Njezini češnjaci, kapule, smokve, grožđe ili primjerice svježe srdele, ne pucaju od tezgaškog bogatstva. U svojoj realnosti različiti su kako ih je priroda dala, ali zato na platnu ili papiru prebogati mnoštvom strpljivih, minucioznih majstorskih poteza.
Ponegdje, na danas sve rjeđe viđenim crtežima, pa k tome i obogaćenim bijelom kredom i sl. Zato onima s početka, moramo dodati i «mirise» zemlje, znoja, užegle atmosfere, sveopće sažetosti prirodnih sokova…
Fižički nježna umjetnica, mnoštvom svojih „lahorastih“ slijetanja na sliku, ostavlja prirodu i mekanu i žilavu, baš kakva i jest.
Tekst i fotografije: Rajko Polić
rajko.polic@zg.t-com.hr
Akademija-Art.hr
22.04.2010.