Hrvatsko-češko društvo među svojim članovima, suradnicima i prijateljima iz Češke besede Zagreb predstavili su u utorak 8. lipnja u popunjenom Češkom domu u Zagrebu novi broj glasila Hrvatsko-češkog društva Susreti kojeg su predstavljali Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva a koji je urdenik časopisa, i Juraj Bahnik, predsjednik vijeća češke narodne manjine Grada Zagreba
Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac predstavljao je i kao urednik glasila i kao najzastupljeniji autor, kao predstavljač vrlo vještim se iskazao prikazavši uvjerljivo sadržaj ovogodšnjeg broja glasila Hrvatsko-češkog društva „Susreti“, pritom je dojmljivo govorio o pojedinim temama koje glasilo oznanjuje pred okupljenim članovima HČD-a, suradnicima baš kao i prijateljima iz Češke besede Zagreb koji su nazočili predstavljanju u Češkom domu u Zagrebu.
Zapaženo je supredstavljajući glasilo govorio mr.sc. Juraj Bahnik, i kao predsjednik vijeća češke narodne manjine u Gradu Zagrebu, ali i kao sturčana osoba koja dobro poznaje hrvatsko češke odnose. Govoreći mr.sc. Bahnik više je puta ukazivao na primjerena iskustva dobrog suživota češke narodne manjine s Hrvatima u Hrvatskoj, koja bi mnogim narodnim manjinama mogla biti uzor u Europi. Govorio je dojmljivo o dolasku Čeha, baš kao i njihovoj povjesnici od kad su se počeli naseljavati na području Slavonije prije dva stoljeća u Hrvatsku. Vješto je prikazao suživot češke manjine pa i kako se odvijao tijekom i prolaskom kroz zahtjevno 19. i 20. stoljeće. Pritom je m.sc. Bahnik govorio i o Obrambenom oslobodilačkom Dovinskom ratu u kojemu su hrvatski Česi s ponosom stajali rame uz rame s Hrvatima u obrani svoje Domovine. Govorio je i o ovodobnim okolnostima u kojima češka narodna manjina može puno toga dobrog izrazati i učiniti, što u Hrvatskoj zaista i čini jer postoje perspektive za boljitak …
Lipovac je govoreći spomenuo da se već po šesti put obraća kao urednik glasila Hrvatsko-češkog društva Susreti kojeg su ponovno oživjeli pokrenuvši ga 2011. i tako već ustvrdili primjetnu tradiciju i u hrvatskoj publicistici i u hrvatsko-češkim vezama. U okolnostima kad je zahtjevno održavati pozitivne trendove u bilo čemu, nama u HČD-u uspijeva zadržati kvalietu Susreta i kad je u pitanju sadržaj i grafički izgled. Svega toga ne bi bilo bez potpore sponzora, a to su, već šestu godinu Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a drugu godinu i Ministarstvo kulture. To govori o stupnju odnosa Hrvatske i Češke, jer hrvatska država putem HČD-a, već šestu godinu financira časopis u kojemu se promiče i predstavlja Češka i hrvatsko-češko prijateljstvo, posebno na području kulture, kao i druge pozitivne vrjednote.
Lipovac nadalje govoreći kazao je baš kao i na ranijim predstavljanjima glasila društva, pa je tako i ovog puta ponovio da su Susreti najozbiljeniji i najuspješniji projekt Hrvatsko-češkog društva, zapravo brend i osobna iskaznica našeg društva. „Mi smo jedino društvo prijateljstva u Hrvatskoj koje ima svoje glasilo, i to u obliku pravog časopisa, kao što smo među rijetkima koji imaju i svoju internetsku stranicu, kao i stranicu na Facebooku. Dakle, nismo društvo koje je getoizirano, koje okuplja svoje članove na internim druženjima, nego organiziramo javna događanja, o kojima također možete čitati u Susretima, pritom uspijevamo realizirati i jedan ovakav zahtjevni nakladnički projekt namijenjen širem krugu građana, svim pobornicima hrvatsko-češkog prijateljstva i onima koji će to tek postati, a potencijalnih ima jako puno, oko četiri milijuna samo Hrvatskoj, jer mislim da su doista rijetki Hrvati koji o Češkoj i Česima imaju loše mišljenje, ako i imaju onda je to zbog nekog osobnog neugodnog iskustva. Mi međutim gledamo pozitivno pa iz iskustva brojnih pozitivnih i svijetlih primjera izgrađujemo i njegujemo pozitivnu predodžbu i Češke i hrvatsko-čeških veza.
Lipovac je istaknuo „Ove nove Susrete predstavljamo u pravom trenutku, uoči razdoblja kad će hrvatsko-češki odnosi biti posebno dinamični, jer slijedi nam ljeto kad stotine tisuća turista dolazi u Hrvatsku, i to je zapravo vrhunac hrvatsko-čeških odnosa, jer baš tad se zbivaju brojni međuljudski kontakti i to u jednom ležernom ozračju. Stoga ćete ovog ljeta, zahvaljujući ovim Susretima, dobiti mnoštvo tema za razgovor s Česima, a ako ne ćete s Česima dolaziti u kontakt jednostavno ćete imati što čitati negdje na plaži ili u hladu. Izim toga slijedi nam Europsko nogometno prvenstvo na kojem će se Hrvatska i Češka sučeliti u istoj skupini. Bez obzira na rezultat, tad će se više govoriti i pisati i o Češkoj u Hrvatskoj i o Hrvatskoj u Češkoj, i u medijima, ali i po pivnicama, kafićima i svugdje u svakim prigodamas gdje se komentiraju nogometni rezultati. Nadajmo se da navijači naših dviju država ne će pokvariti tu idilu koja postoji u hrvatsko-češkim odnosima, bez obzira čija će se reprezentacija bolje plasirati.
Ovaj broj Susreta oborio je dva rekorda: ima najviše stranica, čak 80, a lanjski je imao 72, ali i najviše autora, čak 20, i zahvala najprije ide njima jer bez njih ne bi bilo Susreta, odnosno ne bi bili ovako raznovrsni i zanimljivi. Među autorima je 14 članova HČD-a, uz Marijana Lipovca kao urednika to su Miroslav Křepela, Vlatka Banek, Tihomil Maštrović, Snježana Herceg, Franjo Vondraček, Vjenceslav Herout, Mato Pejić, Zdenka Taborski, Ivanka Stahuljak, Ivona Mamić, Barbora Veselić, Tonći Stanić i Vladimir Ivić. Priloge je napisalo i čak šest autora koji nisu članovi HČD-a i tu su i pojedine vrlo istaknute osobe: akademik Tonko Maroević, Antun Vujić, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda, Matija Ivačić s Katedre za bohemistiku, češka muzikologinja Michaela Freemanová, Jasenka Kranjčević koja je jedna od vodećih stručnjaka za povijest hrvatskog turizma i Lenka Kopřivová, potpredsjednica udruge moravskih Hrvata, a objavljujemo i pjesmu o Pragu koju je 1989. napisao pjesnik i diplomat Drago Štambuk.
Susreti ne bi bili grafički na ovoj razini da nije bilo Alana Čaplara koji je i ovog puta napravio prjelom. Zasluge za kvalitetan tisak idu Skaner studiu ali i tiskari koja ih je tiskala.
Susreti su namijenjeni ne samo članovima HČD-a, nego svim pobornicima hrvatsko-češkog prijateljstva, svima koji vole Češku, njezinu kulturu i sve ono što je češko, studentima i profesorima bohemistike, stručnjacima drugih profila. I ono najbitnije (ovo je jedini takav časopis u Hrvatskoj), jer ne postoji nijedan drugi u kojem se piše isključivo o Češkoj i hrvatsko-češkim odnosima. I na kraju, ovo je neizostavno štivo hrvatskim diplomatima u Češkoj i osoblju češkog veleposlanstva u Hrvatskoj, koje nadam se poštuje ovaj trud kojeg ulažemo u promicanju njihove države i širenje dobrih hrvatsko-čeških vibracija koje stvaraju povoljnije okružje da naši odnosi budu još bolji. Nema veleposlanstva u Hrvatskoj koje ne bi voljelo imati časopis poput našeg, u kojem se pregledno predstavlja njihova država i kultura ali češko veleposlanstvo je među iznimnima koje ima tu sreću.
Kazat ću nešto i o samo sadržaju Susreta: kad čitate vijesti s područja hrvatsko-čeških veza onda veseli taj jedan stalni uzlazni trend, umjereni napredak u granicama zakona koji vladaju u našim međudržavnim i međunacionalnim odnosima. Naši šefovi diplomacije uzajamno su se posjetili, hrvatska diplomacija posvetila je veću pozornost Višegradskoj skupini, o čemu smo pisali u lanjskim Susretima, u Pragu je održan Gavranfest u čast našeg uglednog književnika Mire Gavrana, opet je uspostavljena izravna avionska linija Zagreb-Prag, u Zagrebu je opet gostovala Češka filharmonija ali i nekoliko čeških književnika, u Zagrebu je crtić A bio postavljen kao kazališna predstava, predstavljen je prva velika češka gramatika na hrvatskom jeziku, razvija se suradnja hrvatskih i čeških povjesničara, promoiče se naša zajednička arhitektonska baština, u Zagrebu je prvi put jedna Čehinja dobila ulicu, Marija Radić, a u fond imena ušao je i Vaclav Havel, na prijedog HČD-a, Tjedan češkog filma u Zagrebu je već postao ukorijenjena tradicija starija valjda od svih studenata bohemistike, Češka je bila država partner na Lipovljanskim susretima, naš član povjesničar Vjenceslav Herout dobio je nagradu Gratias agit za promicanje dobrog imena Češke u svijetu, u hrvatskoj javnosti uspjeli smo popularizirati arhitekta Vladu Milunića koji je dao interview za lanjske Susrete, a ove godine u ožujku dodijelili smo mu mu Nagradu „Marija i Stjepan Radić“ za zasluge u promicanju hrvatsko-čeških veza, što je imalo izvrstan medijski odjek. Sve više napreduje udruga Oko Jadrana koja je u Bibinjama započela s nastavom češkog, prvom u Dalmaciji, razvija se i suradnja moravskih Hrvata s Hrvatskom, i što nas posebno veseli, u Pragu je došlo do obnove Češko-hrvatskog društva pa se može očekivati još veća aktivnost HČD-a u Češkoj. Iz rubrike Vijesti ističem i članak o tomu kako je Češka (navodno), promijenila ime, o čemu su pisali i naši mediji, ali i članak o razlikama između Hrvatske i Češke u gospodarskoj i financijskoj politici iz kojeg se vidi zašto Češka napreduje, a Hrvatska ne.
Kad je lani prof. dr. Tihomil Maštrović predstavljao Susrete, tad je rekao da u današnje doba opće globalizacije identiteti nacija i njihovo prepoznavanje mogu služiti kao mostovi u povezivanju pojedinih bliskih naroda i država i da su baš Susreti u tom smislu puno napravili, ukazujući na međusobne sličnosti i razlike Hrvatske i Češke, otkrivajući kapilarnu povezanost češkog i hrvatskog naroda u povijesti na brojnim razinama, što treba biti i u budućnosti jedna od bitnih zadaća Susreta. To smo nastavili i u ovom broju jer doista, zapanjujuća je količina te kapilarne, dakle naoko sitne, ali time ne manje čvrste povezanosti Hrvata i Čeha. To smo naznačili već samim koricama: na naslovnici donosimo sliku samostana Emaus u Pragu kojeg je osnovao Karlo IV. i u njega doveo hrvatske glagoljaše, znači jedna od arhitektonski najznačajnijih i najpoznatijih spomenika naših uzajamnih veza, i to putem jedne od najvećih i najpopularnijih osoba češke povijesti kojem je ove godne 700. godišnjica rođenja, što smo proslavili ovdje 17. svibnja. Karlu smo naravno posvetili opširan članak, autora Miroslava Křepele.
Na zadnjoj stranici je pak slika Alfonsa Muche koja prikazuje obranu Sigeta, a ove godine se obilježava 450. godišnjica tog slavnog i tragičnog događaja, te pogibije Nikole Šubića Zrinskog koji je bio češki zet, čija žena Eva je, prema libretu Zajčeve opere, bila s njim u Sigetu, kao i druge žene, i baš njih je Mucha prikazao u desnom dijelu slike. Nedaleko odavde postoji i ulica posvećena tim ženama, ili barem jednoj od njih, Ulica neznane junakinje. Donosimo naravno i članak o Slavenskoj epopeji, a u vezi s ovim jubilejem iz ciklusa Slavenska epopeja je članak koji je napisala vodeća češka muzikologica Michaela Freemanova, a koji govori o tomu kako je Zajčeva opera Zrinski bila prihvaćena u Češkoj.
Zapažen je i tekst Tihomila Maštrovića o vezama Ive Vojnovića i Češke, o tomu koliko su njegove drame bile popularne u Češkoj i koliko je volio Prag kojeg je uspoređivao s Dubrovnikom. Zatim, članak o Ameliji Jurković iz Opatije koja je između dva svjetska rata bila prva dama Praga, a istodobno je Čehinja Berta Heinzel bila prva dama Zagreba.
Interview za Susrete dao je likovni umjetnik Ivica Antolčić koji je i član HČD-a, u kojem podsjeća da ove godine pada stota godišnjica Hrvatskih jaslica u crkvi sv. Blaža koje je napravio Čeh Vojta Braniš, a podsjeća i na još neke hrvatske kipare češkog podrijetla Milu Vod, Želimira Janeša, Čeha po majci, pa i na Vanju Radauša, za kojeg malo tko zna da mu je pradjed u Vinkovce došao iz okolice Praga. Zatim članak o Josipu Salaču, daruvarskom Čehu koji je bio pomoćni zagrebački biskup i značajan je za očuvanje češkog identiteta, ali i za njegovo poimanje u hrvatskom okružju. Vlatka Banek piše o vezama Hrvata i Čeha preko popularne glazbe, primjerice Marijana je bila 1934. prjevedena na češki, a Ivo Robić karijeru u Njemačkoj ostvario je preko suradnje s češkim Supraphonom. Vjenceslav Herout piše o Hrvatskom sokolu u Daruvaru, tu su i dva teksta Franje Vondračeka, jedan o ocu hrvatske enologije Dragutinu Stražimiru koji je bio veliki čehofil i koji je u Pragu i umro i pokopan, i o Karelu Havličeku Borovskom koji je 1848. bio u Zagrebu i surađivao s banom Jelačićem. Matija Ivačić piše o književniku Ludviku Vaculiku.
Zanimljiv je članak Mate Pejića o odnosu Masaryka prema alkoholizmu, na kraju je ne manje vrjedan tekst Antuna Vujića, kojemu je žanr teško odrediti o tomu kako je njegov pradjed pio pivo s Masarykom, u ležernom ozračju koje on kasnije kao ministar kulture nije mogao doživjeti jer se u njegove veze s češkim predsjednicima umiješao protokol.
Ujedno je Vujić napisao i jednu zanimljivu pjesmicu na mješavini češkog i hrvatskog, a od pjesama skrećem pozornost najprije na sonet kojeg je napisao akademik Maroević i posvetio ga Dušanu Karpatskom, i to tako da mu je napisao ime u akrostihu (srećom, ime i prezime mu ima 14 riječi). Tu je i pjesma o Pragu Drage Štambuka, Praga caput regni, ali i pjesma o Zagrebu napisana na češkom naše članice Zdenke Taborski Obličej města. Kad spominjemo kapilarne hrvatsko-češke veze, dakle taj jedan sitni vez, onda je tu i zanimljivost da je češki književnik Arnošt Lustig nakon sloma Praškog proljeća nakratko živio u Zagrebu i radio u Jadran filmu, a u članku o pokrštenju Poljaka, za koje je zaslužna češka princeza Doubravka, naći ćemo podatak da je prvi poljski biskup Jordan navodno bio iz Zadra. Spajaju nas dakle mnoge epizode iz prošlosti, mnogi zajednički velikani, ali prije svega zajedničke identitetske odrednice, pripadnost našem srednjoeuropskom kulturskom i civilizacijskom krugu koja je, u političkim okolnostima članstva obje države u EU i NATO-u, zdrav temelj da hrvatsko-češki odnosi cvatu i nadalje pa kao i ranije donose brojne rezultate na obostranu korist.
Nadam se da ćete sa zanimanjem pročitati ove Susrete, od korica do korica i da ćete ih sačuvati jer ovo nisu novine koje se pročitaju i bace, a ako nam želite pomoći da realiziramo idući broj, bilo financijski bilo svojim tekstovima, ili ako se naprosto želite učlaniti u HČD i biti dio jedne uspješne hrvatsko-češke priče, naša su vam vrata otvorena, pogotovo jer upravo idemo ususret 25. godišnjici našeg osnutka i uspješnog djelovanja na promicanju ideje hrvatsko-češkog prijateljstva koja pada u veljači 2017.
Suradnja i partnerstvo HČD-a s institucijama češke manjine naša je trajna orijentacija od samih početaka, kad to nije bilo toliko niti probitačno, a niti politički unosno, ipak mi se ni tad nismo vodili političkim pragmatizmom, nego smo samo slijedili pozitivnu hrvatsku tradiciju u kojoj je prihvaćanje narodnih manjina kao sastavog dijela hrvatskog društva civilizacijsko dostignuće izgrađivano stoljećima i bitna odrednica hrvatskog identiteta kojeg ne bi bilo ovakvog kakav je bez pripadnika manjina. Zaključio je Lipovac prikazivanje ovogodišnjeg broja glasila Susreti na predstavljanju u Češkom domu u Zagrebu.
