Pučko otvoreno učilište Buje
Izložba fotografija
Goran Kovačević
Oblaci
Od 08. 09. 2010. (u 18.00 sati)
Pogledajte galeriju fotografija!
Izložbu, u nazočnosti autora, predstavlja Eugen Borkovsky.
Dramatika prirodnih fenomena uvijek je privlačila ljude. Ponekad zastrašujuće slike „natura viva“ nude nam na uživanje ili zastrašivanje. Nebo, u koje su nam pogledi upereni od rođenja raspolaže širokim dijapazonom vizualnih (fizikalnih) atraktivnih situacija. One su često dramatično zanimljive u svojoj veličanstvenosti. Prirodne fenomene često se zlorabilo kako bi se nepismeni puk držao u pokornosti od tzv. božjeg gnjeva. Danas, kada smo prirodu istražili i shvatili, na svu sreću, da ju ne možemo potpuno promijeniti, prirodni događaji još uvijek izazivaju uzbuđenje. Od oluje preko poplave ili potresa do pojave duge ili zalaska sunca.
Goran Kovačević odlučio je fotografskim medijem zabilježiti i sklopiti u ciklus bogatstvo likovnih oblika neba pred, za vrijeme ili poslije oluje. Tako je priredio postav odličnih grafičko – slikarskih radova na navedenu temu. Radi se o radovima koji, predstavljeni kao niz vizualnih jedinica, sačinjavaju zaokruženu konceptualnu likovnu cjelinu.
Autor eliminira boju iz radova i koristi crno – bijele tonske gradacije. Ova očišćena estetika velikog raspona tonova počiva na realističkom motivu ali, igrom kompozicije i izreza na prvi pogled djeluje apstraktno ili najblaže nadrealno. Autor nas prisiljava da doživimo oblike. Ipak motive prepoznajemo i plijene nam pažnju standardnim pristupom likovnom djelu: prepoznavanju motiva. No, tu nas čeka autorov kreativni odmak. On koncentrira situacije same na sebe. U nakupinama vatastih oblika pronalazi likovni smisao svakog pojedinog rada. Dramatiku postiže oduzimanjem boje. Tako pred sobom nalazimo niz monokromatskih radova koji odaju grafički pristup motivu.
Na lokacije prepoznavanja i druge moguće odrednice pojašnjenja autor nas ne uvodi. Pred nama se nižu razne vrste oblaka i frapantnih pojava nad našim glavama. Svojom radoznalošću autor stvara osobni album, dnevnički zapis. Nama nudi umjetnički interpretirane osobne vizualne impresije. Insinuira arheologiju svijesti o mijeni.
Goran Kovačević naglašava situacije tijeka prirodnim promjenama. Autor uspijeva predstaviti naglašenu aktivnost događaja na nebu unutar kadra. Zabilježeni su trenuci tijeka, segmenti veličanstvenih vizualnih mijena. Autor kao da nas želi upozoriti da više ne gledamo u nebo. Da smo zagledani u izloge, police supermarketa ili ekrane. Postaje nam očito da je naša zapadna civilizacija oduvijek imala olak pristup odnosu pasivno – aktivno shvaćajući ritam i kontinuiranu mijenu prirode a i svega oko nas, kao višak stvarnosti umjesto kao djelatan princip. Ovi radovi, ukoliko ih doživimo pojedinačno ili kao niz, govore o ritmu mijena svugdje oko nas. Svijet nije nepromjenjiva i sigurna situacija. Svijet je niz stalnih promjena u nama i oko nas. Sjetimo se iluzije slapa. Da li će se promatrač obratiti dogmi ili će prihvatiti spoznaju o kvantima i na univerzalnom nivou odbaciti Newtonove zakone ostavljamo njemu. Mi smo sretni da kreativni čin jednog autora ovako snažno progovara o univerzumu na najjednostavniji mogući način: bilježeći sasvim običan i zanemareni detalj materijalnog svijeta. Komentar tog stanja u premisi je ovog likovnog projekta. Tako on govori o univerzumu.
Na svim radovima kompozicija je raspršena. Crno – bijeli zapisi izlaze iz formata slike. Intenzitet ne prestaje pri rubu. Pred nama su dramatični isječci. Autor je znao zaustaviti kadar odupiranjem dosjetci i suvišnoj vizualnoj informaciji. Tako su ovi radovi gestualnog karaktera. Snažan nebeski čin biva zaustavljen na formatu zadovoljavajućom frekvencijom elemenata. Obrisima, linijama i mrljama je, zaustavljenim u nakupljanju ili rasprostiranju, sugerirana efemerna dinamika. Umjetnik namjerno miješa igru i elemente igre. Na bjelini podloge nalazimo oznake impresija pretočene u stanje. Škrt ali osmišljen izbor iz mogućeg obilja postaje završen rad.
Čulnost prevladava u premisi i preljeva se u promatračev doživljaj ovih fotografskih radova. Umjetnik i promatrač mogu postići sukladnost prolaza k percepciji. Uvjeren sam da ova igra nebeskim oblicima angažira promatrača barem onoliko koliko je autor bio angažiran odgovarajući na izazov mijene. Tako radovi podupiru jedan drugoga a usuglašuju se u ideji autora i percepciji senzibilnog promatrača.
Eugen Borkovsky
Akademija-Art.hr
04.09.2010.
