Savjet sigurnosti o silovanim ženama
Francuski odjel Amnesty International se aktivno uključio u akciju o tuzlanskog udruženja “Vive Zene”, što godinama pomaže djevojčice, djevojke i žene silovane za vrijeme bratoubilačkog rata, što se zbio početkom 90. godina prošlog stoljeća. Ova ONG, skoro jedina na područuju, olakšava egzistenciju žena što još uvijek žive u izbjegličkim logorima, često u teškim i oskudnim uvjetima isto kao i njihovu djecu. Pomaže onima koje žele, povratak u rodni kraj, često u Republiku Srpsku gdje te samohrane majke bez sredstava za život, svaki dan susreću zločince koji su ih silovali i ubili njihove najmilije.
Najteže im je što te osobe, danas poštovane i cijenjene, profitiraju godinama imovinu protjeranih a još su u mnogim selima i gradovima poslanici ili imaju veliki utjecaj na društvenu politiku tih područja.
To je potrvdila i specijalna izvjestiteljica glavnog sekretara UN-a Ban-Ki moona, koja je u nekoliko navrata posjetila oblast. Na nedavnom skupu svjetskog Savjeta sigurnosti, koji je krajem lipnja organizirao raspravu pod nazivom “Žene, mir i sigurnost”, gospođa Zainab Hawa Bangura je opomenula :
“Aktualno se govori o oko 50.000 žena silovanih u BiH, za vrijeme sukoba. Broj je, zacijelo, veći. Ali i nakon 20 godina, zločin protiv čovjecnosti nije kažnjen u tom dijelu Europe. Samo je nekoliko slučajeva iznešeno pred lokalnim sudovima koji su, uglavnom, oslobodili počinitelje. Autori nasilja su dobro iskoristili mir, žive bezbrizno pa i ne pomišljaju da bi mogli odgovarati za počinjene i užasne akte. Žrtve nastavljaju životarati u sjeni i sramu. Ne mogu prebroditi probleme, preživljene patnje, niti rekonstruirati postojanje. Prisiljene su svakodnevno susretati mučitelje – u prodavaonici ili u školi, koju pohađaju njihova djeca.
Svakodnevni susreti s mučiteljima
Obavijestile su me kako ne mogu ni zamisliti budućnost jer im istu kroje oni, koji su im uništili život. Ali one nastavljaju borbu za pravdu, iako su im duhovne i fizičke sposobnosti umanjene poslijedicama preživljenih tortura i mučenja”!
Zato su “Vive Zene” uz podršku Amnesty uputile peticiju ministru za Prava čovjeka i izgnanika, Damiru Ljubiću da se napokon u Bosni i Hercegovini obradi projekt zakona o reparaciji civilnih žrtava nasilja i torture. Posebno što je to pravo odavno dio međunarodnog prava.
Danas se pretpostavlja da je oko 200.000 nedužnih građana, kao i članova njihovih obitelji bilo podložno različitim maltretiranjima, nasilju i torturi. Broj se odnosi na preživjele jer je, što se nigdje ne ističe, veliki broj djevojaka i žena ubijen, a njihovi posmrtni ostaci su jos uvijek nepronađeni. Ni jedna od silovanih žena u BiH, nikada nije dobila bilo kakvu naknadu niti pomoć, iako moraju izdržavati i ostale članove obitelji.
Džana Mujadžić
