Drvene hiže Zvonka Drgalića Drge |

Pogledajte galeriju radova Zvonka Drgalića!

Organizator izložbe: Klub Zaprešićana "Zapreščan"

Drvene hiže Zvonka Drgalića Drge vraćaju svijest o starim vrednotama zaprešićkog kraja i Hrvatskog zagorja

Nekadašnje tipično zagorsko gospodarstvo; hižice, zdence i ambare danas je vrlo teško pronaći. Urbanizacija i „napredak“ izbacili su drvo iz uporabe kao građevinski materijal. Male drvene prozore i niska topla vrata na tradicionalnim drvenim hižama, zamijenile su kuće od cigle i modernog građevinskog materijala.

Kroz ove jedinstvene uratke pred vama možete upoznati živuće zagorsko selo i stare običaje. Kroz ove posebne ljepotice možete otkriti gostoljubivost i otvoreno srce i današnjeg Zagorca. Otkriti obiteljsku ljepotu života na zagorskim bregima. Otkriti ljepote stare zagorske hiže, zelene oaze starog hrvatskog kraja… Drvene Zvonkove hiže stvaraju u nama želju da zavirimo u njih ali i da ostanemo tu živjeti.

Stare zagorske hiže Zvonka Drgalića pričaju vam seosku kulturu življenja i zagorsku tradiciju ruralnog kraja, idilu, kako se nekada živjelo i pekla ukusna domaća zagorska pogača… U ovim drvenim kućama su odrasle naše bake i djedovi, majke i očevi… Ove makete u zelenom krajoliku su autentične vizure jednih od najstarijih kuća u Hrvatskoj.

Svu ljepotu uprizorenih drvenih ljepotica pojačava originalnost Drgalićeve ideje ali i preciznost tehnike i kvaliteta izrade. Niti jedna Drgalićeva hižica nije ponovljena. Ne može se odoljeti tim prozorima, nekim u obliku srca i drugim autentičnim ornamentima, vezovima zidova, sačuvanoj od zaborava stolariji, autentičnom namještaju koji se može primjetiti kroz zatvorene prozorčiće na sobama i kuhinji, crvenom krovu, dimnjacima… Prelijepe Zvonkove ljepotice, kojih je svakim danom sve manje i manje, djeluju nekako toplije, neposrednije… Prekrasno! Malo ih je danas ostalo živih.

Zvonko Drgalić ih je za nas sačuvao od propadanja i spasio od zaborava.

Stjepan Katić

Pogledajte galeriju radova Zvonka Drgalića!

Zvonko Drgalić Drga iz Zaprešića gradi replike autohtonih zagorskih hiža u hrastovini

Zaprešićanin Zvonko Drgalić, tajnik Kluba Zaprešićana „Zapreščan“, predstavlja nam se izložbom maketa autohtonih zagorskih hiža. Vrlo je svestrana osoba i radoholičar. Kroz život je bio društveno i politički aktivan. Bavio se kulturnoumjetničkim radom iako je po struci metalac.

Kako ga za stare hiže vežu lijepe uspomene, one su mu bile motiv, poticaj i inspiracija da ih otrgne zaboravu. Oslobodio je svoj izrazito kreativni duh i energiju i iz radione koja je postala atelje izlaze njihove vjerne replike. Njegova su ostvarenja plod samoukog rada, mašte, vizije i stvarno viđenog. Svi su elementi izrađeni ručno jer su strojevi na tim zahtjevnim i delikatnim poslovima neupotrebljivi. Radi po sjećanju bez posebnih nacrta i projekata. Bazno drvo je hrastovina a za prozorčiće, ogradice i ostale detalje koristi različite vrste drva koji se razlikuju po svom karakteru i boji. Tako da oko gledaoca može uživati u ljepoti prirodne raznobojnosti.

Od svih objekata koje je napravio posebno je ponosan na Dvorac Jelačićev koji je radio godinu dana, tehnički je najzahtjevniji, najveći je i veličina mu je 40x20cm, ima najviše materijala u sebi i težak je dva kilograma, ponosan je na Kapelicu Svetog Josipa i naročito na Vršilnicu koju je radio šesnaest mjeseci. Kompleks Jelačićevih Novih dvora mu je najviše prirastao srcu od svih radova. Ali svaki rad mu je za sebe poseban, svaki je po nečemu drugačiji, nema dva ista i sve je svoje osjećaje unio u njih. Vidi se da su oblikovani s ljubavlju iz srca i duše.

Velika mu je želja napraviti još i Dom obrtnika a i dalje nastaviti sa izrađivanjem replika kuća u drvu. Neki radovi nalaze mu se i u privatnim zbirkama pa ih je posudio da bi se mogli vidjeti na izložbi u Muzeju „Matija Skurjeni“.

Ovom izložbom dočarao nam je i približio tradiciju i slikovitu arhitekturu narodnog graditeljstva Zagorja koja odražava duh prošlih vremena i približio nam autentični kutak zagorske povijesti. Ostvario je svoju autorsku individualnost. Osebujan umjetnički izraz autora nikog ne može ostavit ravnodušnim, od prve nas osvaja i oduševljava.

Realizirao je iznimno zanimljivu izložbu i možemo se prepustiti i uživati u ljepotama Drgalićevih jedinstvenih i originalnih malih umjetničkih djela.

Lahorka Rožić, prof., akad. slikarica

Pogledajte galeriju radova Zvonka Drgalića!

Zvonko Drgalić Drga je rođen 1947. godine u Belišću kod Valpova, od oca Stjepana i majke Marije rođ. Valek. Nakon prerane smrti oca Stjepana majka se sa sinovima Zvonkom i Brankom godine 1952. vraća k svojim roditeljima u rodni joj Zaprešić.

Mali Zvonko je, u svojoj ranoj mladosti, već sa 6 godina pokazivao izizetnu sklonost za rad sa drvetom posebno zahvaljujući djedu Josipu Valeku koji je od drva izrađivao razne predmete kako što su bačve, sobni namještaj, ukrasni predmei, različiti alat za potrebe poljoprivrede i druge slične stvari i predmete. Zvonko Drgalić se kao mali dječarac stalno „vrtio“ u djedovoj blizini te tako stjecao raznorazne spoznaje prije svega o alatima za rad s drvom. Djed Josip je, uvidjevši njegov interes za drvo i sam počeo podučavati Zvonka korištenju raznih alata i raspoznavanju raznolikih vrsta drva. Zvonkovi prvi radovi bili su izrada ukrašenih vrbovih štapova pomoću malog džepnog nožića takozvanog „rovleka“. Zatim su uslijedile izrade raznih zviždaljki trubica od vrbove kore i slično.

Osnovnu školu Zvonko Drgalić je završio je u svom Zaprešiću, a srednju Metaloprerađivačku školu s praktičnom nastavom u Samoboru i Karlovcu gdje je dodatno stekao i vještine u rukovanju raznoraznim alatima i strojevima što mu je kasnije u svakojakom poslu poslužilo i dobrodošlo.

Po završenoj osnovnoj školi aktivno se priključio puhačkom orkestru Zaprešić i svirao trombon i bariton sve do odlaska u vojsku gdje je također iskoristio svoje glazbene i pjevačke sposobnosti te kao gitarist unutar vojničkog kluba organizirao muzički sastav s kojim je do kraja svog vojnog roka muzicirao u domu ondašnje vojske.

Po povratku iz vojske zapošljava se na Hrvatskim željeznicama u Sekciji elektrotehničkih postrojenja Zagreb tese aktivno uključuje u društvenopolitički život i rad svoga Zaprešića. Godine 1972. postaje suosnivačem Kulturno umjetničkog društva „Ilija Gregorić“, gdje je izabran za tajnika u dva mandata. Ujedno aktivno sudjeluje kao pjevač solista i muzičar na baritonu na svim manifestacijama na kojima je KUD „Ilija Gregorić“ nastupao diljem bivše države i Europe.

Godine 1975. učlanjuje se u Sportsko ribolovno društvo „Šaran“ u Zaprešiću gdje kroz svoje aktivno djelovanje postaje najprije tajnikom, a potom i predsjednikom društva. Kao predsjednik društva automatizmom je postao i članom Zajednice sportsko ribolovnih društava Zagreba. Zbog svojih aktivnosti i ideja vrlo brzo postaje i predsjednikom koju dužnost obnaša do 1986. godine. aTakođer postaje i članom predsjedništva Hrvatskog sportsko ribolovnog saveza sve do početka rata.

Nadalje, inicira formiranje sportsko ekonomskog ribnjaka i izgradnju društvenog ribičkog doma na jezerima „Zajarki“ u Zaprešiću.

Zvonko Drgalić bio je i član ekipe za natjecanje u sportskom ribolovu, disciplina „Lov na ribe udicom i plovak“ gdje također postiže zapažene rezultate.

Godine 1987., od strane Vijeća Općine Zaprešić, menovan je prvim predsjednikom Odbora za zaštitu čovjekove okoline. Tada je pokrenuo niz akcija i aktivnosti po pitanju zaštite vodocrpilišta „Šibice“ te rijeka i potoka na području tadašnje Općine Zaprešić. Svojim oštrim i beskompromisnim stavovima te argumentima pokrenuto je niz, do tada, zanemarenih pitanja i problema kako bi se prišlo rješavanju istih. Osobno je vodio i sudjelovao u čišćenju šoderica ispod vodocrpilišta vađenjem odbačenih olupina starih automobila, guma i raznog drugog otpada koji je prijetio zagađenju pitke vode za cijeli Zaprešić i dio Hrvatskog Zagorja.

Isto tako pokrenuo je i pitanje zakopanih bačava nepoznatog sadržaja u krugu tadašnje tvornice kvasca i lijekova Pliva – Ciba Gajgi. Unatoč negiranju i odupiranju odgovornih od strane Plive uspio je uz pomoć tadašnje Republičke inspekcije pokrenuti otkopavanje i vađenje spornih bačava te odvoženje istih na za to predviđenu deponiju, ali sadržaj bačava i sastav materijala u njima do danas je ostala nerazjašnjena tajna od „višeg društvenog interesa“. Njegove spoznaje i iskustva korištena su kroz Gradski odbor za zaštitu čovjekove okoline i nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske.

Nadalje, Zconko Drgalić popunjavajući svoj osebujni životopis, bio je i predsjednik gradske podružnice Hrvatske Narodne Stranke, ali je iz principijelnih razloga iz iste istupio nakon spajanja sa HND-om.

Godine 1991. .u Sekciji ETP-a Zagreb, gdje je radio, osniva Samostalni sindikat Sekcije ETP-a Zagreb te postaje i njegov prvi predsjednik. Konstruktivnim djelovanjem u sindikatu inicira, zajedno s kolegama, okrupnjavanje sindikata raznih djelatnosti u jedinstveni Sindikat infrastrukture hrvatskih željeznica i postaje njegov dopredsjednik i član predsjedništva Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i članom predsjedništva Gradskog sindikalnog povjereništva grada Zagreba. Rad u sindikatu, od 1994. godine obavlja, profesionalno te kroz razne seminare, radionice simpozije i drugo stječe nova znanja i iskustva iz radničkih prava i socijalne demokracije te se kao takav učlanjuje u gradski odbor SDP-a Zaprešić gdje postaje i članom predsjedništva istog. U izbornoj godini kada SDP s koalicijskim partnerima ulazi u utrku za preuzimanje vlasti imenovan je predsjednikom Izbornog stožera za Grad Zaprešić gdje SDP- postiže drugi izborni rezultat u RH. No nakon izbora kada je počela grabež za funkcije i fotelje i opet iz svojih principijelnih razloga istupa i iz SDP-a te se tada prestaje baviti aktivnom politikom sve do gradskih izbora kada zajedno s dvojicom kolega pristupa osnivanju Nezavisne liste „Vinko Morović“ koja te godine osvaja vlast u gradu Zaprešiću. Sudjeluje u radu raznih gradskih odbora ali samo volonterski.

Godine 1999., kao invalid nesreće na radu, odlazi u mirovinu. Zvonka Drgalića ni to ne može „smiriti“. Godine 2001. postaje suosnivačem Kluba Zaprešićana „Zpreščan“ te nedugo nakon toga postaje i tajnik koju ulogu i danas obnaša. Klub „Zapreščan“ je svojim multukulturalnim radom i aktivnostima zauzeo visoko mjesto na ljestvici događanja u Gradu Zaprešiću.

Uz sve obveze i funkcije nalazi vremena da se bavi svojim omiljenim hobijem i to izradom različitih maketa od raznih vrsta drva (hrast, orah, lipa, trešnja, šljiva, kruška i td.) gdje korištenjem raznolikih vrsta drva izrađuje i sastavlja najrazličitije objekte te dobiva prirodne boje pojedinih dijelova samih objekata. Između ostalog izradio je maketu „Zaprešićke vršilnice“, dvorac Bana Josipa Jelačića, kapelu sv. Josipa te mnogobrojne drvene kuće raznih tipova i oblika i veličina iz prošlih vremena Zaprešića i njegove okolice.

Uz rad sa drvom izradio je i nekoliko goblena raznih veličina ali uglavnom u tako zvanom tipoen bodu.

Za sve gore navedeno Zvonko Drgalić, umjtnik posebnog izričaja, dobio je različita priznanja, diplome, zahvalnice, plaketu Općine Zaprešić i plaketu KUD-a „Ilija Gregurić“ (rad Dragutina Grgasa-Belog, akademskog kipara iz Zaprešića). Zvonko Drgalić i dalje radi u svom omiljenom svijetu drva sa svojim alatima i pomoćnim sredstvima, u Zaprešiću u ulici Pavla Lončara na broju 93.

Zvonko Drgalić /Zaprešić, 2010./
e-mail: zdrga947@net.hr

Pogledajte galeriju radova Zvonka Drgalića!

Akademija-Art.hr

19.04.2010.