Skip to content

Emil Bobanović Čolić: Pred morem nemam tajne

Galerija crkvice sv. Trojice, Kastav

Emil Bobanović Čolić
Pred morem nemam tajne
Od 01. 07. (u 20.00 sati) do 14. 07. 2009.

Izložba akrila na platnu Emila Bobanovića Čolića je priređena uz otvorenje 19. internacionalnog festivala „Kastafsko kulturno leto 2010.“ Ovaj znani slikar, kipar i pedagog, koji je izlagao širom svijeta, svojim je gimnazijskim školovanjem i kasnijim službovanjem i pedagoškim radom u školama usko vezan za Kvarner. Danas živi ponajviše na relaciji Pelješac – Italija i još uvijek aktivno slika i izlaže. U bogatoj biografiji još davnih dana mu je upisan i Kastav – kao mjesto boravka i rada u kastavskoj školi. Kastav on nikada nije zaboravio i jednom je tu, već kao poznati umjetnik, izlagao, a ovom će prilikom svojom drugom izložbom u Kastvu uveličati program otvorenja „Kastafskog kulturnog leta“. Izlaže svoj noviji ciklus radova, nastao posljednjih godina, koji je inspiracijom vezan za njegov rodni Pelješac.

Kustosica izložbe, kao i selektorica cjelokupnog programa galerije je likovna kritičarka i povjesničarka umjetnosti Višnja Slavica Gabout.

Pred morem nemam tajne

„Ovaj ciklus odabran za Galeriju crkvice sv. Trojice noviji su radovi Emila Bobanovića Čolića, za koje su već mnogi teoretičari spomenuli da je svojevrsni „ciklus sinteza“. Jer upravo u njemu su sabiti elementi svih njegovih prijašnjih iskustava, zgusnuti u cjelinu koja mnogo govori. Na prvi pogled to je potpuno apstraktno slikarstvo, međutim ta apstrakcija derivirala je iz motiva mora. Mora kojem je slikarstvo Emila Bobanovića-Čolića uvijek bilo na neki način posvećeno, ili ga se doticalo. Ali ovaj autor je opise mora i morskih valova, barki i jedara na svojim slikama vrlo brzo sažeo i na svoj način taj motiv interpretirao, da bi u radovima posljednjih godina prepoznatljivost sveo tek na asocijativnost. Nju razbuđuje koloristički sužen, ali vizualno izražajni preplet plave, crvene, crne i bijele boje, zatim gestualni, valoviti potezi i energija koja izbija iz same slike, po čemu se zaključuje da se tu može raditi još uvijek o istom motivu – ali transformiranom. Jer sad je on prisutan samo vizualno, kroz čiste likovne elemente: kao ekspresivan, dinamičan i snažan kolorit, kao otvorena kompozicija naglašene strukture, kao široki potezi i pastozna boja. Bobanović-Čolić je tako došao do faze primarnog slikanja, oslobodivši boju i potez stege motiva i baveći se bojom kao fizičkom činjenicom i kao materijom, pri čemu je bitnije ono što ona jest od onoga što ona opisuje. Navodeći sve naše senzore da se aktiviraju zbog nje same. Motiv se može još samo naslutiti, premda je nepobitno da je autor morao u svoju boju i poteze ugraditi i sva svoja sjećanja i emotivne doživljaje, vizualne asocijacije i osobna iskustva. Ali naglasak je primarno na čistoj vizualnosti, pri čemu je boja glavni nositelj izražajnosti. Ona je u Bobanovića zvonka i istodobno suptilna. Gusta – ali i neobično prostorna i prosvijetljena. Rafinirana i sugestivna. Prozračna i fluidna – ali i opipljiva i tektonična. Puna je nekog isijavanja i unutarnjih vibracija, sjajnih kolorističkih suzvučja, ali i izbalansiranih i neobično rafiniranih tonskih i svjetlosnih nijansi, šaljući iz svoje opipljive gustoće jednom poruku o težini i glasnoći, a drugi put o svježini i prostornosti. Pulsirajući tako po diktatu umjetnikovih unutarnjih energija. Ipak, jednom oslobođena, ona kao da živi svoj zasebni život.
Platna Emila Bobanovića-Čolića pokazuju da su mjesta stalnih metamorfoza. Mjesta otkrivanja i prepoznavanja; odgonetavanja i osluškivanja. Ali prije svega mjesta estetskog uživanja, jer bez obzira na način i vrstu likovnog istraživanja, on svoje slikanje uvijek započinje dijalogom s kistom i s bojom; s rafiniranim koloritom i s profinjenim osjećajem za materiju. Međutim, počinje ga i nekim nama možda tajnim dijalogom s motivom. S morem s kojim ima stalni, nepromijenjeni odnos cijeloga života. Odnos u kojem oni, jedno pred drugim, nemaju tajni.“

Višnja Slavica Gabout, dio predgovora iz kataloga

EMIL BOBANOVIĆ ČOLIĆ rođen je 1926. u Kuni na otoku Pelješcu. Gimnaziju je pohađao u Krku, a Školu primijenjene umjetnosti (klasa prof. Kaštelančića) završio je u Splitu. Diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj Pedagoškoj akademiji kod prof. Mladena Veže, ali isto tako i književnost kod dr. Marina Franičevića na VPŠ. Izlaže samostalno od 1962. i do sada je realizirao izložbe u mnogim relevantnim prostorima u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji, Francuskoj, Južnoafričkoj Republici, Bugarskoj i Austriji. Na svjetskoj izložbi Biennale internazionale dell´ arte contemporanea u Firenci 2001. nagrađen je medaljom Lorenzo il Magnifico i Diplomom u selekciji skulptura. Dobitnik je i mnogih drugih nagrada i priznanja. O Bobanoviću su pisali, između ostalih, Vittorio Abrami, Maria Rosaria Belgiovine, Milan Bešlić, Vladimir Bužančić, Gorka Ostojić Cvajner, Ljubica Dujmović, Vanda Eckl, Cvito Fisković, Tullio Vorano, Branka Arh, Jasna Rodin i mnogi drugi. Umjetnik je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke i Zagreba, kao i A.I.A.M. Rim. Živi i radi na relaciji Hrvatska (Kuna, Trstenik, Labin, Zagreb) – Italija (Monza, Milano).

Ines Greblo, izvršna direktorica

kkl@kkl.hr

Akademija-Art.hr
23.06.2010.