Memorijalna galerija Aleksandar Rukavina, Brtonigla
Otvorenje: subota, 25. lipnja u19 sati
U okviru programa „Mjesec fotografije u galeriji Aleksandar Rukavina“
Organizator, selektor: Slađan Dragojević
Curator: Eugen Borkovsky
Događanje prostora
Proces započinje bez nakane, kretanjem, ulaskom u prostore. Zapažanje se događa instinktivno, spontano. Kano da autorica slučajno pronalazi motiv kao gotov artificijelni predmet. Nastavak se odigrava besprijekornim kadriranjem i okidanjem. Zabilježene situacije postaju fiktivne scene za suočavanje. Bilježenje svjetlom završava kao niz isječaka trenutaka znakovite realnosti.
Umjetnica, zavedena magičnim svjetlom, rasporedom elemenata, mirisima, pogledima, kompoziciju postiže znalačkim pomakom objektiva. Pred nama je odmjereni ritam kadrova, začudna kompozicija i izuzeće kolora. Senzibilnom lakoćom su plasirani detalji, površine, sjene, predmeti, teksture ali i ljudi. Zasjenjenja, obrisi predmeta, ponegdje suncem obasjanog prostora, otvorom prozora ograničenim svjetlom, u objektivu dobivaju emotivnu napetost. Autorica koristi svjetlo gradeći kompozicije kombinacijom sjenki, razlikama u planovima i zatečenim predmetima. Staložena kompozicija poigrava se našom percepcijom. Detalji predmeta, na fotografijama hrabrog izreza, kao da su tu, ovdje, na dodir.
U ovo prijelomno vrijeme krize, skoro da postaje neuljudno predstavljati motive i umjetničke radove koje karakterizira doza lirike. U našem slučaju, umjetnica izrezom i motivikom izgovara osobni pristup i sasvim je nesklona nekom uobičajenom motivu. Senzibilitet autorice snažno je izražen bogatom paletom tekstura koje grade svaki pojedini rad.
Svjetlosne formacije kao da se podaju autorici. Njeno nijemo svjedočenje i nama stvara dojam naše nazočnosti. Autorica nas ne izdvaja, upravo suprotno, uvlači nas u kadrove, u seriju, u njeno događanje prostora. Sat, ogledalo, zapaljeni madrac ili odloženi štap rolete uz dječji grafit, djeluju začudno unutar vizualnih izrezaka koji, u prvi mah, pokreće ideju neprisustva. No, tu još žive ljudi. Osobe se pojavljuju kao odrednice, orijentiri, oznake prostora i vremena. Umjetnica svjedoči: raznorodne teksture, zavjese ili predmeti ispranog, izmučenog ali ispeglanog tekstila, odašilju dojam vremenitosti ali prisutnosti.
Sadržaj i atmosfera pojedinog rada i cijelog niza u savršenom su skladu. Autorica nam aktivira znatiželju. Inicirani smo na kretanje, istraživanje niza. Nakon jedne fotografije, kadra, odmah tražimo slijedeći. Jedini dojam potpune potrošenosti unose kadrovi spaljivanja. Stari predmeti svjedoče trajnost, ustrajnost, tijek. Potrošeni ipak izazivaju sjetu. No, zapaljeni madrac je samo predmet pa mi odmah želimo zaboraviti ove scene. Prisustvo živih, dodatna je kvaliteta koja zaokružuje projekt a umanjuje nelagodu. Ovo je sjećanje na starost, na prolaznost, ali i na nestajanje tuge i nadolazak mira.
Odmjereno lirski pristup i promišljeno likovno promišljanje odlike su ovog projekta. Nizanje / otkrivanje detalja postupno nas dovodi do šifre cijele serije radova. Tijek godina, rabljenost stvari, osoba i vremena, postavljena je na upit prisustvom djeteta. Igra kao da neminovnu mijenu postavlja u vječnost. Kao i krhke, trenutne sjene koje su slijedećeg trenutka na nekom drugom predmetu.
Čini se da je čarobnjaštvo kreativnog zapažanja iznašlo oznake duše. Senzibilnost koja slijedi ponuđeni trag evokacije, izuzetno je plasirana. Uzbuđujuće i u isto vrijeme mirno, bez egzaltacije. Navedeni smo na razmišljanje a autorica nam nudi rješenje: osmjehe osoba. Na nama je da prihvatimo ponuđeni trag. Percepcija nam postaje bogatija za jedno plemenito, likovno ponuđeno, iskustvo. Inicijator ovog dojma je fotografski projekt, autorica je Katarina Sadovski.
Eugen Borkovsky
Katarina Sadovski (1980. Postojna). Po završenoj Srednjoj školi za oblikovanje i fotografiju u Ljubljani, nastavlja školovanje na Academy for Film and TV (FAMU) u Pragu. Po završetku studija fotografije posvetila se je fotografskoj karijeri, dok u isto vrijeme nastavlja sa magistarskim studijem na istoj akademiji. Magistarski naziv je dobila 2008. godine sa tezom Slovenian Photography After The Year 1980 and The Group IRWIN. Od 2008. godine zaposlena je kao predavač fotografije na višoj strukovnoj školi Školskoga centra Srečka Kosovela u Sežani, smjer fotografija. Njezin opus najviše je posvećen krajoliku i kreativnoj fotografiji. Svoje radove je predstavila na više međunarodnih izložbi u Češkoj, Italiji, Azerbeidžanu, Francuskoj i Sloveniji. Organizirala je i sudjelovala na mnogim fotografskim radionicama, međunarodnim fotografskim projektima, a organizirala je i velik broj izložbi. Svoje je radove objavljivala i u domaćim i stranim publikacijama.
Izdavač / Editore: Općina Brtonigla / Comune di Brtonigla; Urednik: Michelle Babić za TZ Brtonigla; Voditelj programa galerije: Slađan Dragojević; Koordinator: Rita Počekaj; Curator: Eugen Borkovsky; Tekstovi / I testi: Eugen Borkovsky; Lektura (HR): Doris Pandžić; Produkcija projekta: Galerija Aleksandar Rukavina, Brtonigla; Catalogue design: Studio Borkovsky; Fotografije / fotografie: Katarina Sadovski; Postav / Installation: autorica, Slađan Dragojević, E.B; Tisak / Print: Comgraf Umag; Naklada / Tiratura: 200; Info: www.akademija-art.hr
