Pučko otvoreno učilište Rab
Galerija Knežev dvor, Trg Municipium Arba 2, Rab
Branko Lenić
Transkripcije sjećanja
Od 04. 09. (u 21.00 sat) do 30. 09. 2010.
U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Rab, u prostoru Galerije Knežev dvor u Rabu, 4. rujna 2010. godine, otvara se izložba „Transkripcije sjećanja“ riječkoga slikara i grafičara Branko Lenić. Radi se o ambijentalnoj instalaciji iz ciklusa „Korijeni“, sastavljenoj od objekata i asamblaža koje je Lenić komponirao od „predmeta memorije“ (stare fotografije, pisma, stare pomorske karte i razglednice, kutije s alatom, džepni satovi, burmutice, ogledalca, češljići i mnoštvo drugih osobnih sitnica i uporabnih predmeta) vezanih za pretke njegova genskoga stabla (njegove korijene). Združivši te dijelove pronađene, prošle zbilje u novo zajedništvo, izvršio je suvremenu transkripciju sjećanja, a novome zajedništvu, u suglasju s prijenosom u nove medije, promijenio način percepcije, prostorno-vremensku dimenziju, značenje, ali i estetsku kategoriju vrednovanja.
Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, autorica predgovora u katalogu ujedno izložbu otvara.
Transkripcije sjećanja
Nizom ambijentalno oprostorenih priča/instalacija iz svog ciklusa „Korijeni“ Branko Lenić dokazuje da sjećanja nisu nepomična stanja, nego zbivanja u pokretu. Jer svoja sjećanja on ne prezentira kao emocijom natopljene sanjarije, koje vode um u melankoličnu letargiju, već ih interpretira kao sugestivne vizualno –taktilne scenske slike, pune aktivnosti i događanja, u kojima gledatelji nisu samo promatrači, nego i sudionici. U kojima autor postavlja značenjske i vizualne izazove, aktivirajući višeslojno iščitavanje. Oni kojima su znane instalacije i asamblaži Branka Lenića vjerojatno su već odavno zamijetili da on uvijek svoju koncepciju razvija metodom indukcije: kreće od pojedinačnog slučaja i pojedinačne ideje, da bi nas na kraju naveo na zaključak koji se tiče neke opće, globalne spoznaje. Tako i u ciklusu „Korijeni“, gdje slaže instalacije postupkom vizualne „transkripcije opredmećenih sjećanja“ iz jednog medija u drugi. Predmeti sjećanja (pronađeni „predmeti memorije“), pritom u novome kontekstu doživljavaju preobrazbu, jer prijenos u novi medij mijenja percepciju, prostorno-vremensku dimenzija, ali i estetsku kategoriju vrednovanja, osobito kod pronađenih predmeta. Tako ono što se u „prijašnjoj dobi“ tih predmeta smatralo običnim, banalnim i „kičastim“, sad u novome zajedništvu postaje umjetnički vrijednim, magičnim i čarobnim.
Leniću je ovdje osnovna ideja bila rekonstruirati, kroz sačuvane i pronađene osobne i svakodnevne uporabne predmete, autobiografsku priču svoga obiteljskog stabla i svojih predaka, pa se na prvi pogled može steći dojam kako je to njegova sasvim intimna priča. Međutim, on i ovdje samo slijedi svoj već znani koncept, a „zbirka uspomena“ njegove obitelji dala mu je obilje materijala za gradnju zanimljive likovne priče, kroz koju je odaslao mnoštvo asocijativnih, vizualnih, taktilnih i mentalnih poruka, kako bismo dohvatiti konceptualnu srž njegova projekta i izveli onaj konačni conclusio. Pritom Lenić ne bježi od toga da, pričajući priču o svome genskome stablu – o roditeljima, ujacima, djedovima i bakama, nonama i nonićima, čija vremena i duh dopiru do nas kroz stare fotografije, pisma, kuhinjske ormariće i klupčice, stare pomorske karte i razglednice „iz Merike“, kutije s alatom, džepne satove i burmutice, okvire fotografija sa školjkicama, umjetno cvijeće, ogledalca, češljiće i ostale osobne sitnice, naglasi svoj emotivni angažman. On ga, međutim, kroz suvremenu likovnu interpretaciju vrlo znalački pretvara u emotivni angažman koji je svima nama znan i globalno blizak. Jer iščitavajući ovu likovnu transkripciju njegovih sjećanja, u „genskom memorijskom kôdu“ Lenićevih predaka prepoznajemo i dijelove kolektivne memorije sviju nas, pa ga na kraju čitamo kao dio nekog znanog, univerzalnog „kôda sjećanja“. Sjećanja koje se prenosi kroz generacije kodiranom porukom u kojoj je vrijeme komprimirano, prostor apstrahiran, mnoštvo različitih zbilja simbiotski preklopljeno, a pogled na sadašnjost, prošlost i budućnost izmaknut iz uobičajenog očišta. Takva poruka je i u pozadini Lenićeva projekta i ona govori o važnim egzistencijalnim stvarima: o potrebi definiranja sebe i svoga identiteta, o neophodnosti spoznaje sebe i svoga postojanja u vremenu i prostoru i o smještaju sebe kao jedinke u svijet u kojem živimo,u povijest i najposlije u cijeli univerzum.
Višnja Slavica Gabout
Branko Lenić je rođen 1954. godine u Rijeci. Od 1972. do 1976. pohađao je školu crtanja i slikanja kod riječkog slikara Romola Venuccija. Diplomirao je grafiku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, na Odsjeku za likovne umjetnosti. Bavi se slikarstvom, grafikom i grafičkim dizajnom. Izlaže od 1979. godine i do sada je izlagao na tridesetak samostalnih, te na brojnim značajnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Sudjelovao je na desetak likovnih kolonija, te na mnogim angažiranim (socijalnim, humanitarnim, ekološkim) akcijama i manifestacijama. Godine 1993. predstavljao je Hrvatsku na Triennalu u Osaki (Japan). Član je HDLU-a Rijeke od 1995. godine. Ima status samostalnog umjetnika. Živi i radi u Rijeci.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1984. Rijeka, Galerija Mladost – inozemna knjižara
1988. Rijeka, Galerija Jadroagent
1988. Rijeka, Mala galerija – PTT
1989. Selce, Galerija Turist
1989. Novalja, Galerija Kunk Era
1993. Bakar, Galerija Morčić
1994. Kraljevica, Galerija Ana Katarina
1994. Rijeka, Mali salon
1997. Rijeka, Filodrammatica
1998. Gospić, Muzej Like
1999. Lovran, Galerija Laurus
2001. Grožnjan, Gradska galerija Fonticus
2001. Krk, Galerija Decumanus
2002. Rijeka, Galerija Kortil
2002. Labin – Galerija Alvona
2002. Pieve di Soligo (Italija) – Centro di Cultura ”F Fabbri”, Soligheto
2002. Rijeka, Filodrammatica (M. S. Franković, B. Paladin, B. Lenić)
2003. Rijeka, Gradina Trsat
2004. Malinska, Galerija Sveti Nikola
2005. Punat, Galerija Toš
2005. Rijeka, Galerija Juraj Klović HDLUR-a ( B. Lenić, Z. Jembrih)
2006. Zadar, Galerija Kapetanova kula
2007. Crikvenica, Centar za kulturu „Dr. Ivan Kostrenčić“
2007. Grižane, Galerija Mavrić (M. Mavrić,S. Juričić, B. Lenić)
2008. Mali Lošinj, Galerija Kula
2009. Kastav, Galerija crkvice sv. Trojice
2009. Rijeka, Galerija Juraj Klović HDLUR-a
2009. Wilhelmshaven (Njemačka), Sezession Nordwest Schaufenster für aktuelle regionale Kunst ( M.Banić, I. Balažević, B. Lenić)
2009. Gelsenkirchen (Njemačka), Bund Gelsenkirchener Künstler ( M.Banić, I.Balažević, B. Lenić)
2009. Essen (Njemačka), Zeche Zollverein ( M.Banić, I. Balažević, B. Lenić)
2010. Krk, Galerija Decumanus
2010. Fažana, Crkva Gospe od Karmela
2010. Rab, Galerija Knežev dvor
2010. Rovinj, Crkva sv. Tome
Skupno je Branko Lenić do sada izlagao na svim značajnim žiriranim izložbama u nas (Salon mladih, Biennale malog formata, Zagrebački salon, Triennale grafike, Triennale akvarela, godišnje izložbe HDLUR-a…), kao i na međunarodnim izložbama u Italiji, Japanu i Njemačkoj.
NAGRADE I PRIZNANJA
1981. Priznanje i plaketa Bologna (Italija)
1983. Plaketa, Međunarodni ex tempore Opatija
1984. Plaketa, Međunarodni ex tempore Opatija
1984. Diploma Grisia, Rovinj
1992. Diploma Mandrać, Volosko
1992. Diploma Mandrać, Volosko
1996. Diploma ex tempore, Grožnjan
2000. Druga nagrada “Pul kaštela“, Rijeka
2002. Prva nagrada “Pul kaštela“, Rijeka
2004. Druga nagrada Mandrać, Volosko
2008. Prva nagrada “Pul kaštela“, Rijeka
GRAFIČKO OBLIKOVANJE (likovne monografije i knjige – izbor)
Vladimir Pavoković, monografija HDLUR, 1997.
Vojo Radoičić, monografija HDLUR i Adamić, 1999.
Claudio Frank, monografija Grad Opatija, 2000.
Belizar Bahorić, knjiga HDLUR, 2002.
Anton Žunić, knjiga HDLUR, 2003.
Dalibor Laginja,monografija Adamić, 2006.
Romolo Venucci, monografija Talijanska unija, 2008.
Monografija o slikaru Voji Radoičiću nagrađena je na Frankfurtskom sajmu diplomom.
