Robert Zdarilek
izlaže najnovije skulpture i crteži na temu brodova , a koji su stalna i neiscrpna inspiracija u stvaralaštvu ovoga autora.Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka.
U cijelom svom kiparskom stvaralaštvu Robert Zdarilek bavi se samo s nekoliko motiva, od kojih su dva za njega karakteristična: motiv letjelice i motiv broda/barke. Pritom ga češće intrigira motiv broda, pa je on donekle postao zaštitnim znakom ovoga kipara. Tako izgleda kao da u Zdarileku, kontinentalcu, u dubinama njegova bića, čuči neki moreplovac; neki argonaut, pun želje za druženjem s morem i za njegovim slobodnim, beskrajnim prostranstvima. Uz to, za oslobađanjem od svega urbanog i za spajanjem s prirodom. Za oslobađanjem duha i za njegovim prenošenjem u neku drugu dimenziju. Čini se da ovoga umjetnika stalno zovu daljine, kako bi negdje, sam i oslobođen, dodirnuo more, sunce, zvijezde i svemir, pa postao točka dodira i susreta sila i energija neba i mora; Neba i Zemlje. Zato Zdarilek, čekajući neko takvo putovanje, u svojoj umjetnosti gradi i konstruira brodove, puneći ih gustim značenjem, ali i maksimalnom likovnom izražajnošću.
Koristi se on pritom bogatim metaforičkim i morfološkim potencijalom tog motiva, koji je natopljen slojevitom simbolikom i asocijativnošću. Jer brod je uvijek bio simbol želje za otiskivanjem, za istraživanjem i otkrivanjem, za odmicanjem od učmale i statične svakodnevice, te za zadovoljenjem znatiželje odlaskom u nepoznato. U novo uzbuđenje – ali i u novo duhovno ispunjenje. Motiv broda nosi u sebi cijelo bogatstvo poetičnih priča, mitova, magijskih značenja i asocijacija. U Zdarilekovoj interpretaciji ovog motiva autoru u koncepciji ne nedostaje poetičnosti i simbolike. Naprotiv! U samoj izvedbi, međutim, njegovi su brodovi izrazito moderne skulpture – čvrsti, blokoviti i konstruktivistički objekti, kroz koje, premda se čuju odjeci dalekih prostora i vremena, odzvanjaju tonovi suvremenosti. Tu iščitavamo promišljene relacije u kompoziciji masa, te znalačka uravnoteženja volumena i prostora, prepoznajući im čvrsti oslonac u velikim kiparskim uzorima moderne umjetnosti. Ali istodobno tu je i jedan novi vizualni sustav, uspostavljen prema zakonitostima suvremenoga gledanja.
Premda se možda forme Zdarilekovih brodova znaju od ciklusa do ciklusa u nekim varijantama razlikovati, kao što se znaju razlikovati i materijali i izvedbene tehnike koje koristi, njegovi brodovi uvijek su autorski prepoznatljivi. A čini ih prepoznatljivima umjetnikov već odavno izgrađeni kiparski stilski izričaj. Taj izričaj on i dalje dorađuje i brusi, pa njegovi brodovi/skulpture predstavljaju stalno istraživačko područje metamorfoza, gdje kipar propituje volumen, površinu, kompoziciju, konstrukciju, nove materijale… Dakako, ponajviše propituje sam volumen, podvrgavajući ga kontinuirano procesu sažimanja i sintetiziranja – sve do simbola i znaka; do oblikovne monolitnosti i arhitektoničnosti; ili do specifične konstruktivističke forme koja nas uvodi u neke nove odnose prostora i volumena, te u nova perceptivna područja. Pritom prepoznatljivu realnost Zdarilek stalno apstrahira, pa konkretni motiv broda, koji je u početku bio inspiracija i oslonac, ponajčešće „otplovi“ od direktnoga opisa, pretvarajući se u konačnici u kubo-geometrijsku, ili apstraktnu skulpturu. U čvrsti sklop ritmiziranih volumena gdje je motiv tek asocijacija, a u prvom planu je likovnost. „Brod“ se tad opisuje kao zbir volumena koji su zbiti, sažeti i zatvoreni unutar zatvorene obrisne crte, te svojom unutrašnjom masom stegnuti do elementarnosti. Njihova površina je uglačana i obojena, taktilna i napeta, pa se ima osjećaj da se epiderma nadimlje pod pritiskom unutarnjih sila. Dojam je ambivalentan: jednom monumentalan, a drugi put poetičan. Jednom smo zaintrigirani disciplinom i strogošću, a drugi put nas očarava sloboda i izražajnost.
Valja najposlije reći nešto i o ciklusu crteža, koji za ovoga autora, kao za mnoge kipare, imaju veliku važnost. Rasni kipari od crteža uvijek polaze i uvijek ga, kao neizostavni dio, uključuju u svoje stvaralaštvo. Jer crtež je temelj bez kojega se kiparsko djelo ne može smisliti, osmisliti, niti realizirati. Takav odnos prema crtežu ima i Robert Zdarilek. Zajedno s njegovim skulpturama crteži čine sastavni dio cjeline, ali funkcioniraju i kao zasebna samosvojnost. Kad su skupa, oni homogeno i istim ritmom dišu, međusobno se nadopunjujući. Kad su sami, mogu biti svjetovi za sebe. Crtež uvijek nosi u sebi (što je za njega karakteristično) onu posebnu poetiku prve impresije, što mu daje svježinu i snagu neposrednosti, a što na začudan način otkriva otkucaje unutarnjeg bila samoga umjetnika. Upravo takvi su i crteži Roberta Zdarileka, zbog kojih ćemo njegovo kiparsko stvaralaštvo možda sada gledati sveobuhvatnije, drugim očima i iz drugog rakursa.
Robert Zdarilek je rođen 1955. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, od 1978 do 1983. radi na poslovima industrijskog oblikovanja. Godine 1988. diplomirao je kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Osim kiparstvom, bavi se dizajnom, keramikom i animiranim filmom. Autor je likova u pedesetak animiranih filmova u produkciji Hrvatske televizije. Od 1999. do 2002. godine, kao vanjski suradnik, predavao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti kiparstvo polaznicima prve godine studija Grafike, Slikarstva i Filmske animacije. Izlagao je na desetak samostalnih, te na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a sudjelovao je i na mnogim nacionalnim i inozemnim kiparskim simpozijima. Petnaestak njegovih skulptura postavljeno je u javnim prostorima. Bio je sudionik Domovinskog rata. Član je HDLU –a Zagreb od 1988. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1989. Živi i radi u Zagrebu.
SKULPTURE POSTAVLJENE U JAVNOM PROSTORU
NAGRADE
Maja Parentić, ravnateljica CZK Grada Krka
Akademija-Art.hr
03.05.2010.
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/robert-zdarilek-oslobaanje/&description=Robert%20Zdarilek:%20Oslobađanje){kind=link}