Javno počinje izlagati svoje radove 1955., a od 1961., najprije kao gost Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke, a potom i u njegovu okrilju čijim je članom postao 1969. S HDLU-om je izlagao na mnogim grupnim izložbama u Rijeci, Opatiji, Zagrebu, Beogradu, Splitu, Banja Luci, Osijeku, Puli, ali i izvan zemlje u Firenzi, Faenzi, Rimu, Rostocku, Gdinji, New Yorku, Montevideu i Buenos Airesu. Održao je deset samostalnih izložbi, od kojih su najznačajnije one iz sredine 60-tih s radovima nadrealističkog ozračja.
Ilistrirao je nekoliko monografija, zbirku poezije Lucifera Martinija te ugledne riječke kulturne revije Dometi i La battana. Tiskana su i četiri 12-listovna kalendara s njegovim crtežima i slikama te jedna mapa crteža s vedutama Rijeke a šest radova nalaze se u fundusu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.
Za svoje je likovno stvaralaštvo Ivan Kinkela višekratno nagrađivan, 1970. mu je dodijeljena Srebrna plaketa za posebne zasluge povodom 25-te godišnjice oslobođenja Rijeke, a 1986 g. Godišnja nagrada Grada Rijeke za samostalnu izložbu Rijeka u crtežima.
Crtež i slikanje su bili govor njegove duše, a britki, kritični i duhoviti komentari svakodnevnih pojava bili su govor njegova duha i osobne lucidnosti. Sretan i skroman u stvaranju, volio je slikati bez pretenzija i opterećenja, ali ga je opterećivala nepravda okruženja koju je opisivao kritičkim humorom.
Umjetnička karijera bila mu je na zavidnim visinama tijekom kasnih 60-ih godina, kada su njegovi izvrsni minuciozni maštoviti crteži i izuzetno nježni apstraktni akvareli pobudili znatan interes kod sugrađana, kod laičke i stručne publike te uvažavanje od strane akademskih slikara i kritičara. U to je vrijeme pozivan na izložbe izvan Rijeke te dospio i u veliko međunarodno crtačko društvo Prve međunarodne izložbe originalnog crteža gdje mu je rad bio izložen uz europske veličine poput Picassa, Massona i ostale.
Kinkela je bio zaljubljenik u Rijeku, svoj grad u kojem je živio i s kojim se saživio, gledajući njegove i lijepe i ružne vedute, prenoseći ih na svoja platna kao romantične krhotine, ali i kao svojevrsni memento u borbi s onima, koji iz neznanja ili nemara, nagrđuju tu neospornu ljepotu grada. Znao je reagirati blagovremeno i direktno, bez straha i okolišanja, a oštrinu je svojih opaski i kritika nerijetko prikrivao britkim humorom.
Nažalost, za života nije dočekao svoje uvrštenje kao slikara u Likovnu enciklopediju Hrvatske. U pripremi se nalazi njegova monografija.
Vilena Bruketa Matković
vilenabruketa@gmail.com
Akademija-Art.hr
03.05.2010.
