Igor Šipić i Danijel Načinović
Pred prepunom salom Društvenog doma u Loboru u subotu 3. listopada 2015. godine proglašeni su rezultati 9. hrvatskog književnog putopisa
Pred prepunom salom Društvenog doma u Loboru u subotu 3. listopada 2015. godine proglašeni su rezultati 9. hrvatskog književnog putopisa. U proglašenju rezultata 9. natječaja i ocjena putopisa sudjelovali su dr. sc. Ivo Kalinski, dopredsjednik Kajkavskoga spravišča i dr. sc. Božica Pažur, urednica u časopisu Kaj. Javnu izvedbu putopisa izveo je poznati glumac Dubravko Sidor. U dodjeli nagrada sudjelovao je i gosp. Božidar Markuš, načelnik općine Lobor, dok je u glazbenom trenutaku ove sjajne priredbe za klavirom sudjelovala Ivana Erjavac Šeremet.
Dr. sc. Ivo Kalinski i dr. sc. Božica Pažur
Dr. sc. Božica Pažur pročitala je svoje naglaske uz 9. natječaj za najbolji hrvatski književni putopis, koje donosimo u cijelosti:
„Deveto, zajedničko – zagrebačko-loborsko, putovanje u žanrovskoj manifestaciji hrvatski književni putopis jest ono u samo središte suvremene hrvatske književnosti, a tragom i nasljeđem najboljih putopisnih pera (Franje Horvata Kiša, Antuna Gustava Matoša, Slavka Batušića, Gustava Krkleca, Matka Peića, Joze Vrkića…). Karakter i semantičku bît te književne vrste najbolje su iskazali brojni dosadašnji sudionici svih natječaja u sljedećim varijantama nazivlja za putopis: hodopis, hodoris, krajopis, domopis, svjetopis…
Ukupno, od 2007., uzevši u obzir rezultate novog, 9. natječaja, korpus hrvatske književnosti bit će obogaćen sa 79 putopisa (od kojih je 36 nagrađenih), inače kontinuirano objavljivanih u časopisu za književnost, umjetnost, kulturu Kaj.
U 42-godišnjem djelovanju Kajkavskoga spravišča, nakladnika časopisu Kaj (koji već 48 godina redovito izlazi u Zagrebu), putopisni program uklapa se u njegov koncept višestrukog povezivanja hrvatskog kulturološkog prostora, prije svega, kreativnim dosezima hrvatske kaj-ča- što jezične zbilje, kao nedovoljno isticanog bogatstva naše književnosti i kulture.
Afirmacija putopisa kao rjeđe i interferentne književne vrste (krajopisa i „kajopisa”) u povijesnoj i suvremenoj književnoj dijakroniji, prirodna je pretpostavka časopisa Kaj i njegova znanstveno-publicističkog bavljenja sveukupnom književno-jezičnom, povijesnoumjetničkom, kulturnom podlogom svih kajkavskih krajeva kao temelja hrvatske kulture i znanosti.
Interes i podrška u Loboru
Naši se natječajni putopisi – kako god im mi pristupili, sažimali ih, prezentirali, administrirali, ocjenjivali, prebrojavali, ‘ne daju odvući’ od polja dobre literature, s njima smo uvijek na putu „lijepe književnosti”.
I sami mali pokus ustihovljenja (stihovnog nizanja) naslova ovogodišnjih izabranih radova (abecednim redom imena autora – što je i jedini kriterij naše umiješanosti) rezultirao bi solidnom postmodernističkom pjesmom, koja bi glasila ovako:
U LOBORU CARUJU LEGENDE
JOŠ MALO O HORVATOVIM PUTIMA
SEGESTICA, SISCIA, SISAK
PROLJEĆE U LJUBUŠKOM
Z INDIJE MUJCEKU LEKSIJU
PORTO
NA POCEKO MORJA SERJAJNSKOGA
PUT ZA GREBENGRAD
KAD ZASVIRA STARI ARISTON
ŽELIMOR, ŽELIMER, ŽELJA(PO)MOR
VARAŽDIN, NOĆNO PUTOVANJE: DOMOPIS
LIŽNJANSKI ZAPISI
JAPANSKO PUTOVANJE BOSNOM I HERCEGOVINOM
SOVU NISAM NAŠLA
Ispisalo ju je 15-ero autora (Željko Bajza, Radovan Brlečić, Marija Drobnjak Posavec, Božica Jelušić, Ivica Jembrih, Judita Kovač, Ivan Kutnjak, Zdenka Maltar, Daniel Načinović, Barica Pahić Grobenski, Denis Peričić i Anita Peričić, Igor Šipić, Spomenka Štimec, Nada Vukašinović), suvremenih antologijskih imena, ali i sve afirmiranijih mlađih pisaca, književnika za djecu, publicista, među kojima nam se ove godine prvi put pridružuju Daniel Načinović, Anita Peričić, Igor Šipić, Spomenka Štimec i Nada Vukašinović.
Zahvala dr. sc. Igora Šipića na dodjeli nagrade za najbolji hrvatski književni putopis
Pripala mi je čast staviti uskličnik uz putopise Igora Šipića, Božice Jelušić i Judite Kovač. Ližnjanski zapisi Igora Šipića, među kojima smo se morali odlučiti samo za jedne (Ližnjanski zapisi, II.) dominantnom spoznajno-filozofijskom dimenzijom bića, stoga i identiteta teksta – s protegom na baštinu, civilizacijske konstante, iskustvo povijesti – daju njegovu tekstu visoko estetiziranu, upravo gnomsku stilizaciju. Rijetko se događa, smijem li odati izvanknjiževnu situaciju (kakva, doduše, ljudima zna biti i najzanimljivijom) kako smo neki članovi žirija, poput zanesenih školaraca, podvlačili pojedine putopisne rečenice dr. sc. Šipića – kao tekstualnu popudbinu za neke univerzalne (i naše) buduće duhovne kôte.
Sličnim zanesenjaštvom valja aktualizirati i tekst Božice Jelušić Proljeće u Ljubuškom (Hercegovački mozaik) – autoričin glasoviti fenomenološki, bachelardovski pristup prostoru Svijeta i teksta, hodu rečenice i njenom ritamskom rastu u skladu s principima Prirode, bogatstvu usložnjavanja teksta, zamalo poput naravi samog florealnog prepletanja.
U vezi s putopisom Porto Judite Kovač, naglasiti nam je uočenu animacijsku snagu njenog teksta, izuzetnu pripovjednu zavodljivost, koju još resi pričljivost i ekspresivnost iskazivanja iznenadnih detalja – rezultirajući pokretačkim, izravnim nukanjem na čitanje i putovanje (tekstom, dakle, i izvan njega).
S pogledom na dosege književnog programa Hrvatski književni putopis, osobno i u ime Kajkavskoga spravišča iz Zagreba zahvaljujem svim ekipama Općine Lobor od 2007. –– na osnivačkom i višegodišnjem kulturnom entuzijazmu tadašnjem načelniku Općine Andriji Smetišku, a na nastvaku programa sadašnjem načelniku Božidaru Markušu; posebno zahvaljujem predsjedniku Udruge za kulturno stvaralaštvo F. Horvat Kiš pjesniku Darku Raškaju, prof. Vladimiru Matejašu, prof. Jurici Cesaru, OŠ Lobor…, svim nespomenutim Loborkama i Loborcima, pokroviteljima Ministarstvu kulture i Županiji krapinsko-zagorskoj na prepoznavanju identiteta i univerzalnosti zavičajnih vrednota – koji su doprinijeli tome da nam se ne dogodi fenomen „baštine bez baštinika”.
***
Ukratko, ne zanimaju nas demagoške prolaznosti, već suradnička ruka, pamet, pogled kulturan, dalji i trajniji od nevoljkih nam skučenosti – iz kojih, eto i ipak, probijaju tekstovi trajne vrijednosti. (Kad smo već kod vrsnoga teksta, Kajkavsko spravišče 15-ero današnjih izabranih autora daruje knjigu Drvinjski štikleci prvog prvonagrađenika prvih književnih Dana F. H. Kiša (i prvih putopisa) – Borisa Szütsa – koji, nažalost, više nije s nama, a podario nam je putopis znakovita naslova „Noćnik sanja putovanja”.).”
Nagrade za najbolji hrvatski književni putopis 2015. godine dobili su vrsni putopisci, književnici Igor Šipić, Daniel Načinović, Božica Jelušić, Judita Kovač i Zdenka Maltar. Nagrade za putopise dodijeljene su u sklopu 8. Dana Franje Horvata Kiša. Pokrovitelji i organizatori ove značajne manifestacije su Ministarstvo kulture RH, Krapinsko-zagorska županija, Kajkavsko spravišće, Društvo za širenje i unapređenje znanosti i umjetnosti – Zagreb, Udruga za kulturno stvaralaštvo Franjo Horvat Kiš i Općina Lobor.
Danijel Načinović prima nagradu
