laka. Više nego boje, oživjet će i enigma ovg remek-djela. Bethsabee je jednan od najprivlačnijih aktova, nekadašnjeg obitavališta francuskih kraljeva, smatran najuspješnijim u historiji umjetnosti.

Što se primjećuje iza one, kojoj kralj David piše ljubavnu poruku, dok je služavka uređuje i koja će, uskoro, prevariti muža? Prozor, udubljenje u zidu? Blaise Ducos, konzervator zadužen za flamanska i nizozemska umjetnička djela u Le Louvre-u, se pita : “Što predstavlja orijentalna tkanina na ljepotičinom krevetu, ostavljena po strani? Je li pokrivač ili kućna haljina koju je skinula?

“Nalazi li se u unutrašnjosti ili u javnom objektu”? – nastavlja Vincent Pomarede, odgovoran za likovnu umjetnost muzeja. “Zašto je pod crven? Čini se da su dvije žene na bazenu ili se plemkinja pere u posebnoj posudi? Na bokovima se primjećuje providan veo. Gdje li se on završava? Što reći o njezinom pogledu – pita se Pierre Curie, iz istražiteljskog Centra francuskih muzeja. Gdje će Bethsabee boraviti godinu dana. Na radiografijama sliči na posljednju umjetnikovu životnu pratiteljicu. Rembrant je namjerno želio prikazati njezinu potlačenost, dostojanstvenu i melankolično mirenje sa sudbinom, prije nego odanost bogu’.

Restauraciju su platili mecene udruženja “Zemlja kultura”, pa će se, zahvaljujući njihovim fondovima značajno smanjiti količina laka, dodana u 19. stoljeću radi očuvanja djela. Otklanjanjem naslaga, lakše se uočava kompozicija platna.

Betshabée reprise par Anton Solomoukha

Virtuoznost zrelih godina

“Slika je požutjela i zasjenjena. Izgubila je i dubinu. Za vrijeme proučavanja, u lipnju 2006. godine, kada se okupilo oko dvadeset “rembrantista”, znanstvenika i historičara, odlučeno je otklanjanje oksidirajućeg laka starijeg datuma, objašnjava Vincent Pomarede, koji nastoji napredovati, ali s velikim oprezom.

– Ako cijela misija zahtjeva posebnu stručnost, koju smo usavršili nakon nedavne restauracije slika poput “Hodocasnika Emmausa”, također u svojini Le Louvre-a, zatim “Saula i Davida” i malo ranije “Lekcije anatomije”, dviju ikona Mauritshuisa de la Haye. Londonska Nacionalna galerija ovih dana završava zahvate na “Jahackom Portretu Frederika Ritrela”. Analize i pomna proučavanja su dozvolila potvrdu kako je ova velika slika, još jedno Rembrantovo djelo. Za Bethsabee, završenu 1654. godine, nema nikakve sumnje jer virtuozna tehnika karakteristična za zrele godine slavnog slikara, što je upotrebljavao sve veličine kistova ali i druge zahvate poput grebanja, naslaga boje, kao i tragovi brisanja je jednistvena – objašnjava Pierre Curie.

Razumljivo, platno se neće dirati, boje još manje ali će biti perifernih popravki: okvir platna je istrošen i načet, a zaštitna vrpca od desetak centimetara je izrezana. Tako slika ima dimenzije 142x142cm pa čini savršen četverokut koji u to doba nije bio u upotrebi.

Regina Moreira, odabrana na jednoj javnoj prodaji će raditi na utonućima zatamljenih boja, koje su se naknadno stvorile pa slliče cijevima. Čak će se urediti i perla u uhu mlade žene koja je s vremenom sasvim pocrnila.

Tamna podloga slike biti će postignuta neophodnim naslagama što zahtjevaju primjenu brojnih slikarskih tehnika. Djelatnosti Regine Moreire biti će strogo nadgledane. Radit će u etapama i kontrolom znanstvene komisije.

Malom izložbom će se označiti kraj zahvata ali će se nastaviti sa platnom “Oguljeni bik”, ističe odgovorni Pomarede, dodajući kako svaki potez na Rembrantovom djelu zahtjeva dugotrajno i detaljno promišljanje.

Džana Mujadžić