Modni dizajn: TATTOO – Jennifer Đawn

TATTOO – Jennifer Đawn

Tatauiranje, ili tetoviranje kako se uvriježilo, pogrešno, govoriti u nas, jedan je od najstarijih načina ukrašavanja ljudskoga tijela. Riječ koju smo usvojili potječe sa Tahitija gdje tatau označava kuckanje. Iako tatauiranje najčešće povezujemo sa Polinezijom te Maorima na Novom Zelandu, poznaju ga i na drugim stranama svijeta od sjeverne Afrike, preko južne i srednje Amerike do Europe.

Modne dizajnerice Jadranka Hlupić Dujmušić i Andrijana Subotić Pjajčik za svoj su zajednički multimedijalni projekt odabrale tatauiranje kao sociološki i kulturni fenomen u suvremenom društvu, i to odjevnim predmetima, fotografijom, plesnim performansom, a sve uz suradnju fotografa Roberta Rajtića, umjetnika svijetlosti Gordane i Zorislava Šojata i koreografkinje Andreje Široki.

Svoj rad temelje u različitim funkcijama koje je tatauiranje imalo kroz povijest te u različitim društvima: od oznake položaja i statusa pojedine osobe u društvu, do zaštite od zlih sila ili oznaka pripadanja pojedinim grupama i zajednicama.

Koncept same izložbe ima polazište u  trima elementima: formi, motivu tatuiranja i materijalu izrade.

Forma

Jednostavnost formi upotrebnih predmeta poput čaše, vaze ili lampe dizajnera Poula Henningsena, Arne Jacobsena, Philippea Patricka Starcka te Mustafe Forta bila im je inspiracija za modni dizajn, što je zapravo znatno rjeđi slučaj nego li obratno kada se modni motiv koristi na produkt dizajnu. Ne samo da ti oblici korespondiraju sa tijelom, nego i savršeno naglašavaju tatau motiv.

Motiv tatuiranja

Koristeći različite motive od kojih se neki doimaju arhaično, gotovo prirodno stapajući se sa formom tijela, do onih koji jasno pokazuju pripadnost modernoj zapadnjačkoj kulturi autorice stavljaju znak pitanja na samorazumljivost kriterija i podjela. Što je izvorno, prirodno, vječno? Što je konstrukcija? Tatauiranje otvara niz mogućnosti za propitivanje i poigravanje sa vlastitim društvenim pozicijama i identitetima. Preslagivanje i poigravanje sa spolnim i erotskim, ritualom, boli i žrtvom. Majstorska neukost – pogrešno napisano ime ispod srca, simbola ljubavi i pripadanja, poslužila je tako autoricama kao naslov izložbe. Tako Jennifer Đawn dobiva novu ulogu i novi život. I u novom preslagivanju ostaje ipak jedna konstanta, ona je tako ljudska, usprkos manama, istrošenosti, promašenim snovima – dio je vrlog divnog svijeta, optimistično najavljuju autorice.

Materijal

Materijal kojeg koriste za izradu odjevnih predmeta je najlon – sintetizirani polimer iz skupine poliamida što ga je prvi put sastavio 1935. godine Gerard J. Berchet. Upotreba najlona je danas tolika raširena i sve prisutna da se doima gotovo prirodnom. Najlon je materijal dovoljno prozračan, transparentan, fluidan da savršeno odgovara zahtjevima autorica koje u galerijskom prostoru modni dizajn ne koriste kako bi prvenstveno zadovoljile odjevnu funkcionalnost, već upravo suprotno, modni dizajn strukturiraju kao dio artističkoga izraza.

Radovima Tattoo – Jennifer Đawn autorice  se poigravaju i propituju složene odnose prirodnog i konstruiranog, osobnog i zajedničkog, tradicionalnog i modernog, modnog dizajna u službi odijevanja i umjetničkog izraza, no najvažnija poruka glasi, kako kaže Jadranka Hlupić Dujmušić: „Stavljajući ‘svoje  naočale’ u odnosu na svijet, slavimo tolerantan svijet želeći vjerovati da će pobjedničku srećku u lutriji života izvući oni koji pokušavaju vratiti čovječnost koju smo izgubili.“

Željka Jelavić

Jadranka Hlupić Dujmušić

Maturirala na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala dizajn tekstila na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Završila grafički dizajn, ALGEBRA. Članica: ULUPUH-a, HZSU–a, LIKUM-a, udruge Hrvatska baština i dr.

1996.- 2000. predavala likovni odgoj u OŠ P. Zrinski i modni dizajn u Centru za kulturu Maksimir.

2003. – 2008. vodila ljetnu likovnu školu dizajna u sklopu internacionalne glazbene škole Pučišća, Brač.

2000. – 2008. zaposlena u Benetton-u i Aerosoles-u

2008. – 2009. kolumnistica lifestyle časopisa ‘cafe’

2008. – 2009. art & produkt dizajnerica COPP grupe

Radila u industriji – modna kreatorica: Siscia Sisak, DTR Zagreb, Bambola Zagreb

Aktivno se bavi slikarstvom te njene slike vise u uredima raznih fondacija – Švedska fondacija Kvina till Kvinna, Global Fund for Women, Heart and Hand Fund, San Francisco i dr.

Važnije prezentacije: 

1989. HDLUZ ‘Permanenta’, Zagreb

1989. OK Fuzija ‘moda 70’, Beograd

1994. Galerija ‘Ulrich’, samostalna izložba, Zagreb

1991. Trienale Art fair, Zagreb

1991.  J’europe- Chambery, Francuska

1995. grupna izložba ‘Nasljeđe u suvremenom’, Mimara, Zagreb

1995. London ‘mascarade’ The R. Edwardian, London

1995. Sydney’s museum of Contemporary Art – grupna izložba, Sydney

1996. Galerija ‘Ribnjak’, Međunarodni ženski forum – samostalna izložba slika, Zagreb

1996. grupna izložba 20 godina ULUPUH-a, Galerija ‘Permanenta’, Zagreb

1996. 31. zagrebački salon, MGC, Zagreb

1998. Ulm Internationales Donaufest 98, Ulm

1995. Galerija ‘Ulrich’, vanjska izložba, Zagreb

2002. 37. zagrebački salon, Zagreb

1992., 2002., 2003., 2005., 2006., 2007., 2008. – grupne izložbe Sekcije za oblikovanje odijevanja ULUPUH-a: ‘VIZIJE’, ‘MOJA ZASTAVA’, ‘REDIZAJN’, ‘ZELENO’, ‘CRVENO’, Galerija ULUPUH, Zagreb

2006. Hrvatska ilustracija, Galerija ULUPUH, Zagreb

2008. Izložba hrvatskog dizajna 07/ 08, Zagrebački velesajam, Zagreb

2008. Industrijski dizajn, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb

2008. ‘Škart je Art’, Galerija Zvonimir, Zagreb

2008. Europski dom – samostalna izložba slika, Zagreb

2009. „Nit koja nas spaja“, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb

2010. Enes Kišević, knjiga „Busen Bosne“, likovno i grafičko oblikovanje, prijelom i priprema za tisak

2010. kostimografija za predstavu „Težišta“, Suvremeni plesni centar, Zagreb

2010. „Žena na mjesečini “, modni performans, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb

Andrijana Subotić Pjajčik, kreatorica modnog studija Etna Maar

Andrijana Subotić Pjajčik rođena je u Vinkovcima 1973. godine u znaku Vodenjaka. Zvijezde te činjenica da je rasla uz strojeve za pletenje obiteljskog obrta, odredili su njezin životni put. Žudnja za kreativnošću i inovativnošću potaknuli su ju na upisivanje studija projektiranja i oblikovanja tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Diploma stečena 1999. godine te članstvo u Hrvatskoj udruzi likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH-u) njezin su život čvrsto vezali uz njezinu najveću strast – onu prema modnom dizajnu.

Zahvaljujući iznimnom talentu i želji za materijaliziranjem svojih originalnih ideja, Andrijana Subotić Pjajčik već tijekom studija dobiva mnogobrojne pozive na revije u zemlji i inozemstvu. Tako su ju kao mladu dizajnericu upoznali ne samo domaći ljubitelji mode, nego i oni u zapadnoj Europi, Australiji te na Novom Zelandu. Zapažen rad donosi joj i stipendije British Councila za usavršavanja u Italiji i Velikoj Britaniji. Svoj rad idućih godina publici predstavlja na samostalnim revijama te revijama organiziranima u sklopu velikih modnih događaja. Istražujući granice modnog dizajna surađuje s uglednim institucijama kao što su Galerija ULUPUH, Galerija Klovićevi dvori te Arheološki muzej u Zagrebu.

Krajem 2004. godine Andrijana Subotić Pjajčik osniva modni studio Etna Maar. Simbolično je to ime koje pršti energijom Etne, čudesnoga vulkana na Siciliji, i Dore Maar, samouvjerene i ekscentrične fotografkinje iz doba nadrealizma. Ta energija utkana je u svaki predmet s potpisom Andrijane Subotić Pjajčik. Ideja za svaku novu kolekciju prenosi prve čestice pozitivne energije, a nove se akumuliraju svakim sljedećim potezom olovke, škara i igle. Zahvaljujući tomu njezin studio s pravom nazivaju i modnom ordinacijom. Naime, odjeća Etna Maar potiče onoga tko ju nosi, da pokaže svu ljepotu vlastite magme.

Robert Rajtić

Rođen u Zagrebu 1961. godine. Fotograf i produkt dizajner s prebivalištem u Zagrebu. Sudjelovao na brojnim skupnim i devet samostalnih izložbi.

Željka Jelavić, viša kustosica u Etnografskom muzeju u Zagrebu

Diplomirala etnologiju i sociologiju, magistrirala rodne studije. Područje profesionalnog rada je muzejska edukacija, a istraživački interesi usmjereni su antropologiji tijela i seksualnosti te feminističkoj antropologiji. Feministkinja, aktivistkinja, suosnivačica Centra za ženske studije u Zagrebu. Autorica niza izložbi, stručnih članaka te urednica knjiga i priručnika. Članica je više strukovnih udruženja, a od 2007. godine predsjednica je Hrvatskog etnološkog društva.

Gordana i Zorislav Šojat

Od 2003. godine bave se svjetlosnom umjetnošću, svjetlosnom scenografijom i kreativnom rasvjetom. U tim umjetničkim područjima ostvarili su niz samostalnih izložaba i postava te suradnje s brojnim umjetnicima. Također su autori/ koautori nekoliko kratkih filmova koji na specifičan način povezuju umjetnost, znanost i duhovnost. Posebnu pažnju u svome radu posvećuju suodnosu multidisciplinarnosti u znanosti i umjetnosti te sintezi različitih umjetnosti. Imali su više od 40 javnih izlaganja: Splitski salon, Kninska tvrđava, Gliptoteka HAZU, Vatroslav Lisinski, Institut Ruđer Bošković, također u Puli, Šibeniku, Ljubljani, Zemunu i Puttaparthiju. Njihov filmski i znanstveno-promidžbeni rad predstavljen je u sklopu više europskih znanstvenih projekata te u nekoliko mjesta u Indiji (Andri Pradesh i Kerali). Baveći se svjetlošću kao medijem, izumili su i nekoliko “svjetlosno – umjetničkih naprava“: svjetlozor, svjetlokist i svjetlovir te pokrenuli patentni postupak za posebnu vrstu “svjetlosno-umjetničkoga” optičkoga sklopa.

Andreja Široki

Završila srednju školu za ritmiku i ples Ane Maletić 1992. u Zagrebu. Od 1993. stalna je članica Zagrebačkog plesnog ansambla, gdje i danas pleše. Ostvarila je niz plesnih i kazališnih projekata; kao plesačica, performerica te suradnica za pokret. Surađivala je s nizom domaćih i inozemnih koreografa (Snježana Abramović-Milković, Katja Šimunić, Ksenija Zec, Marjana Krajač, Irma Omerzo, Jasminka Neufeld Imrović, Desanka Virant, Bebeto Cidra, Emilio Gutierrez, Alexis Eupierre, Martine Pisani i drugi). Nakon samostalnih projekata; sola Mojih 5 minuta slave i plesne instalacije U potrazi za izgubljenim vremenom, 2008. realizira cjelovečernji rad pod nazivom Kartografija, u Gliptoteci HAZU. Ovim samostalnim koreografskim radom započinje seriju istraživanja na temu mapiranja ljudskog tijela i tijela kao apstraktnog pojma, tijela kao otpornika i proizvođača, tijela kao bivajuće platforme. 2009. realizira svoj drugi cjelovečernji rad pod nazivom Težišta. Osnivačica je Centra za ples i umjetničko istraživanje.

Nina Lilek

Završila školu za klasični balet. Bavi se suvremenim plesom i natjecateljskim plesom u show danceu. Godine 2010. osvaja naslov državne prvakinje u solu i svjetski kup u show danceu. Članica je podmlatka Zagrebačkog plesnog ansambla te sudjeluje u brojnim predstavama, nastupima i manifestacijama.

Maša Štrbac, voditeljica Galerije ULUPUH

galerija-ulupuh@zg.t-com.hr

Akademija-Art.hr
05.07.2010.