Slikarska radionica u čast majstora kista
Gdje su završiila neka od pretpostavljenih dvije tisuće djela, što je sve slikao i kojim je temama tijekom šezdesetogodišnjega stvaralaštva bio zaokupljen slikar, akademik Zlatko Prica (Pečuh, 1916. – Rijeka, 2003.) pokušat će odgovoriti manifestacija „100 godina Price” najavljena novinarima na konferenciji u Samoboru. Stogodišnjica rođenja bit će posebno obilježena 26. lipnja iduće godine retrospektivnom izložbom, monografijom i simpozijem u Pečuhu kao rodnom Pricinom gradu, Samoboru gdje je živio i stvarao, te u Zagrebu gdje se školovao na Akademiji likovnih umjetnosti. Stoga je datum rođendana simbolično iskorišten za medijsku najavu manifestacije čiji su organizatori Zaklada Zlatka i Vesne Prica i Galerije Prica pri Pučkom otvorenom učilištu gdje je od 2002. godine stalni postav Pricine donacije gradu Samoboru.
Majstorov 99. rođendan u petak, 26. lipnja ponajviše će obilježiti djeca likovnom radionicom. Od 10 sati na dalje slikat će ispred Galerije Prica i sa svim stvorenim radovima prirediti izložbu na otvorenom u popodnevnim satima. Prici u čast organizirana je i izložba fotografija „Tarski kaleidoskop” s radovima petero umjetnika koji su inspiraciju pronašli u istarskom Taru gdje je tamošnje kuće, uvale, brodice i masline slikao i Zlatko Prica za svojih dugih boravaka u Istri. Fotografije su izložili Gabriella Jerszi, Imre Kiss, Nevenka Miklenić, Željko Nemec i Ivana Pavlović.
Kako bi se što točnije obradilo svestrano Pricino likovno stvaralaštvo javnosti i privatnim kolekcionarima upućen poziv da dojave posjedovanje svake značajnije slike ili grafike. Organizatori su u kotaktu s oko 140 galerijskih i muzejskih adresa za koje se zna da imaju Pricine važnije katalogizirane radove, no ima i onih neevidentiranih koji mogu značajno pomoći u kompletiranju stvaralaštva koje će doživjeti novo vrednovanje na retropsektivi i u monografiji. Prema riječima Marice Jelenić, upraviteljice Zaklade Prica, javnosti će višekratno biti upućen poziv za prijavu umjetnina koje čuvaju u privatnim zbirkama, te da one vrednije pokažu na izložbi ideuće godine.
Nikolina Šimunović i Nikola Albaneže zasad istražuju i prikupljaju podatke o slikama, grafikama i mozaicima od kojih su dva najveća izuezno dobro očuvana na zidovima javnih ustanova u Zagrebu. Najveći mozaik je od 1968. u nekadašnjoj zgradi Centalnoga komiteta na Prisavlju, u popularnoj „kockici” koju sad koristi Ministarstvo turizma, a drugi je u kafeu Ministarstva obrane u Bauerovoj ulici. Kako je naglasio Nikola Albanežeu središtu zanimanja povjesničara umjetnosti bit će Pricino likovno djelo uz stogodišnjicu rođenja, a potom osoba i druge djelatnosti. U opusu ovoga autora očitava se jedan specifičan likovni jezik, poseban univerzum koji traži kontinuirano dokumentiranje, drži Albaneže.
Nikolina Šimunović kao voditeljica Galerija Prica i jedna od autorica monografije koja se radi zajedno s parterima iz Pečuha, naglašava kako je Pricino poslijeratno stvaralaštvo obilježio izvanredan kolorizam, suglasje linije, boje i plohe. Dvodimenzioanlni prostor često se definira bojom i linijom. Na tragu autorove inspiracije Indijom nastaje pedesetih godina Samoborski ciklus, potom Plodovi zemlje, Ljudi i plodovi i Anatomija prirode. Najbogatiji je Tarski ciklus koji predstavlja vrhunac Pricina stvaralaštva s povratkom figure i i simbola, cikus u kojemu se prepoznaje stvarni život s motivima žena, brodova, obala. Njegovo bogato stvaralaštvo zaokružuje se 90-ih godina ciklusom Opatijski kišobrani gdje je ponovo otvorena koloristička paleta figuralne forme.
Mađarski grad Pečuh koji posjeduje čak 91 sliku Zlatka Price nastoji još više učvrstiti suradnju dvaju gradova i dviju država. U Pečuhu i danas živi između sedam i osam tisuća Hrvata koje žele vidjeti djelo Zlatka Price, rekao je Jeno Ujvari koji je majstora Pricu susreo prije 27 godina i prepoznao ga kao srodnu dušu. A Joszef Hari govorio je o simpoziju i povezivanju Samobora s hrvatskom školom i giimnazijom u Pečuhu.
