U opusu slikara posebno su zanimljiva djela u predanju jednom motivu. U produbljivanju jedne teme teže je zadržavati temperaturu kreativnog, jer manevarski prostor, bar prividno, za likovne pomake je smanjen. U tom slučaju potrebna je slikarska inventivnost kojom će se struktura djela biti neprekidno obogaćivana i bez atraktivnijih skokova. U takovoj situaciji nalazi se Ljubica Zuccon inspirirana pitoresknošću masline. U varijacijama na temu simbolu trajanja u prirodi, stoljećima obilježenim dala je svoje viđenje. Između opisnosti i slobodnije interpretacije.
Na potki činjeničnog, vidom realistične marnosti prenosi posebnost mediteranskog stabla,u odnosu čvorovitog debla i razigranosti krošnje. Ljubicu privlači ljepota prožeta svjetlom i bojama juga, sklad orjentira u prostoru i širenja krajolika. S dojmom vedrine ali i tragova sjete u osjećaju upisanosti vremena. Maslina izaziva takova stanja jer je i više od stabla. Ljubica joj s poštovanjem pristupa. Nakon odmjerenosti slikarskog postava rukopisnom neposrednošću ulazi u strukturu sugerirane kiparske tvorbe debla i preplete grana s lišćem, postižući kolorističku i oblikovnu napetost. Mjenjaju se vizure, s dovođenjem u prvi plan drveća i osvajanjem dubine prostora. Deblo daje priliku za uzlete mašte. Potaknute neponovljivošću teksture epiderme, s organičkim nakupinama kojima obrisnost tjelesnosti drveta dobiva novu izglednost. Približene i antropomorfnosti.
Dakako Ljubica sklada oblikovne ritmove po načelima vlastite osjetljivost, pa brojnim vibrantnim partikulama maslina gotovo sabire vitalitet prirode. Uzdignutog intenzivnom paletom. Vrijednostima otvorene boje, svjetlom akcentuiranim na pojedine partije i raširene na pojaseve slike dosegnuta je koloristička dinamika. Uprisutnjena i organizacijom scene, s neobičnimprostorimaizmeđurasteragrana.Unutarvegetabilne konstrukcije otvaraju se mali svjetovi s oblcima asocijativnog karaktera. Oblikovnog bujanja u čitkoj arhitektonici rasporeda. Prevladavajuće simetričnosti kompozicije.
S vidljivošću tla i dalmatinskog kamenjara,ali i stablima u „zrakopraznom“ prostoru. Formi građenih čvrstom plohom i mrljom, „potvrđenom“ i ugrebenim crtovljem.Tanahnim linijama izvanjskim znakom rasta. Obnavljanja. Slijeda srodnoga. Vidljivog u poliptihalnim kom-pozicijama. Umnoženosti jedinki dovedenih do polja drevnosti raslinja. No s likovne strane oplemenjenog svježinog izraza, unjetog Ljubičinog talenta radosti stvaranja. Zaljubljenosti u maslinu s vjerom da se u njoj krije i tajna života i umjetnosti.
Ljubica Zuccon je rođena u Zagrebu, gdje se školuje. Stekla je likovnu izobrazbu, posebno za crtež (portreti), kod prof. Smilje Kinert. Autorica je slikovnica u tehnici kolaža: "Pero i Biba" i "Pođimo, pođimo" u izdanju "Školske knjige", čiju recenziju potpisuje akademski slikar Albert Kinert. U svijet slikarstva, 2001., uvodi je prof. Dubravko Lepej, koji četverogodišnjom podukom, zanesenost pretvara u ljubav i intenzivno stvaralaštvo. Niz godina surađuje s Centrom za kulturu Susedgrad, na projektima, akcijama, izložbama… Članica je Hrvatskog likovnog društva Zagreb, Ama-Artem i Akademija Art. Do sada je šesnaest puta samostalno izlagala. Sudjelovala je na četiri međunarodne kolonije i diljem Hrvatske na stotinjak likovnih kolonija, susreta, radionica, stvaraonica – uglavnom humanitarnog karaktera. Živi u Zagrebu i radi u dječjem vrtiću kao odgojiteljica.
Branko Hrvoj
branko.hrvoj1@zg.t-com.hr
Akademija-Art.hr
29.04.2010.
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/ljubica-zuccon-maslina/&description=Ljubica%20Zuccon:%20Maslina){kind=link}