Zagreb – U 90. godini preminuo je Alfred Pal, slikar i grafički dizajner, član ULUPUH-a.
Alfred Pal je rođen 1920. godine u Beču. Odrastao u Vukovaru, Zagrepčanin od 1945., pravi Srednjoeuropejac Alfred Pal je najveći dio svog životnog opusa stvorio u Zagrebu, pronosio ime Zagreba u druge gradove, radio najvećim dijelom za zagrebačke nakladnike i zagrebačka kazališta, izlagao u zagrebačkim galerijama te na mnoge načine zadužio Zagreb.
Aktualnost slikarstva Alfreda Pala kao i njegova grafičkog dizajna potvrđuje njegovu autorsku snagu, vlastitost odabrana puta, umjetničku izvornost i samosvojsnost. Duhovitost, ironija, kritičnost i oštro opažanje negativnosti društva i pojedinaca ima uporište u pozitivnim humanim i stvarnim vrijednostima društva. Dok mu je umjetnost opora a vizualna komunikacija pogađa cilj do te mjere da su dodatni komentari suvišni.
Istodobno djelo Alfreda Pala je duhovito, prosvjetljavajuće s puno poštovanja prema naručitelju i prema publici koja gleda predstavu ili čita knjigu. Upravo to poštovanje publike dovelo je do toga da je Alfred Pal maestralno rješavao teške i različite zadatke koje su mu povjeravali naručitelji bilo nakladnici bilo pojedine institucije iz kulture. Postao je kroz 66 godina svoga djelovanja najtraženiji i najuspješniji dizajner specijaliziran za opremu knjiga.
Stjecajem okolnosti došao je u priliku da grafičkim dizajnom tumači i predstavlja razdoblja društveno-političkih mijena. U nakladničkom timu sudjeluje optimalno te su njegova grafičko-likovna rješenja prepoznata kao koautorstvo u sadržajno formalnoj cjelini knjige (monografije Tavelić. Sutjeska itd.). Za te je odlike nagrađen Godišnjom nagradom Vladimir Nazor 1974. Svaku knjigu oprema prilagođeno sadržaju i publici: opremio je čuvene biblioteke Evergreen, HIT, ITD, Latina & Greca, Arion, Alfa i Omega, Zlatna knjiga, Sto najvećih, Biblija (1976.), riječnike, knjige povijesti umjetnosti, biblioteke izbora iz svjetske književnosti, Stoljeća hrvatske književnosti (1995.) itd.
Značajan dio grafičkog dizajna Alfreda Pala čine plakati koje je radio za različite naručitelje (HNK, Dramsko kazalište Gavella, Modernu galeriju u Zagrebu, Sarajevu, Zagrebački salon, Muzičke večeri u Zadru itd., za značajna događanja kao XIII. Internationalis Congressus Marianus /VI. Congressus Mariologicus (1971.) ili izložba Židovi na tlu Jugoslavije (1988.). Plakat je, danas, autorov način za istraživanje mogućnosti suvremenih računalnih tehnologija programa i printa, ali i sredstvo društvenog / humanog / umjetničkog angažiranja čime ga približuje vlastitu slikarstvu.
Alfred Pal je također jedan od inicijatora i osnivača Zgrafa (1975.), 1. zagrebačke izložbe grafičkog dizajna – Zgraf, koja će postati trijenalna međunarodna izložba pod visokim pokroviteljstvom Skupštine grada i Internacionalnog savjeta udruženja grafičkih dizajnera (ICOGRADA). Na prvom Zgrafu ’75 Alfred Pal oblikuje katalog. Za naslovnicu upotrijebio je detalj iz plakata (šifriranog VL 74-47) koji je poslan na natječaj organiziran suradnjom ULUPUH-a, Zgraf-a i Studentskog centra. Cvijet u boji koji izvire iz crno bijelog optički pokretljivog labirinta (op-art) bio je izvrstan izbor za naslovnicu jer je ukazivao na promjene koje su se javljale u području umjetnosti. Bila je to svojevrsna najava postmoderne koja je 1980. postala dominantna i stoga je ovo rješenje uvršteno u knjigu Feđe Vukića Povijest hrvatskog dizajna.
Galerija «Milan i Ivo Steiner» pri Židovskoj općini osnovane su 1993. / 94. na inicijativu Alfreda Pala. Tu je organizirao autorske izložbe koje su nastale kao istraživački poduhvati. Zahvaljujući agilnosti Alfreda Pala otkrivena su javnosti dva značajna ratna fotografa Elvira Kohn i Hugo Ribarić (Fischer), izvučena iz anonimnosti i zaborava. Također su iz zaborava i anonimnosti izašli rano preminuli pjesnici i slikari Židovi zahvaljujući grafičkim mapama koje je inicirao Pal, te je prve sam u potpunosti financirao.
Teško i ozbiljno (optužujuće) slikarstvo Alfreda Pala krenulo je 1961. od gestualne apstrakcije, od rastrganog traumatološkog sjećanja na sumanutost totalitarnih sustava, pa preko angažirane simbolike, do sarkastične fantatike, te impresivno obuzdanog znaka holokausta (žrtve paljenice) u vidu gorućeg grma, koji se bez stalnog i strogog nazora isti čas opet može prometnuti u požar, potpunog spaljenja nevine žrtve. Bogat je to slikarski opus autentičnog stvaralačkog svjedočanstva. Izražajni ljudi-znakovi sazdani od bodlji i bodeža, neprestano su u obrambenom stavu i u napadačkom stavu. Rijetko korištena tehnika enkaustike omogućava mu neobične i posebne efekte.
O Alfredu Palu su snimljeni kratki dokumentarni filmovi «Sudbine» i «The Painter» (1987.), te «Goli otok» (1994.) režisera Bogdana Žižića koji je na filmskom festivalu Zagreb 1994. dobio prvu nagradu u kategoriji kratkog i dokumentarnog filma.
Godine 2010. Alfredu Palu dodijeljena je nagrada Vladimir Nazor za životno djelo u kategoriji likovne i primijenjene umjetnosti, te nagrada Grada Zagreba za životno djelo.
Priredila: Branka Hlevnjak
Posljednji ispraćaj Alfreda Pala je u utorak, 6. srpnja 2010. godine, u 13.50 sati, na krematoriju Mirogoja u Zagrebu.
Akademija-Art.hr
01.07.2010.
