Ovo druženje puno je značilo svima nama. Gosti sa posebnim potrebama prestavljali su sebe. Bilo je zadivljujuće vidjeti skulpturu djevojke koja je i slijepa i gluha, slikaricu koja je gotovo nepokretna u kolicima, sljepog dječaka koji nam pjeva…
U gradu svega ima: svjetla, mraka, asfalta, betona, izloga, galerija, kazališta i koncertnih dvorana. Pa zašto onda izlagati u seoskom štaglju? Zašto glumiti i svirati u njemu? Kome? Radimo li to zbog publike ili zbog sebe? Sam stvaralački čin pokazuje da se život ne sastoji samo od iscrpljujućeg i mukotrpnog rada, već da težimo za ispunjenjem potrebe za lijepim, za duhovnim za transcendentnim. To je jednostavno ljudska potreba, bio netko gluh ili slijep, s mogućnošću da trči ili šepa. To je potreba elokventnog, baš kao i onog koji muca. Bez mogućnosti uzleta u sferu umjetnosti život bi bio siromašan. Zašto bi inače čovjek tako radio i često odlazio u svijet imaginarnog, izmišljenog, svojom rukom, duhom i umom stvorenog, kad u tome nebi nalazio onaj drugi dio sebe što ga čini cjelovitim, ostvarenim?
Izlažući u štaglju, odgovor na to vječno pitanje pokušavaju dati likovni umjetnici Sanja Fališevac, Ivan Ferlan, Ming Sheng Pi, Andrea Belić, Josip Boltižar, Iva Valentić, Krešimir Kveštek, Ratko Janjić Jobo, Nada Falout, Biljana Knebl, Ksenija Talijančiić. Ivica Antolčić, Zdravko Đerek… Izložbu otvara mr. sc. Jadranka Luketa – Marković koja, premda je u zadnje vrijeme vezana uz kolica, u Lonjskom se polju bavi pčelarstvom, u Domu umirovljenika na Ravnicama vodi niz kreativnih radionica, ne zanemarujući ni svoj poziv povjesničarke umjetnosti, zbog čega se i pridružila susretu posvečenom – kako mi u štaglju volimo reći – ljudima s posebnim mogućnostima.
Mladen Požgaj odgovore na mnoga životna pitanja pronalazi u muzici. Dramskim umjetnicama Mariji Kohn i Asiji Jovanović odabir je gluma, pa će nam danas izvesti dijelove iz komedije Vladimira Stoisavljevića "Prva žena, druga žena" i smijehom vam ozariti lica.
Bit će s nama i slijepi diječak Mihael Ištvanek, učenik 3. razreda Osnovne škole Dubrava, koji je već nastupao u štaglju i čija me je priča potakla da se od 1. svibnja 2008. posvećujemo osobama s posebnim mogućnostima.
Dva učenika, a već dva umjetnika, Ivan Stjepan Marinić koji svira i ući čelo i Tvrtko Emanuell Galić na violini, uz pratnju pijanistice Renate Hill, izvest će kratki koncert. Ivan koji će 25.6. navršiti 13. godina i na nedavnom je međunarodnom natjecanju u Dubrovniku osvojio 2. mjesto, a u Austriji (Linz) pobudio veliko zanimanje glazbenih pedagoga, izvest će Vivaldijevu Sonatu u e-molu, 3. i 4. stavak. Tvrtko, tek četri godine stariji (ove godine pobjedio na državnom natjecanju studenata glazbe i plesa, osvojivši najviše bodova te postao najbolje ocjenjeni mladi gudač u Hrvatskoj) izvest će "Romancu andalusu" P. Sarasatea i Caprice br. 20 N. Paganinija.
Pridružit će nam se još Črt Škodlar, Sead Muhamedagić i Dražen Franolić, a možda nas netko iznenadi… Ono što bismo trebali imati na umu jest da su ljudske mogućnosti nesagledive, pogotovo oslobodimo li se predrasuda o drukčijem i nađemo li se češće jedni drugima pri ruci.
Mirjana Bobanac, u Kostanju, 1. svibnja 2010.
02.05.2010.