Za predstavljanje Hrvatske na Londonskom bijenalu dizajna koji se održava premijerno ove godine, organizatori Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Hrvatsko dizajnersko društvo (HDD) odabrali su projekt čiju kustosku koncepciju potpisuje autorica Maše Milovac i tim suradnika pod nazivom „Utopijski kolektiv“
Riječ je o prvom izdanju te manifestacije koja ima ambiciju postati najreprezentativnijim europskim izložbenim, a ne sajamskim, događanjem u području dizajna. Londonski bijenale dizajna, organiziran u partnerstvu s Jaguarom, održat će se u prostoru Somerset Housea od 7. do 27. rujna 2016. i okupit će predstavnike 37 zemalja svijeta.
Tema prvog bijenala povezana je s obljetnicom prvog izdanja knjige Utopia Thomasa Morea (1516.) pa su organizatori pozvali sudionike da pod zajedničkim naslovom Utopia by Design kroz suvremene dizajnerske pristupe preispitaju aktualnost utopijske ideje te da se pozabave jednim od temeljnih pitanja čovječanstva danas. Londonski bijenale dizajna, čije vodstvo potpisuju Sir John Sorrell kao predsjednik, Ben Evans kao izvršni direktor and Dr Christopher Turner kao direktor, nezavisni je događaj čije se trajanje preklapa s Londonskim festivalom dizajna.
Kustoski koncept Maše Milovac i tima suradnika naslovljen Utopijski kolektiv odabran za predstavljanje Hrvatske na Londonskom bijenalu dizajna bazira se na odmicanju od očekivanog i poznatog. S obzirom na pomalo zastarjeli format reprezentacije dizajna unutar bijenalnih nastupanja koja prakticiraju izdvajanje ponajboljeg dizajna s nacionalnim podznakom, te imajući na umu zadanu temu Utopia by Design, Utopijski kolektiv zamišljen je kao nekonvencionalni eksperimentalni proces s ciljem istraživanja rada kolektiva i rada u kolektivu, odnosno statusa zajedničkog, sinergijskog i suradničkog kao jednog od mogućih formata dizajnerskog djelovanja. Taj odmak stoji naspram individualističke prakse kao imperativa kompetitivnosti i antagonizacije u potrošačkom društvu i neoliberalnom tržišnom okruženju. Tim dizajnera Utopijski kolektiv kojeg čine Maja Čule, Hrvoje Hiršl, Maja Kolar, Maša Poljanec, Oleg Šuran, Mauro Massarotto, Mauricio Ferlin i Hrvoje Živčić okupljen je za potrebe ovog predstavljanja koje čini njihovu prvu zajedničku suradnju.
U izložbenom prostoru svjedočimo nekolicini različitih slojeva „čitanja“ koji su direktna posljedica razvojnih faza radnog procesa. Prvi, po karakteru bazičan element, predstavlja „zajedničko tlo“ i uobličen je kao praideja svijeta, dvodimenzionalni „globus“, odnosno ujedinjujuća ideja kruga. Drugi sloj čine trodimenzionalni objekti, “čuvari praznine”, stanoviti spremnici proizašli iz procesa razvoja izražajnog jezika kolektiva. Treći je element cjeline zvuk koji ovom ambijentu daje vremensku dimenziju i kroz živo izgovorenu riječ prenosi ključne elemente sinergije, ali i specifičnosti stavova pojedinaca, narativ proizašao iz dijaloga dizajnera, članova Utopijskog kolektiva.
Što je to utopijsko u kolektivu?
Priča o bijenalima okrenula se u korist dizajnera i njihovog rada te se više ne doživljavaju kao mjesta vrednovanja i stupnjevanja uspješnosti dosadašnjeg rada dizajnera na nekom području, već se potiče (čak i uvjetuje) novo stvaralaštvo, što u neopreznom scenariju može dovesti do hiperprodukcije “na temu” bez suštinske analize i pokušaja promjene djelovanja.
Tu negdje svoje mjesto traži i Londonsko bijenale dizajna koje se ove godine održava prvi put. S već više puta citiranom, ali i vrlo važnom temom “Utopije u dizajnu”, ne skrivaju aspiracije propitivanja uloge dizajnera u društvu, njegove odgovornosti, utjecaja, inovacije i važnosti u kontekstu razvoja društva, nove ekonomije, sustava vrijednosti. No, svejedno je važno pitati se zašto nam je ta tema važna? Između ostalog, važno je prisustvovati oblikovanju tog pitanja.
Za ovogodišnje predstavljanje Hrvatske na prvom Londonskom bijenalu dizajna, kao glavne aktere projekta odabrala sam dizajnere koji su sa svojim radom prisutni i nagrađivani, ne samo u Hrvatskoj, već i u inozemstvu, što mi se za bijenale i kontekst činilo bitnim preduvjetom. Specifični su po pitanju autorskog izraza, a i bave se relevantnim temama – dizajnerice koje u procesu istraživanja vide puno više nego u samom rješenju i koje vrednuju i predstavljaju istraživanje na nove načine, dizajner interakcija i vizualnih komunikacija s interesom za spekulativni dizajn, dizajner, istraživač i umjetnik, dizajner tipografije, dizajner koji je oblježio svoju karijeru kao dizajner naočala te dizajnerica i vizualna umjetnica koja se bavi propitivanjem suvremenih načina prezentacije. Važnim za koncepciju pokazala mi se upravo ta njihova heterogenost, nepripadanje jedinstvenom smjeru u njihovom dizajnerskom radu, te prije svega otvorenost i spremnost istraživanju.
(…)
Preuzeto iz teksta kustosice Maše Milovac.
