Pučko otvoreno učilište Buje, Buje
Izložba fotografija
Slađan Dragojević
ŠUMA KORNARIJA
ŠUMA KORNARIJA
Od 08. 09. 2010. (u 18.00 sati)
Pogledajte galeriju fotografija!
Izložbu, u nazočnosti autora, predstavlja Eugen Borkovsky.
Situacija je pokrenuta instinktivnim zapažanjem nakupina oblika. Nastavlja se kadriranjem, bilježenjem i odlaganjem. U postupku fotografski zapis podliježe rekapitulaciji i osmišljavanju. Poslije inkubacije proces rezultira serijom istraživanja. Motiv osnovnog rada je izrezak pogleda na krošnju stabla usred šume. Detalj, primijećen u uobičajenom okruženju, pred nama se pojavljuje u obliku niza transponiranih likovnih činjenica. Slađan Dragojević predstavlja likovni projekt sastavljen iz jedne fotografije. Osnovni motiv problematiziran je u različitim kolorističkim kombinacijama.
Promišljanje autora ide u dva smjera: jedan je fascinacija prirodom kao motivom a drugi je razvoj impresije tehnološkim postupkom. Autor upotrebljava kompjutersku tehnologiju ali ju kontrolira. On ne zalazi u apstrakciju već svaku intervenciju vodi i zaustavlja u trenutku realno moguće situacije. Radovi su tako uvijek figurativni, prepoznatljivi.
Ovaj niz radova nas zbunjuje. Zavodi nas intenzitet ponuđenog sadržaja jer sve fotografije, svaka za sebe, imaju naglašenu likovnost. Snažan kolor bitna je karakteristika izložbenog projekta. Osim kolora, ovi radovi dramatičnost dobivaju kompozicijom elemenata i izrezom. Planovi, linije, tonirane površine na radovima odlično komuniciraju s izrezom. Artificijelna snaga, te, nove realnosti, osmišljena je. Rezultat intervencija je uvijek sasvim novi likovni artefakt.
Autor je svjestan problematike fotografskog medija. Danas svatko može napraviti korektan fotografski rad. Često smo svjedoci fotografskih izložbi koje plasiraju već viđene ili njima slične motive. Autori se trude biti dokumentarni ili dekorativni. Oponašaju se Bresonovski modeli ili Benetonove provokacije. Brka se atraktivan dokument s umjetničkom fotografijom. Voli se fotografija koja prikazuje ili izaziva sjećanje. No, pred nama nije ništa od ovog. Ovo je izložba na kojoj je fotografska tehnologija medij za izgovor ideje. Autorove impresije o spoznaji mijene i tijek trenutaka u koje je uronjen.
Izboru motiva i plasmanu autor pridaje pažnju. Iako u premisi nalazimo tragove Warholovih istraživanja, Dragojević motiv upotrebljava na drugačiji način. Dok Warhol moguće značenje diktira izborom što komercijalnijeg i ekstravagantnog motiva, Dragojević se okreće oko sebe i motiv nalazi u obližnjoj šumi. Tako otpada atrakcija sama po sebi i pokazuje se oblik, nakupina oblika u svoj mogućoj raskoši običnosti.
Postavlja se pitanje originala kojeg s naporom izdvajamo iz niza. Ova provokacija rezultat je autorove igre. Promatranje ovih radova unosi ideju o mijeni. Ritam je oznaka mijene. Problematiziran je tijek. Propitivanje, igranje Slađana Dragojevića kreče od osobnog stava sumnje. On se igra osobnim spoznajama. Mijena i kretanje su srodni pojmovi iako ne moraju biti uvjetovani jedni drugim. Mijena kao dio tijeka u vremenu i prostoru ne znači nužno i kretanje. Pitanje sudjelovanja u mijeni izaziva više odgovora. Slađan Dragojević nižući promjene problematizira mijenu kao vizualni događaj. Pred nama se izmjenjuju radovi s istim elementima. Tako je ritam materijaliziran nizom.
Pojedina fotografija iz ovog ciklusa ne predstavlja sama sebe već je dio grupe, serije, niza. Ovaj ciklus ujedno problematizira zbirku, galeriju, muzej. Nudi nam se zbirka kao umjetnički oblik. Postav kao instalacija. Niz radova predstavlja se sačinjavanjem privremene cjeline. Ritam, kolor, kompozicija, važni su pri postavu niza isto kao i pri svakom pojedinom radu. Autor je projekt razmišljao kao instalaciju.
Promišljena lepršavost govori o sigurnosti doživljaja i interpretacije. Nameće se dojam promjenljivosti. Zaustavljeni trenutak govori o tijeku: prije i poslije. Realnost je podložna promjenama. Jedna vrst promjene događa se sama po sebi tijekom vremena i uslijed promjenljivosti svih stvari. Druga promjena događa se u našoj percepciji stvari oko nas. Princip determiniranosti je pokazao da ne možemo više sa sigurnošću precizno odrediti uzroke, položaj i vrijeme događanja u osjetilnom i materijalnom svijetu. Možemo tek odrediti postojeće tendencije događanja. U suprotnosti s mehaničkim pogledom na svijet, svijet se pokazuje kao organska, ekološka, interaktivna cjelovita pojava.
Dragojević isti model interpretira na različite načine. On ujedinjuje opetovanu obradu motiva s novim doživljajem. Rezultat je također nov, ali, začudno, opet snažan. Na radovima, ponavljanjem sličnih mutiranih oblika, inicirana su moguća raspoloženja prirode i autora. Percepcija se prepoznaje kao prostor nomadskih subjekata, koji se prepoznaju u međustanju više mogućnosti, ali neovisne jedna od druge. Autorovo igranje elementima inicira poigravanje promatračevom percepcijom na planu vizualnog. Recentno, poodmaklo alter – postmodernističko vrijeme radnje odvodi nas na područje igre i sumnje. Autorov način igre smjera na dekonstrukciju stvarnosti. Potreban je napor da fiksnu spoznaju zamijenimo spoznajom frekventnih promjena tijeka svih stvari.
Dragojević nudi promatraču niz istog motiva ali različitih energetskih naboja. Nalazimo se pred razrađenim nizom koji ima početak, ali ne znamo mu kraj. Poput stilskih vježbi. Radovi pred nama dio su serijala koji može trajati još samo jedan trenutak igre ili su začetak niza koji će i dalje slijediti imaginaciju autora. Poruka se skriva u zaključku kako je oblik uvijek isti a doživljaj može biti različit. Ili obrnuto. Percepcija je ostavljena mogućnostima promatrača.
Eugen Borkovsky
Akademija-Art.hr
04.09.2010.
