Darko Glavan: Na svojoj strani

Iako je interesno područje Darka Glavana zahvaćalo iznimno široko područje, izložba kojom se obilježava godišnjica Glavanove smrti (12.7.2009.) nastaje kao potreba da se podsjeti i registrira značaj što ga je rad Darka Glavana na području pop kulture ostavio iza sebe. Izložba će dati presjek zbivanja u popularnoj kulturi od sedamdesetih godina do danas. S obzirom da su uvijek dobrodošla nova sintezna istraživanja pop i rock glazbe, stripa, ilustracije, fotografije, plakata, karikature ili dizajna, Glavanov doprinos tim područjima doista nije zanemariv. Glavanovo dugotrajno intenzivno praćenje, komentiranje i sudjelovanje u stvaranju naše popularne kulture i kulturne scene jedna je od mogućih osi koje omogućavaju sagledavanje kompleksnosti različitih oblika stvaralaštva, njihovog prožimanja i njihove recepcije u javnosti. Izložba na kojoj se isprepliću različita područja stvaralaštva iznimno velikog broja autora odraz je Glavanova umijeća komunikacije s iznimno širokim krugom ljudi koji su cijenili njegovu iskrenost, kolegijalnost i stručnost. Osim nekih primjera originalnih artefakata koje je Glavan sakupio, izložba će prikazati plakate izložbi koje je priredio, knjige koje je objavio, primjerke časopisa za koje je pisao, fotografije koje su načinili njegovi prijatelji, uvećane isječke njegovih likovnih kritika. Na TV ekranu biti će prikazivani isječci iz brojnih TV emisija u kojima je Glavan sudjelovao. Na drugom mjestu biti će ekran s video spotovima glazbe o kojoj je pisao i koju je promovirao.

 

Inicijator izložbe: Frano Dulibić

Suradnici na pripremi izložbe: obitelj Glavan, prijatelji i kolege

Dizajn materijala za postav izložbe: Bachrach & Krištofić

Prostorno-likovni postav izložbe: Oleg Hržić

Darko Glavan – na svojoj strani

Tek kada se poduhvatimo rekonstrukcije elemenata koji su sačinjavali popularnu kulturu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, vidimo koliko nam nedostaju cjelovita istraživanja naše svakodnevice. Ostao je zanemaren pregled malih a značajnih stvari koje su sačinjavale vedriji dio svakodnevnog života onih koji su tada proživljavali svoje djetinjstvo i mladost. Konkretno, to su dva desetljeća koja su odredila tadašnje mlade generacije kojima je pripadao i Darko Glavan. Podsjetimo se na fragmentarne podatke: pedesetih je Jugoton počeo proizvoditi LP ploče, Slovenci su proizveli Cocktu, produkcija Zagrebačke škole crtanog filma počela je dobivati međunarodni značaj. To je vrijeme naglog rasta popularnosti rock&rolla, kako na vinilu tako i na filmu, vrijeme Elvisa Presleya. Nakon što je 1946.  godine strip iz političkih razloga bio "protjeran" s kioska kao medij koji je "trovao omladinu", od 1953. počinju se pojavljivati novi strip magazini i obnavljati domaća strip produkcija.

Pedesete su razdoblje izrazitih kontrasta, od otvaranja prema umjetničkim slobodama (grupa Exat 51) do strogog ograničavanja političkih sloboda. Šezdesetih godina nastavilo se otvaranje prema popularnoj kulturi. Bilo je to zlatno doba festivala zabavne glazbe, a osim domaćih, mnogi su pratili festival u Sanremu . Vozili su se "Fićeki" (Fiat 750) i Vespe, a sve popularnije traperice nabavljale su se na svakakve načine, sve dok se nije ustalilo njihovo kupovanje u Trstu i Grazu. Čitali su se Plavi vjesnik i Start, dok su crno-bijeli televizori postajali sve češća pojava te su do početka sedamdesetih bili sastavni dio gotovo svakog doma. Slušali su se Crveni koralji, Bijele strijele, Delfini i nezaobilazna Grupa 220. Likovni umjetnici prednjačili su u osvajanju slobode izražavanja i priključivanju međunarodnim strujanjima, od izložaba Novih tendencija do grupe umjetnika Gorgona.

Ipak, Darko Glavan formirao se na široj podlozi. Osim što je kao i drugi klinci slušao nezaobilazni radio Luxemburg, dobivao je "singlice" iz inozemstva, vrlo rano je savladao talijanski jezik te je pratio talijanske TV programe i čitao stripove na talijanskom jeziku. Već u dobi od 14 godina bio je vjerojatno jedan od najmlađih pretplatnika New Musical Expressa u tadašnjoj Jugoslaviji.

Nakon djetinjstva i gimnazijskog školovanja dovršenog u Rijeci, sedamdesete godine se za Glavana otvaraju studijem povijesti umjetnosti i komparativne književnosti u Zagrebu. Iako je još 1969. godine u Pop Expressu objavio svoj prvi tekst o glazbi, tek  tijekom studija u Zagrebu formira se njegov senzibilitet, znanje i stručnost. Bio je poseban po tome što je analitički pristup glazbi prenio ponajviše iz povijesno umjetničke metodologije  te je na taj način diskurs svojih kritičkih osvrta iz područja rock i pop glazbe postavio na sasvim drugačije temelje od ostalih. Glavan je u svojim javnim nastupima isticao koliko je cijenio profesoricu Veru Horvat Pintarić, koja je prva na ovim prostorima počela probijati barijere prema istraživanju popularne kulture i čije su studije bile i ostale uzor svima koji su se počinjali baviti širokim i interdisciplinarnim područjem vizualnih komunikacija. Dok su se pojedinci skrivali iza pseudointelektualne frazeologije lišene značenja, Glavan je pisao jezikom razumljivim svima, služio se utemeljenom i odmjerenom argumentacijom, pa ga je vrlo brzo u području glazbene kritike prihvatila najšira publika tadašnjih časopisa među kojima su neki imali danas nezamislive naklade od preko stotinu tisuća primjeraka. Objavljujući u brojnim novinama i časopisima na području gotovo čitave nekadašnje Jugoslavije, postavio je visoke standarde glazbene kritike zajedno s kolegom i prijateljem Draženom Vrdoljakom. Njihovi tekstovi imali su velik utjecaj ne samo na čitaoce, nego i na brojne glazbenike te gotovo sve koji su se bavili glazbenom kritikom. Od 1974. godine, kada se pojavio beogradski Džuboks, Glavanovi i Vrdoljakovi tekstovi su predstavljali temeljnu (i utemeljenu) informaciju i interpretaciju glazbe Doorsa, Floyda i nebrojenih inozemnih i domaćih izvođača. Riječi beogradskog kritičara Dragana Kremera o tome najbolje svjedoče: "Način rada, kriterijumi i stil (zapravo, pre svega kvalitet) koje će posle mnogi zadugo poistovećivati sa ‘zagrebačkom školom’ rock-kritike, još tad neosetno su mi ‘ušli pod kožu’ i počeli da uspostavljaju merila, sistem vrednosti kojima se i danas rukovodim kao slušalac, čitalac, kupac i novinar."

Sedamdesete su se u prvoj polovici desetljeća započele široko otvarati. Prve albume objavili su grupa Time (Time, 1972.), Josipa Lisac (Dnevnik jedne ljubavi, 1973.) i Bijelo Dugme (Kad bih bio Bijelo dugme, 1974.). Izložba omotnica rock ploča koju je 1974. Glavan još kao student priredio u Galeriji studentskog centra u Zagrebu pokazala je širinu njegovih interesa i interdisciplinarni pristup. Tom prilikom, za Novine Galerije studentskog centra napisao je: "Pop art se vrlo jasno odrazio u koncepciji dizajniranja omotnica rok ploča čestom upotrebom proto-pop artističkih postupaka u stilu Hamiltonovog kolaža ‘Just What is it Makes Today’s Home so Different, so Appealing’ izoliranjem i povećavanjem pojedinih predmeta, shematiziranjem kolorita, upotrebom konzumnih simbola – limenih konzervi, hrane, reklamnih oglasa (rješenje Davida Kinga i Rogera Lawa za LP "The Who Sell Out " itd.) Pojava pop artističkog stila, a i nekih njegovih protagonista (Andy Warhol, Jim Dine, Peter Blake, Richard Hamilton) na omotnicama rock glazbe u svakom je slučaju fascinantan kulturološki fenomen – povratna sprega između pučke i elitne umjetnosti. Pop artisti koji su zvijezde i prizore iz pop glazbe uveli u posvećene prostore galerija, angažirani su sada da stvaraju u onim medijima koji su im prvotno poslužili kao inspiracija za njihova ‘elitistička djela’."

U drugoj polovici sedamdesete su se zakotrljale novom, snažnijom energijom, u određenoj mjeri subverzivnom u odnosu na političku barijeru jednostranačkog jednoumlja. Polet, čiji je nulti broj objavljen 1976., bio je časopis u kojem je novinska fotografija dobila drugačiji status i značenje, Novi kvadrat je istraživao i pomicao granice medija stripa, a glazbena produkcija s punkom i novim valom dobila je prostor za preispitivanje tadašnjih dometa. Iste 1976. godine u Zagrebu su Stonesi održali dva koncerta, koje je svatko tko im je prisustvovao upamtio kao značajne trenutke svoje mladosti. Iduće 1977. Pankrti, Azra i Film svirali su prigodom otvorenja izložbe Mirka Ilića. To je vrijeme kada Glavan ne propušta bilježiti sva važnija događanja na području glazbe, iako se povremeno posvećuje i likovnoj sceni, a 1978. i zapošljava kao kustos pripravnik budućeg Muzeja Mimara.

’80

Isti tempo glazbenih zbivanja i Glavanova pisanja nastavio se i osamdesetih. Svoju prvu knjigu "PUNK: Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike" objavio je 1980. godine (veći dio tekstova prethodno je objavljen kao feljton u Poletu s fotografijama Maria Brauna), a o pionirskom značaju te knjige na ovim prostorima svjedoče pozitivni prikazi kojima je popraćeno i njezino ponovno izdanje iz 2008. Iduće 1981. godine u koautorstvu s Draženom Vrdoljakom objavljuje knjigu o grupi Bijelo dugme pod naslovom "Ništa mudro". Osamdesetih Glavan intenzivno objavljuje u najrazličitijim tiskovinama, a članci u časopisima Start, Studio, VUS, Vjesnik, Danas, Jutarnji list, Globus, Oko, Nedjeljna Dalmacija, Večernji list, Omladinski list, Studentski list i Polet predstavljaju samo zapaženiji dio njegova rada, no kako nikada nije vodio računa o svojem minulom radu, već je uvijek bio usredotočen na nove izazove, nikada nije načinio svoju bibliografiju,  pa njegov ogroman glazbeni i likovno kritičarski doprinos tek čeka stručnu obradu. Iako je stručno i objektivno pisao o mnogim izvođačima čija glazba nije bila njegov izbor, Glavanovo društvo dobro je znalo da su se njegovi favoriti nalazili unutar niza bendova (spomenut ćemo samo neke) kao što su The Doors, The Kinks, The Rolling Stones i The Clash, te izvođača i kantautora kao što su Joni Mitchell, Emmylou Harris, Van Morisson, Neil Young, Bob Dylan, Brian Eno, David Bowie, Leonard Cohen, Bruce Sprengsteen, Graham Parsons, Willie Nelson i Johnny Cash.

Desetljeće koje starije generacije pamte po raznim nestašicama zbog kojih su satima u repovima čekali na kavu ili deterdžent, mlađe generacije pamte po pojavi Novoga vala i jedne tada potpuno drugačije radio stanice, Radija 101, koji se pojavio u eteru 1984. godine. Uz taj su radio brojni  slušatelji provodili veliki dio svojeg slobodnog vremena, ako već nisu odlazili na koncerte u Kulušić, Lapidarij, Jabuku ili u disco klub Saloon. Na radiju 101 se najprije slušala, a potom na televiziji gledala Stereovizija s Milanom Blentonom Davora Gobca. Ekonomija socijalističkog sustava istočnog bloka urušavala se, pa je kraj desetljeća obilježilo rušenje berlinskog zida 1989., raspad Sovjetskog Saveza, kraj ere hladnog rata uz uvjerenje da će demokratski višestranački sustav donijeti bolju budućnost, države istočnog bloka započele su s tranzicijom, a mi smo 1991. dočekali početak agresije JNA na Hrvatsku.

Tijekom osamdesetih Glavan nastavlja raditi kao kustos u tadašnjem Muzejsko galerijskom prostoru (današnjoj Galeriji Klovićevi dvori) te je kao suradnik sudjelovao na raznim projektima matične institucije.

’90

Prvu polovicu devedesetih obilježio je Domovinski rat, za vrijeme kojeg 1992. Glavan kao koscenarist sudjeluje u stvaranju dokumentarnog filma "Croatia – The Artist’s War" za BBC, emitiranog u Hrvatskoj u emisiji Ekran bez okvira. Osim što je od 1989. do 1993. godine kao vanjski suradnik na Filozofskom fakultetu na studiju muzeologije predavao kolegij Muzejske zbirke, devedesetih se Glavan intenzivnije vraća u područje likovnih umjetnosti te radi na nizu izložaba. Listajući veliki broj kataloga u kojima su objavljeni njegovi tekstovi, lako primjećujemo da je u njima najčešće riječ o autorima čiji je opus moguće povezati s elementima pop arta, ali lista njihovih imena bila bi preduga za ovu priliku. Kraj devedesetih obilježio je dvjema knjigama nastalim u suradnji s Hrvojem Horvatom: 1998. godine knjigom o Rolling Stonsima "Rock&Roll Babilon", te 2000. "Sve je lako kad si mlad" o Prljavom kazalištu. Devedesetih smo ulazili u digitalnu eru kupujući kompjutore i priključujući se na Internet, dok su se mlađe generacije izgubile i raslojile između nevjerojatnog prodora turbo folka i sasvim drugačijih opredjeljenja kao što su techno i haus glazba. Podalje od tih krajnosti, neki su se našli unutar sve bogatijeg izbora  world music žanra. Svojevrstan raspad glazbene scene, na što je znatno utjecao razvoj tehnologije s lakoćom kućnog "prženja" nosača zvuka, ubrzano je vodio prema krizi glazbene industrije koja još uvijek traje i koja je dovela do znatnog gubitka interesa za glazbenu kritiku i časopise posvećene glazbi, pa se Glavan u znatno većoj mjeri okrenuo praćenju likovne produkcije. Dok je omot gramofonske ploče bio značajni dio imagea izvođača i predmet posebnog, zahtjevnog dizajnerskog zadatka, CD-i su to svojim malim formatom u velikoj mjeri obezvrijedili. Ipak, domaća glazbena produkcija nije stala; dovoljno je spomenuti da su se devedesetih pojavili TBF (1990.) i Jinxi (1993.).

Od 1975. godine, kada je u Startu objavio često citirani intervju s Andrijom Maurovićem, do kraja osamdesetih, kada je 1999. godine u Rijeci glavni selektor 14. međunarodne izložbe crteža posvećene stripu i autor pregleda svjetske strip produkcije, Glavanov interes za strip nikada nije jenjavao. U međuvremenu radio je izložbe koje su predstavljale presjek povijesti stripa na ovim prostorima: Strip u Hrvatskoj 1867.–1985. i Jugoslavenski strip 1866.–1986. u suradnji s Veljkom Krulčićem.

’00

S obzirom na ranije navedene okolnosti vezane uz glazbu, Glavan se početkom 21. stoljeća još intenzivnije okreće likovnoj umjetnosti priređujući izložbe posvećene crtežu, stripu, karikaturi, fotografiji, plakatu, grafičkom dizajnu, slikarstvu. Kao vanjski suradnik likovne kritike objavljuje u Jutarnjem listu od 2004. do 2009. godine. Posvetio se radu na nekoliko velikih monografskih izložaba u Galeriji Klovićevi dvori: 2002. priredio je izložbu Antuna Motike, 2005. godine retrospektivu Milana Trenca, 2007. retrospektivu Andriji Mauroviću pod nazivom Poznato i nepoznato (u koautorstvu s piscem ovoga teksta), te iste godine u Umjetničkom paviljonu izložbu Vlade Kristla pod nazivom Prije egzila, radovi od 1943 do 1962. godine. Knjigu "Galerija SC" u povodu četrdeset godišnjice djelovanja te galerije objavio je 2005. godine u suradnji s kolegicom Leilom Topić. Mnoge od spomenutih izložbenih projekata u proteklih desetak godina radio je u suradnji s dizajnerskim parom Bachrach & Krištofić čiji rad je pratio i o njemu pisao još od vremena njihove prve izložbe u Galeriji SC 1984. godine. Među njihovim brojnim uspješnim dizajnerskim rješenjima posebno je istaknuo ovitak albuma Sjaj u tami grupe Dorian Gray. Sa Sanjom Bachrach i Mariom Krištofićem započeo je rad na projektu pod nazivom U ritmu rocka, velikoj izložbi dizajna omotnica gramofonskih ploča i CD-ova koja se trebala održati u Muzeju za umjetnost i obrt, njemu posebno bliskoj temi, onoj s kojom je i započeo svoju karijeru.

Tekst prepun nabrajanja možemo dopunjavati nizovima imena kojima je pisao predgovore za izložbe bilo da su iz starije generacije kao što je Vasko Lipovac ili Matko Trebotić ili iz srednje i mlađe kao što su Vatroslav Kuliš, Zlatan Vrkljan, Robert Šimrak, Mladen Mikulin, Tomislav Buntak, Koraljka Kovač, Neno Mikulić… Doista je teško na jednom mjestu sakupiti fragmente tako razasuta opusa. Ako treba birati između super specijalizacije na usko područje i množine interesa kakvu je imao Darko Glavan, uvijek bih izabrao, kako je za sebe rekao, sudbinu "šarenog Glavana". Iznenadna smrt koja je prekinula mnoge njegove projekte začete tek u osnovnim nacrtima, među kojima se posljednji podudarao s prvim (velika izložba omotnica gramofonskih ploča za MUO) u skladu je s motom njegove prve knjige o punku gdje citira Neila Younga: "It’s better to burn out than to fade away…".

Nabrajajući niz glazbenika o kojima je pisao i koje je volio, nismo spomenuli neke koji su mu bili posebno bliski, a koji će u povodu ove izložbe, a na dan njegova rođenja nastupiti u Tvornici na koncertu nazvanom "Sjaj u tami". Najavljujući ovaj događaj Zlatko Gall je napisao: "Darko koncert sebi u čast posve sigurno ne bi volio. No, dao bih ruku u vatru da bi ga beskrajno veselilo da na okupu vidi drage prijatelje s ‘ove i one’ strane pozornice s kojima je dijelio strast prema glazbi. I to u baš u ‘Tvornici’ u kojoj smo, poput gotovo zaboravljenih čangrizavaca iz Muppet Showa, većinu koncerata odgledali s čašom malvazije u ruci na galeriji-balkonu kluba. ‘Sjaj u tami’ nisu ni zakašnjele karmine, ni medijski napuhan in memoriam o prvoj obljetnici smrti, ni domjenak povodom Porina koji  nije dobio za života… ‘Sjaj u tami’ je zajedničko prisjećanje na prijatelja koji, očito je, ne nedostaje samo obitelji i bliskim prijateljima, likovnjacima i medijima u kojima je tvrdoglavo zagovarao vrijednosti pop-kulture, već i ‘sceni’ koju je bespoštedno secirao ali i strastveno podržavao. Uvjeren da su nekoć Lačni Franz, Massimov Dorian Gray i Boa jučer, a Renato Metessi i Gustafi danas, bili i ostali vrijedni svakog zagovora i pažnje. I kao glazbenici i kao ljudi."

Brojke ne govore mnogo, ali nije moguće zanemariti impresivne činjenice da je Darko Glavan tijekom četiri desetljeća rada objavio preko tisuću tekstova o rock i pop glazbi, nekoliko stotina tekstova o stripu, napisao predgovore za preko stotinu izložaba te napisao desetak knjiga o glazbi i likovnim umjetnicima. Brojke su hladne činjenice, Darkova bibliografija će biti sređena marnim radom istraživača popularne kulture u Hrvatskoj, Darkov rad će s vremenom dobiti određeno, nadamo se, zasluženo mjesto na ljestvici zaslužnih. No najmanje će se pisati i najmanje znati kakav je Darko Glavan bio čovjek, kakav kolega, prijatelj, muž i otac. Malo je, premalo reći da nije volio govoriti negativno o bilo kome, da je negativni kontekst radije volio okrenuti na šalu svojim rafiniranim smislom za humor, da je znao slušati druge i nikada ne upadati u riječ, da je bio hedonist, da je volio ljude i život. Premalo je sažeti život u nekoliko rečenica, posebice karakter, a suviše patetično bilo bi dodati još pokoju riječ. Protjecanjem vremena mnogo toga će se mijenjati vezano uz njegov rad, no slika duhovitog i neponovljivog karaktera kakav je bio Darko Glavan, dok smo mi živi, neće se mijenjati i neće blijediti.

Frano Dulibić, 7. lipnja 2010.

Darko Glavan – biografski podaci:

29. 06. 1951. rođen u Rijeci

1965. završio osnovnu školu Vežica u Rijeci

1969. završio gimnaziju Mirko Lenac u Rijeci i upisao studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iste godine objavio prvi tekst u novinama i počinje djelovati kao rock kritičar (Pop Express, Džuboks, Heroina, Nedjeljna Dalmacija, Start, Studio, Tina, Jutarnji list, Večernji List, Vijenac …)

1970. objavio prvi prikaz izložbe pod naslovom "Harmonija u prostoru" (u povodu izložbe Mladena Galića u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu), u Omladinskom tjedniku.

1972. urednik likovne rubrike Studentskog lista

1974. još kao student postavio prvu izložbu ("Izložba omotnica rock ploča", Galerija Studentskog centra, Zagreb, za koju je dobio rektorovu nagradu

1975. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti

1977. objavljuje likovne kritike u Vjesniku u Srijedu

1978. zaposlio se kao kustos pripravnik na pripremi Muzeja Mimara

1978. oženio se za Danielu Franušić Glavan s kojom je dobio sina Daniela

1980. položio kustoski ispit, a 1988. stječe zvanje višeg kustosa

1980. objavio knjigu "Punk" (reizdanje 2008.)

1981 objavio knjigu "Ništa mudro" o grupi Bijelo Dugme, u koautorstvu s Draženom Vrdoljakom

1987.  kustos zbirke srednjovjekovne skulpture Muzeja Mimara

1988. postavlja izložbu "Futuristi i suvremenici" iz zbirke Metropolitanske galerije u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku

1989. – 1993. predaje kolegij Muzejske zbirke na studiju muzeologije na Filozofskom fakultetu

1992. koscenarist dokumentarnog filma "Croatia – The Artist’s War" za BBC

1995. sporazumno prekida radni odnos s Muzejsko-galerijskim centrom u Zagrebu i djeluje kao samostalni umjetnik-likovni i glazbeni kritičar (HZSU) do 2003. godine

1995. član znanstvenog savjeta Biennala u Kwangjou, Južna Koreja

1998. objavio knjigu "Rock’n’˛roll Babilon" o Rolling Stonesima, u koautorstvu s Hrvojem Horvatom

1999. izbornik je Međunarodne izložbe crteža u Rijeci posvećene strip crtežu

2000. objavljuje knjigu "Sve je lako kad si mlad" o Prljavom kazalištu, u koautorstvu s Hrvojem Horvatom

2001. član Vijeća za likovnu umjetnost Ministarstva kulture RH

2002. autor izložbe "Antun Motika" u Galeriji Klovićevi dvori

2003. – 2009. voditelj odnosa s javnošću u Muzeju Mimara

2003. – 2009.  predsjednika hrvatske sekcije AICA (Međunarodno udruženje likovnih kritičara)

2005. autor retrospektivne izložbe Milana Trenca u Galeriji Klovićevi dvori

2007. autor retrospektivne izložbe Andrije Maurovića pod nazivom "Poznato i nepoznato" u koautorstvu s Franom Dulibićem, u Galeriji Klovićevi dvori

2007. autor izložbe "Vlado Kristl, prije egzila, radovi 1943 – 1962." u Umjetničkom paviljonu

2009. započeo pripreme za veliku izložbu pod nazivom "U ritmu rocka" za Muzej za umjetnost i obrt

12. 07. 2009. nakon koncerta Carlosa Santane u Varaždinu, tragično stradao u prometnoj nesreći.

*** 

S područja vizualnih umjetnosti autor je 12 međunarodnih i više od 100 nacionalnih izložaba.

Sudjelovao je u tematskim emisijama radija i televizije kao sugovornik, scenarist i predstavljač.

Posthumno je nagrađen Porinom za životno djelo.

Akademija-Art.hr
11.06.2010.