Mala galerija rovinjskog Zavičajnog muzeja, prizemlje, Rovinj
Stipo Pranjko
Od 06. 08. 2010.
Stipo Pranjko pripadnik je grupe rovinjskih umjetnika iz koje je, sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, izniknula rovinjska Umjetnička kolonija. Prvotno, početno zanimanje za portrete, mrtvu prirodu, pejzaž i rovinjske uske vijugave ulice, malo po malo gubi značaj i interes u Pranjkovom slikarskom izričaju. Njih zamjenjuje svjetlo koje postaje primarna briga, bez potrebe za predstavljanjem stvari. Sinteza tog rovinjskog slikarstva, započinje Pranjkovim apstraktno gestualnim radovima s tendencijama k monokromatskoj redukciji boje. Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, Pranjko je među prvim enformelistima u Jugoslaviji.
U njegovim se slikama nalazi neki drugi, višedimenzionalni svijet. Svijet raznovrsnih dimenzija u čijoj unutrašnjosti nastaje i zatim promjenjivih nijansi i intenziteta izvire svjetlo. Izložbom je obuhvaćeno dvadeset i osam crteža ugljenom i gvašem, monokromatskih, primordijalnih tonova. Crnilo ugljena i bjelina, svjetlo i sjena, linija. Doista, oblici nekih drugih dimenzija koji se stapaju. Nama običnim promatračima, potpuno nepoznate dimenzije koje umjetnik osjeća i dočarava linijom. Jednostavnom, običnom, valovitom linijom. Tek ponekad razmazanom linijom jer treba, želi linijom odvojeni prostor ujediniti. Integrirati okruglo i četvrtasto, prostor koji mora postati jedno. Napraviti jedan prostor i jedan oblik od dva različita, svjetlo od crnog i bijelog. Zadatak kojeg sebi može postaviti samo sam umjetnik. Zadatak i eksperiment koji je prije pedeset godina umjetnik započeo ovdje, u Rovinju.
Upravo stoga, Pranjkova je izložba u Rovinju, Zavičajnom muzeju i Multimedijalnom centru, pod znakom emocija: nostalgije, vraćanja izvorima, sjećanja.
Stipo Pranjko, rođen je 1930. godine u Jajcu (Bosna i Hercegovina). Dolaskom u Rovinj 1955. godine priključuje se rovinjskoj grupi likovnih umjetnika i postaje pripadnikom "Rovinjske škole". Izlaže 1959. godine u Frieburgu (Njemačka) i upoznaje Enrica Castellanija i Piera Manzonija u Italiji. Manzoni boravi u Rovinju, tijekom 1962., u stanu Pranjka i Mascarellija. Godine 1962/63. emigrira u Italiju (Milano). Zatim 1965. godine odlazi u Njemačku, Frieburg do 1968. i Badenweiler do 1976. godine kada odlazi u Chalampe (Francuska). Od 1989. trajno se nastanjuje na Kanarskim otocima (Španjolska) u mjestu Lanzarote. Od odlaska iz Rovinja njegovo je umjetničko djelovanje nastavljeno na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj.
